Dosad je otkriveno više od 5500 egzoplaneta, a upravo je objavljen znanstveni rad u kojemu je opisano otkriće egzoplaneta s ophodnim vremenom od 482,82 dana. Planet ima oznaku TOI-4600 c, a otkriven je metodom tranzita, NASA-inim satelitom TESS (Transiting Exoplanet Survey Satellite). Od svih egzoplaneta koji su dosad otkriveni tim uređajem, TOI-4600 c ima najduži period orbitiranja.
Općenito, metodom tranzita, koja se oslanja na opažanje sićušnih padova sjaja matične zvijezde do kojih dolazi dok neki njen planet iz naše perspektive naizgled prelazi preko nje (tranzitira), puno se lakše daju uočiti planeti koji su bliži svojim zvijezdama i koji imaju kraća ophodna vremena od onih drugih. Više od 80 posto dosad pronađenih tranzitirajućih planeta ima periode kraće od 50 dana, što je osjetno manje od trajanja godine ne Merkuru. Tako je iz dva razloga. Prvo, da biste se uvjerili da se padovi sjaja događaju zbog periodičnih prolazaka planeta ispred zvijezde, morate uočiti barem tri uzastopna tranzita - a po mogućnosti i puno više njih. (Striktno govoreći, i ne moraju baš biti uzastopni, ali je jako poželjeno da jesu.) Vremenski razmaci između dva uzastopna tranzita će biti uvijek međusobno jednaki, što će isključiti mogućnost da je riječ o nekoj neperiodičnoj pojavi. Naravno, ako je period planeta samo, primjerice, pet dana, u mjesec dana promatranja ćete detektirati šest do sedam tranzita i planetu točno odrediti ophodni period. Ako, pak, egzoplanet ima ophodni period od, primjerice, jedne godine, trebat ćete njegovu matičnu zvijezdu neprestano promatrati barem dvije godine da biste zabilježili tri njegova tranzita.
Drugi razlog zbog kojega su dosad uglavnom tranzitima otkrivani planeti u tijesnim orbitama jest taj što planet koji se nalazi na većoj udaljenosti od matične zvijezde iz naše perspektive možda uopće neće tranzitirati, čak i ako u istom tom sustavu vidimo tranzite zvijezdi bližih planeta, pa čak i ako taj udaljeniji planet orbitira u istoj ravnini u kojoj se nalaze putanje bližih planeta. Tako je stoga što je ta ravnina vjerojatno ipak malo otklonjena od pravca gledanja, pa udaljeniji planeti za nas samo prolaze iznad ili ispod matične zvijezde. (To je nešto što se u Sunčevom sustavu obično događa s Kalistom: za razliku od ostalih Galilejevih mjeseca, koji u svakoj orbiti načine tranzit preko Jupiterovog diska, Kalista, koja je među njima od Jupitera najudaljenija, većinu vremena gledana sa zemlje promašuje matični planet.)
No, kako je ophodni period TOI-4600 c prilično dug, znanstvenici koji su ga otkrili putem TESS-a nisu prije objavljivanja rada stigli uočiti tri tranzita, već samo dva - i to ne uzastopna! - ali s vrlo sličnim fotometrijskim svojstvima. Drugim riječima, u ta dva slučaja padovi sjaja matične zvijezde su bili međusobno praktično jednaki, pa su astronomi zaključili da su ih izazvali tranziti egzoplaneta. Do toga su zaključka došli primjenom teorijskih modeliranja, koja vjerojatno nešto znače, ali to sve skupa ostavlja pomalo neuvjerljiv dojam. Dva tranzita jednostavno nisu dovoljna da se pouzdano, empirijski odredi ophodni period egzoplaneta.
E, sad dolazimo do nečega vrlo zanimljivog. U spomenutom znanstvenom radu (https://iopscience.iop.org/.../10.3847/2041-8213/aceb69/meta) se kaže da se sljedeći tranzit TOI-4600 c - ako je period od cca 483 dana korektno izračunat - treba zbiti 16. listopada ove godine, dakle za malo više od mjesec dana! Koliko sam razumio, TESS neće moći promatrati tu zvijezdu u tom trenutku, ali to neće biti ni potrebno. Ako se dogodi u skladu s predviđanjem, pad sjaja zvijezde TOI-4600 će lako biti registriran teleskopima na površini Zemlje. Ako se predviđanje obistini, bit će to dragocjena potvrda teorijskih modela kojima astronomi opisuju gibanje egzoplaneta.
Inače, planet TOI-4600 c i njegova zvijezda su od nas udaljeni oko 706 svjetlosnih godina, a nalaze se u zviježđu Zmaja. TOI-4600 c orbitira na prosječnoj udaljenosti oko 173 milijuna kilometara od svoje zvijezde, a promjer mu je skoro 9,5 puta veći od promjera Zemlje. Ovo potonje znači da je malo manji od Jupitera i veličinom vrlo sličan Saturnu. Matična zvijezda, TOI-4600, malo je manja (0,81 promjera), malo hladnija (4900°C) i malo laganija (0,89 mase) od Sunca. U spomenutom znanstvenom radu je objavljeno i otkriće planeta TOI-4600 b, koji se nalazi u istom sustavu, na prosječnoj udaljenosti od oko 52 milijuna kilometara od matičnog sunca. Promjer mu je oko 6,8 puta veći od Zemljinog, a ophodni mu period iznosi skoro 83 dana, što je za tranzitirajuće egzoplanete također prilično dugo razdoblje. U istraživanju je viđeno više tranzita TOI-4600 b, tako da njegov ophodni period nije nimalo upitan.
KOJI TELESKOP DA KUPIM?
