Umjetnički prikaz planete-komete HD 209458b

Posljednjih godina astronomi su naprosto opčinjeni istraživanjima planeta oko drugih zvijezda. Nakon desetljeća teoretiziranja postoje li takva nebeska tijela, danas posjedujemo dokaze o postojanju petstotinjak ekstrasolarnih planeta. Na jednome od njih (HD 209458b) događa se nešto što bi najbolje mogli opisati kao polagano pretvaranje planete u kometu. Još 2003. godine postalo je jasno kako ova ekstrasolarna planeta gubi atmosferu. Nova istraživanja HD 209458b korišćenjem Hubble Space Telescope, odnosno njegova Cosmic Origins Spectrographa potvrdila su postojanje pravog mlaza materije otpuhnutog s planete.

Komete gube svoju materiju prilikom približavanja zvijezdama usljed povećanja temperature i snažnih zvjezdanih vjetrova

Jeffrey Linski s University od Colorado, Boulder, USA, koji vodi ova istraživanja kaže kako je riječ o plinovitoj planeti nešto manje mase i nešto većeg promjera od našeg Jupitera. Njezina udaljenost od matične zvijezde se mjeri u milijunima kilometara (stotinjak je puta bliže svojoj zvijezdi nego udaljenosti Jupiter-Sunce), a oko matične zvijezde obiđe u svega tri i pol dana!

Fotometrijska istraživanja HD 209458b 24. avgust 2009. (Gregor Srdoč, Vidulini Observatory)

Sve to uzrokuje ekstremno visoke temperature u atmosferi HD 209458b koja doslovce „ključa“ i „isparava“ usljed blizine zvijezde. Tamošnji zvjezdani vjetrovi doslovce otpuhuju „isparenu“ atmosferu planete koja brzinom od gotovo 40.000km/h odlazi nepovratno u svemir. Kako je riječ o stalnom procesu to možemo slikovito predočiti kao da se radi o divovskoj jezgri koja iza sebe vuče rep dug nebrojenim milijunima kilometara, poput prave komete.

Fotometrijska istraživanja HD 209458b 24. avgust 2009. (Gregor Srdoč, Vidulini Observatory)

Ova je planeta od nas udaljena 153 svjetlosne godine. Pri svojoj vrtnji oko zvijezde prelazi preko njenog diska (tranzitira) te je na taj način astronomima olakšano istraživanje njenih fizikalno-kemijskih svojstava.

Fotometrijska istraživanja HD 209458b 07. septembar 2009. (Gregor Srdoč, Vidulini Observatory)

Ipak, i pored stalnog otjecanja materijala bilo bi potrebno tisuću milijardi godina da planeta potpuno ispari, a to je punoo više nego životni vijek njezine zvijezde. Sofisticirani astronomski instrumenti danas mogu izmjeriti i sastav i količinu tako izgubljene materije a ne samo njezino postojanje. U narednim godinama novi teleskopi i novi uređaji koji će se izgraditi moći će na planetama drugih zvijezda registrirati i postojanje bioloških procesa, pa čak i detektirati „devijacije“ iste uzrokovane djelatnošću neke eventualne tehničke civilizacije. Potraga za ET-jem možda počinje upravo s istraživanjima planete-kometa HD 209458b.

Spomenimo i da je ova ekstrasolarna planeta istraživana i iz Hrvatske (Gregor Srdoč, AUV) u tri navrata tijekom kolovoza (24. i 31.) te rujna (07.) .prošle godine. Riječ je o iznimno preciznim fotometrijskim mjerenjima obavljenim EXO NEXT robotičkim sustavom Vidulini Observatory.