Ovo je zasad posljednji članak s NASA-inog sajta Svemirskog teleskopa Hubble.
Teško da je ovo "neposredni dokaz", kao što se to u članku kaže više puta. Prije bi se moglo reći da je riječ o rezultatu koji na prilično posredan način snažno ide u prilog hipotezi o postojanju male Betelgezove pratilje.

Nego, lako ćemo mi za tu drugu zvijezdu! Kad on misli eksplodirati? To je ono što nas zanima!

HUBBLE POMAŽE UOČITI BRAZDU KOJU ZA SOBOM OSTAVLJA NEUHVATLJIVA BETELGEZOVA PRATILJA

Posluživši se novim opservacijama provedenima NASA-inim Svemirskim teleskopom Hubble, kao i nekim teleskopima na površini Zemlje, astronomi su uočili utjecaj kojega na plin oko Betelgeza ostvaruje njegova nedavno otkrivana zvijezda pratilja, Siwarha (arap. "njena narukvica"). To istraživanje, koje su proveli znanstvenici iz Centra za astrofiziku | Harvard & Smithsonian (CfA), otkrilo je trag od gustog plina koji se kovitla kroz Betelgezovu ogromnu napuhanu atmosferu. To baca novo svjetlo na čudnovate i neubičajene načina ne koji je ta zvijezda mijenjala svoj sjaj.

Znanstveni rad o ovom otkriću je prihvaćen za objavljivanje u Pismima Astrofizikalnog dnevnika, a predstavljen je i na konferenciji za novinare održanoj na 247. sastanku Američkog astronomskog društva, u Phoenixu.

Istraživački tim je uočio brazdu koju za sobom ostavlja Siwarha tako da je tijekom skoro osam godina pomno pratio promjene u sjaju zvijezde. Te su promjene ukazale na učinak kojega dosad nepotvrđena pratilja ostvaruje dok ore kroz vanjski sloj Betelgezove atmosfere. Ovo je otkriće razriješilo jednu od najvećih tajni vezanih uz tu divovsku zvijezdu, te je pomoglo znanstvenicima protumačiti njeno ponašanje i razvojni put. Ono usto otvara nova vrata k razumijevanju drugih takvih masivnih zvijezda koje se približavaju svome skončanju.

Na udaljenosti od oko 650 svjetlosnih godina od Zemlje i smješten u zviježđu Oriona, Betelgez je crveni superdiv, zvijezda toliko velika da bi u nju stalo 400 milijuna Sunaca! Zahvaljujući njegovoj enormnoj veličini i blizini Zemlji, Betelgez je jedna od rijetkih zvijezda kojima površina i atmosfera oko njih mogu biti neposredno opažani. On je stoga važan i dostupan laboratorij za proučavanje načina na koji divovske zvijezde stare, gube svoju masu i na kraju eksplodiraju kao supernove.

Koristeći NASA-inog Hubblea i teleskope u Zvjezdarnici Fred Lawrence Whipple (am. sav. drž. Arizona) i Zvjezdarnici Roque de Los Muchachos (La Palma), istraživački tim je uočio jedan ponavljajući obrazac promjena u Betelgezu, što je pružilo jasan dokaz postojanja odavno pretpostavljene zvijezde pratilje i njenog utjecaja na vanjske slojeve atmosfere superdiva. To potonje uključuje promjene u spektru zvijezde, tj. promjene u specifičnim bojama svjetla koje stvaraju različiti elementi, kao i promjene u brzini i smjeru gibanja plinova u vanjskim slojevima atmosfere izazvane brazdom - tragom od gušćeg materijala koji ostaje iza zvijezde pratilje. Taj trag se pojavi neposredno nakon što manja zvijezda prođe ispred Betelgeza, što se događa približno svakih šest godina, točnije svakih 2100 dana. To potvrđuje teorijski model.

"To je pomalo nalik gibanju broda kroz vodu. Zvijezda pratilja u Betelgezovoj atmosferi stvara valni poremećaj koji se doslovce može vidjeti u podacima", kaže Andrea Dupree, voditeljica ovog istraživanja, iz CfA. "Po prvi put vidimo neposredne znake postojanja te brazde, toga traga od plina, što potvrđuje da Betelgez zbilja ima pokraj sebe skrivenu družicu koja utječe na njegov izgled i ponašanje."

Astronomi su desetljećima pratili promjene Betelgezovog sjaja i pojave na njegovoj površini, u nadi da će dokučiti zašto se ta zvijezda ponaša onako kako se ponaša. Znatiželja je postala još većom nakon što je, kako se čini, zvijezda 2020. g. "kihnula" i neočekivano postala puno tamnijom. Znanstvenike su posebno zbunjivala dva istaknuta perioda promjene sjaja koja su opažali u Betelgeza: kratki, u trajanju od 400 dana, koji je nedavno (2020. g.) objašnjen unutarnjim pulsacijama same zvijezde, te dugi, koji traje 2100 dana.

Znanstvenici su uzimali u razmatranje raznovrsna moguća tumačenja, od velikih konvekcijskih ćelija, preko oblakâ prašine i magnetske aktivnosti, sve do postojanja skrivene zvijezde pratilje. Novija istraživanja su došla do zaključka da je taj dugi drugi period najbolje protumačiti prisutnošću pratilje male mase, koju orbita odvodi duboko u Betelgezovu atmosferu. Jedan drugi istraživački tim je čak izvijestio i o mogućoj detekciji te manje zvijezde, ali astronomi sve dosad nisu raspolagali uvjerljivim dokazima da Betegezova pratilja remeti njegovu atmosferu.

"Zamisao da Betelgez ima dosad neopaženu družicu je u posljednjih nekoliko godina dobila na popularnosti, ali bez neposrednih dokaza to je sve ostajalo neprovjerenom pretpostavkom", kaže Dupree. "Ovi novi neposredni dokazi nam omogućuju da iz prvog reda gledališta pratimo promjene na toj divovskoj zvijezdi. Sada iz brazde koju stvara pratilja možemo razumjeti na koji se način zvijezde poput Betelgeza razvijaju, odbacuju sa sebe materijal i na koncu eksplodiraju kao supernove."

Kako Betelgez u ovom trenutku iz naše perspektive okultira svoju pratilju, astronomi namjeravaju nastaviti s promatranjima 2027. g, kada se mala zvijezda pojavi iza oboda velike. (...)

Ilustracija prikazuje crvenu superdivovsku zvijezdu Betelgez oko koje orbitira manja zvijezda pratilja. Potonja zvijezda, koja se na ovom prikazu giba u smjeru kazaljke na satu, ostavlja za sobom brazdu od gustog plina. Ona je toliko blizu Betelgezu da prolazi kroz napuhane vanjske slojeve njegove atmosfere. Zvijezda pratilja tu nije prikazana u istom mjerilu: da jest, na slici bi bila tek sićušna točkica svjetla, sa stotinama puta manjim promjerom od Betelgezovog! Međutim, udaljenost pratilje od Betelgeza u odnosu na promjer velike zvijezde jest prikazana u odgovarajućem mjerilu. (Spomenuti znanstveni rad orbitu pratilje postavlja na oko 2,3 polumjera Betelgeza od središta velike zvijezde. Tu je kromosfera velike zvijezde. Posljednja procjena mase pratilje iznosi 0,6+/-0,14 Sunčevih masa. Mjerenja u rendgenskom i ultraljubičastom području sugeriraju da je riječ o mladoj zvijezdi, a ne o zvjezdanom ostatku, poput bijelog patuljka ili neutronske zvijezde. Prim. prev.)

Graf (spektar) prikazuje emisiju svjetla iz jednom ioniziranih atoma željeza (Fe II) u atmosferi Betelgeza. Istraživači su uočili značajnu razliku u intenzitetima svjetla valne duljine od 272,48 nm (Fe II) kada se zvijezda pratilja nalazi u različitim točkama svoje orbite. (To je ultraljubičasto svjetlo. Takve su razlike uočene u više valnih duljina, emitiranih ne samo iz atoma željeza, već i onih magnezija i silicija. Prim. prev.)

NASA, ESA, Elizabeth Wheatley (STScI); Science: Andrea Dupree (CfA)