kliknite na ilustracije

Školski prikaz Mliječnog puta

Novi dokazi o postojanju kraka galaktike (Benjamin i ekipa)

Novi dokazi o postojanju kraka galaktike (Dame i ekipa)

Astronomi poodavno znaju da živimo u spiralnoj galaktici, svojevrsnom zvjezdanom gradu s preko dvije stotine milijardi zvijezda. Ipak kako smo i sami unutar složene galaktičke strukture veoma je teško dokazati njezin pravi oblik i veličinu. Najbolje dosadašnje simulacije oslanjaju se na tkz faktor simetričnosti i dozu pretpostavki te ranija istraživanja. Čini se kako je ekipa na University of Wisconsin na čelu s Robertom Benjaminom pronašla opipljive dokaze o postojanju dosad neotkrivenog (dijela) spiralnog kraka galaktike s stotinama milijuna zvijezda. Benjaminova ekipa koristila je NASAin Spitzer Space Telescope kako bi pokazala da Mliječni put ima samo dva a ne četiri ili i više krakova kako su to ranije astronomi pretpostavljali.

S druge strane, Thomas Dame i ekipa sa Harvard-Smithsonian Center for Astrophysics objavili su otkriće velikih nakupina ugljik-monoksida, 50.000 svjetlosnih godina daleko od centra galaktike s koji se proteže na preko 60.000 svjetlosnih godina. Dame i ekipa smatraju kako je riječ o nastavku Scutum-Centaurus galaktičkog kraka. Zanimljivo je kako su ova otkrića učinjena malim radioteleskopom promjera antene od svega 1.2m a snimalo se na frekvenciji od 115GHz.

Otkrića ova dva tima objavljena su u izdanju Astrophysical Journal Letters od 10 svibnja. Pokažu li se točnima biti će to veliki korak astronoma k razumijevanju veličine, mase i oblika našeg zvjezdanog grada. Sunce i naš planet nalaze se u Perzejevom kraku.

Da bi stvar bila još zanimljivija i kompliciranija u našem susjedstvu su još i male galaktike (Mali i Veliki Magelanov oblak) te još nekoliko patuljastih galaktika. Nije za odbaciti ni pretpostavka kako se neki dijelovi naše galaktike upravo nalaze u sudaru s drugom, manjom galaktikom. Čak i više od polovice Mliječnog puta potpuno je zaklonjeno za istraživanja s Zemlje samim galaktičkim centrom s velikom koncentracijom zvijezda. Pomalo je ironično kako smo u situaciji da više znamo o milijunima i milijardama svjetlosnih godina udaljenim galaktikama nego o našem zvjezdanom gradu od „tek“ kojih stotinu tisuća godina u promjeru.