Priredio Dragan Tanaskoski

Galaksija PKS 1424+240, udaljena milijardama svetlosnih godina, zbunjivala je naučnike više od 50 godina. Klasifikovana kao blazar, ova galaksija poseduje izuzetno aktivnu crnu rupu u svom centru koja izbacuje snažne mlazove plazme u međugalaktički prostor. Ono što je blazare činilo zagonetnim jeste njihova specifična orijentacija – jedan od mlazova je usmeren direktno ka Zemlji, zbog čega izgledaju izuzetno sjajno. Međutim, u slučaju PKS 1424+240, brzina tih mlazova delovala je presporo da bi objasnila intenzivnu svetlost koju proizvode, što je predstavljalo dugogodišnju misteriju.

Blazar je poseban tip aktivne galaktičke jezgre (AGN – Active Galactic Nucleus). To su izuzetno energetski objekti u svemiru, smešteni u centrima nekih galaksija, gde se nalazi supermasivna crna rupa koja aktivno usisava okolnu materiju.

Kada materija pada u crnu rupu, oslobađa se ogromna količina energije u obliku zračenja i mlazeva čestica (tzv. relativistički mlazovi). Ako je jedan od tih mlazeva usmeren gotovo tačno ka Zemlji, tada tu galaksiju posmatramo kao blazar.

  • Blazar = kvazar ili radiogalaksija čiji je mlaz usmeren ka nama.
  • Oni su među najsjajnijim i najenergetskijim objektima u svemiru.
  • Zrače u celom spektru – od radio-talasa do gama zraka.
  • Deluju promenljivo i treperavo jer gledamo pravo u izvor mlaza.

Blazari su važni za astrofiziku jer pomažu da razumemo kako funkcionišu supermasivne crne rupe i kako ubrzavaju čestice do energija većih nego što možemo postići na Zemlji u akceleratorima.

 

Nakon 15 godina posmatranja, naučnici su konačno otkrili odgovor na ovu zagonetku. Koristeći sistem od 10 radio teleskopa, poznat kao Very Long Baseline Array (VLBA), tim predvođen astronomom Jurijem Kovalevim iz Instituta Maks Plank za radioastronomiju, mapirao je magnetna polja u mlazu dok juri ka Mlečnom putu. Rezultati su bili iznenađujući i vizuelno impresivni.

„Kada smo rekonstruisali sliku, izgledala je apsolutno zadivljujuće. Nikada ranije nismo videli nešto slično – skoro savršeno toroidalno magnetno polje sa mlazom usmerenim pravo ka nama“, izjavio je Kovalev. Ova vizuelna potvrda je ključna za razumevanje fenomena blazara.

Misterija1
Blazar - kvazar ili radiogalaksija čije ja emisija usmerena pravo ka Zemlji

Mlazove crnih rupa proizvode supermasivne crne rupe koje aktivno usisavaju materiju iz svog okruženja. Dok se materijal spiralno kreće ka crnoj rupi, deo njega se usmerava duž linija magnetnog polja izvan horizonta događaja, granice iza koje ništa, pa ni svetlost, ne može pobeći. Plazma se zatim ubrzava ka polovima crne rupe i lansira u svemir ogromnim brzinama, približavajući se brzini svetlosti. Iako se ne kreću brže od svetlosti, zbog projekcionih efekata, ukoliko su usmereni direktno ka nama, deluju superluminalno – brže od svetlosti, što je klasična optička iluzija.

Kovalev i njegov tim analizirali su 15 godina podataka o PKS 1424+240, fokusirajući se na polarizaciju svetlosti u mlazu. Polarizacija svetlosti je stepen do kojeg je svetlost „iskrivljena“ usled interakcije sa magnetnim poljima. Mapiranjem polarizacije, naučnici su uspeli da mapiraju i magnetna polja. Rezultati su pokazali da su magnetna polja obavijena oko mlaza poput mete za pikado, što ukazuje da mi, sa Zemlje, gledamo gotovo pravo niz zamišljenu „cev“ mlaza. Ovo poravnanje uzrokuje pojačanje sjaja i do 30 puta ili više, dok istovremeno mlaz izgleda kao da se sporo kreće zbog pomenutih projekcionih efekata.

Misterija2

Slika 2: Pogled u oko Sauronovo

„Rešavanje ove zagonetke potvrđuje da aktivna galaktička jezgra sa supermasivnim crnim rupama nisu samo moćni akceleratori elektrona, već i protona – odakle potiču posmatrani neutrini visoke energije“, dodaje Kovalev. Ovo otkriće ima duboke implikacije za naše razumevanje kosmičkih akceleratora čestica i izvora visokoenergetskih neutrina, koji su ključni za razumevanje najekstremnijih fenomena u svemiru.

Ovo istraživanje ne samo da je rešilo dugogodišnju misteriju, već je i pružilo neviđen uvid u strukturu i dinamiku mlazova koje izbacuju supermasivne crne rupe. Razumevanje ovih procesa je od suštinskog značaja za potpunije razumevanje evolucije galaksija i uloge koju aktivne galaktičke jezgre igraju u oblikovanju kosmičkog okruženja. Nastavak posmatranja blazara i drugih aktivnih galaksija uz pomoć naprednih teleskopa poput VLBA, omogućiće nam da produbimo naše znanje o ovim fascinantnim kosmičkim objektima.

Izvor: European Research Council (ERC)

 


Komentari

  • Vlada said More
    Klasičan egzistencijalni... 11 sati ranije
  • Драган Танаскоски said More
    Nije bilo reče o poređenju aviona i... 1 dan ranije
  • Miki said More
    @Dragan
    Helikopterski let troši... 2 dana ranije
  • Драган Танаскоски said More
    za Marijana. Složio bih se. Moguće je... 2 dana ranije
  • Mарјан Флоршиц said More
    Fino upakovani kreacionizam u oblande... 3 dana ranije

Foto...