Ovo je zasad posljednja Slika mjeseca s ESA-inog sajta Svemirskog teleskopa Hubble.
Dosad objavljene Hubbleove slike HH 30, s popratnim tekstovima, u ovoj su objavi:
Vidi i https://www.facebook.com/.../4910.../posts/9199328656823558/
Priredio i prilagodio:
Zoran Knez AstroMosor |
Stavite kursor na ilustraciju
Webb istražuje jedan zaprašeni i dinamični disk
Ova nova Slika mjeseca koju je snimio NASA/ESA/CSA-in Svemirski teleskop James Webb prikazuje HH 30 dosad neviđenom detaljnošću. Riječ je o jednom bočno nam okrenutom protoplanetarnom disku koji je okružen mlazovima i vjetrom što puše s njega, a koji se nalazi u tamnom (međuzvjezdanom) oblaku LDN 1551, u Molekularnom oblaku Bik.
Objekti Herbig-Haro (HH) su male maglice koje zatičemo u zvjezdorodnim predjelima i koje predstavljaju mjesta na kojima plin što otječe s mladih zvijezda biva udarnim valovima zagrijavan do luminiscencije. HH 30 je primjer gdje taj plin u odljevu poprima oblik dvaju uskih mlazova. Izvorišna zvijezda se nalazi na jednom kraju tih mlazova, ali mi je ne možemo vidjeti jer je skrivena protoplanetarnim diskom kojega ona obasjava.
HH 30 je astronomima posebno zanimljv objekt. Zapravo, disk u HH 30 se smatra prototipom bočno okrenutog diska, još otkako je bio otkriven Svemirskim teleskopom Hubble. (Prva objava za javnost o promatranju HH 30 Hubbleom je načinjena 1999. g. Prim. prev.) Diskovi koji se vide na ovakav način predstavljaju jedinstvene laboratorije za proučavanje načina na koji se zrnca (kozmičke) prašine gibaju i sliježu.
Jedan međunarodni tim astronoma je uporabio Webba kako bi njime istražio taj objekt dosad neviđenom detaljnošću. Udruživanjem Webbovih opservacija s onima koje su provedene Hubbleom i ALMA-om (Atacama Large Millimeter/submillimeter Array), istraživači su bili u mogućnosti proučiti izgled toga sustava u širokom rasponu valnih duljina svjetla.
Podaci dobiveni ALMA-om u dužim valnim duljinama su pokazali gdje se nalaze zrnca prašine milimetarskih veličina: ona se zatiču u središnjoj ravnini diska. Kraće valne duljine infracrvenog svjetla, koje je zabilježio Webb, otkrivaju razdiobu sitnijih zrnaca prašine. Ta zrnca su široka samo tisućinku milimetra, što je približno veličina neke bakterije! I dok su krupnije čestice prašine koncentrirane u gušćim dijelovima diska, one male su rasprostranjenije.
Ova Webbova promatranja su poduzeta u okviru Webbovog programa GO (glavni istraživači su F. Menard i K. Stapelfeldt), kojemu je cilj razumjeti način na koji se prašina razvija u bočno okrenutim (protoplanetarnim) diskovima poput toga u HH 30. U suradnji s oštrim ALMA-inim radiovalnim vidom, Webb nam je ovim pokazao da krupne čestice prašine moraju migrirati unutar diska i taložiti se u tanki sloj. Nastanak toga uskog i gustog sloja prašine je važna faza u procesu oblikovanja planetâ. U tom gustom području, zrnca prašine se međusobno lijepe u kameno grumenje, a onda i u same (zemljolike) planete.
Pored toga ponašanja čestica prašine, fotografije koje su snimili Webb, Hubble i ALMA otkrivaju nekoliko upadljivih struktura koje su usađene jedna u drugu. Dva brza plinska mlaza izbijaju pod pravim kutom u odnosu na uski središnji disk. Uski mlazovi su okruženi širim odljev oblika stošca. Oko toga koničnog odljeva je šira maglica koja odražava svjetlo iz mlade zvijezde, usađene u disk. (Vidi dodatnu sliku!) Sve to zajedno otkriva da je HH 30 dinamična lokacija, gdje ulogu u stvaranju planeta igraju i sićušna zrnca prašine, i masivni mlazovi plina.
ESA/Webb, NASA & CSA, Tazaki et al.