Najnovija istraživanja pokazuju da astronomi koji oko drugih zvijezda traže stjenovite, Zemlji slične planete moraju tražiti i izvan takozvanog pojasa ugode (zone nastanjivosti).

Planeti koji se nalaze blizu svojih matičnih zvijezda su sprženi a oni koji su daleko su zaleđeni. Negdje između su pravi uvjeti slični onima na Zemlji s obiljem tekuće vode koja je omogućila da se razvije život kakav mi poznajemo. Tako su dosad tvrdili teoretičari.

Brian Jackson, Rory Barnes i Richard Greenberg sa Arizona's Lunar and Planetary Laboratory pokazali su da na uvjete koji vladaju na nekom planetu velik utjecaj imaju gravitacijske plimne sile, koje mogu stvoriti nepovoljne uvjete tamo gdje bi se po svim pravilima mogao razviti život. Moglo bi biti i obratno. Tamo gdje bi inače bili uvjeti za život bili nepovoljni mogli bi zahvaljujući plimnim silama postati sasvim podnošljivi.

Dosadašnja proučavanja drugih planetarnih sustava pokazala su da je Sunčev sustav barem u nečem u mnogome poseban. Naši planeti gibaju se oko Sunca po mirnim, stabilnim, skoro kružnim putanjama. Većina otkrivenih izvansolarnih planeta ima jako izdužene staze. Gibajući se po izduženoj stazi planeti su neko vrijeme vrlo blizu svojih matičnih zvijezda a onda se jako udalje. Plimne sile jače djeluju na planet dok je blizu matične zvijezde nego kad je na većoj udaljenosti. Djelovanje plimnih sila u unutrašnjosti planeta uzrokuje silna trenja, pritom se razvija dodatna toplina koja utječe na gefizikalnu dinamiku planeta.

Ako su nedavno otkrivene superzemlje (planeti 2 - 10 puta masivniji od Zemlje) doista stjenoviti planeti, plimne sile mogu ih toliko zagrijati da su praktički rastaljeni. Ako ne rastaljeni onda vulkanski vrlo aktivni kao primjerice Jupiterov mjesec Io. Sve to uvelike smanjuje mogućnost da bi na njima mogao razviti život.
Plimne sile su jače što je planet masivniji stoga je veća vjerojatnost da su prve otkrivene superzemlje vulkanski aktivne. Ako i nađemo Zemlji slične planete na primjerenoj udaljenosti od matične zvijezde u tzv. pojasu ugode to ne znači da su ti planeti stvarno pogodni za život. Možda smo našli plimno pregrijana tijela čija je površina rastaljena, kažu spomenuti znanstvenici.

Lovci na Zemlji slične planete ne bi smjeli zanemariti tijela koja možda kruže predaleko od matičnih zvijezda. Njih mogu plimne sile zagrijati do te mjere da postanu pogodni za život. Iako su im možda površine smrznute u unutrašnjosti mogu biti zagrijani. Tada bi ispod površinskog sloja leda mogli postojati podzemni oceani tekuće vode. Najbolji primjer je Jupiterov mjesec Europa. Danas više nitko ne sumnja da se ispod zaleđene površine Europe nalazi ocean tekuće vode koji se ne zaledi zbog djelovanja plimnih sila koje uzrokuje Jupiter.

Kliknite na sliku Nova studija je pokazala da djelovanje plimnih sila ima velik utjecaj na zagrijavanje Zemlji sličnih planeta i da može prouzročiti paklene uvjete na nekom drugom stjenovitom planetu koji bi inače bio posve pogodan za nastanak i razvoj života. S druge strane ista pojava može planet koji bi zbog velike udaljenosti od matične zvijezde trebao biti zaleđen pretvoriti u svijet pogodan za život (ilustracija ESO).

Kad ocjenjujemo da li je neki planet pogodan za život ne možemo zanemariti ni činjenicu da zbog djelovanja plimnih sila kora planeta može popucati. Uslijed silne vulkanske aktivnosti u atmosferu se mogu osloboditi goleme količine ugljikova dioksida koji je pohranjen u stijenama. Kakve su posljedice povećanja koncentracije ugljikova dioksida u atmosferi sve više uviđamo na Zemlji, zastrašujući učinci tog stakleničkog plina planetolozima su dobro poznati sa susjedne Venere.

Danas kad se lovci na planete nadmeću tko će prvi naći Zemlji sličan planet, ova kompleksna studija je više nego dobrodošla da malo otrijezni nečije glave.