Ovaj zanimljivi članak je novost na NASA-inom sajtu Svemirskog teleskopa Hubble. U glavnoj ulozi je i dalje galaktika Anndromeda!

Hubble pruža pogled odozgo na ekosustav galaktike Andromede

Na udaljenosti od 2,5 milijuna svjetlosnih godina od nas, veličanstva galaktika Andromeda golom oku izgleda kao blijedi vretenasti objekt velik približno kao puni Mjesec. Ono što astronomi amateri ne vide svojim teleskopima, roj je od 36 malih satelitskih galaktika koje oko Andromede kruže kao pčele oko košnice.

Te satelitske galaktike tvore jedan živopisni galaktički "ekosustav" kojega NASA-in Svemirski teleskop Hubble proučava do u pojedinosti. Ovaj opsežni program, nazvan Hubbleova riznica, oslanja se na promatranja provedena tijekom više od tisuću Hubbleovih orbita. Provedbu toga sustavnog pretraživanja su omogućile Hubbleova optička stabilnost, jasnoća njegovih slika i njegova visoka iskoristivost. Program je uključio i izradu precizne prostorne karte svih tih patuljastih galaktika koje jure oko Andromede i rekonstrukciju djelotvornosti proizvodnje zvijezda u njima, tijekom zamalo 14 milijardi godina duge povijesti svemira.

U znanstvenom radu upravo objavljenom u Astrofizikalnom dnevniku, Hubble razotkriva značajno drukčji ekosustav od onoga kojega tvori manji broj satelitskih galaktika što kruže oko Mliječnog Puta. To nam pokazuje da su se galaktike Mliječni Put i Andromeda tijekom milijardi godina razvijale na različite načine. Mliječni Put je bio razmjerno spokojan. Za Andromedu se, pak, čini da je imala dinamičniju prošlost, na što je vjerojatno utjecalo stapanje s jednom drugom velikom galaktikom, do kojega je došlo prije nekoliko milijardi godina. Taj susret i činjenica da je Andromeda dvaput masivnija od Mliječnog Puta, mogu objasniti tu brojnu i raznoliku populaciju patuljastih galaktika.

Provedba ovako sveobuhvatnog istraživanje cjelokupnog satelitskog sustava Mliječnog Puta je veliki izazov jer smo mi usađeni duboko u našu galaktiku. Takvo što nije moguće učiniti ni za druge velike galaktike jer su one predaleko od nas da bismo bili u stanju iscrpno istražiti njihove male satelitske galaktike. Sljedeća nama najbliža galaktika s masom usporedivnom s onom u Mliječnog Puta jest M81: ona je od nas udaljena skoro 12 milijuna svjetlosnih godina.

Pogled odozgo na Andromedin satelitski sustav nam omogućuje da odgonetnemo što pogoni razvoj tih malih galaktika. "Mi vidimo da vremensko razdoblje tijekom kojega ti sateliti mogu nastavljati proizvoditi nove zvijezde ovisi upravo o tome koliko su oni masivni i tome koliko su daleko od Andromede", kaže Alessandro Savino, znanstvenik iz Kalifornijskog sveučilišta u Berkeleyu i prvi autor spomenutog znanstvenog rada. "To jasno ukazuje na to da je rast malih galaktika poremećen utjecajem masivnih galaktika kakva je Andromeda."

"Sve što je razasuto po Andromedinom sustavu je vrlo asimetrično i poremećeno. Dojam je da se tu ne osobito davno dogodilo nešto značajno", kaže Daniel Weisz, astronom iz istog sveučilišta i voditelj ovog istraživanja. "Uvijek postoji tendencija da ono što smo shvatili o našoj vlastitoj galaktici uopćimo i primijenimo na druge galaktike u svemiru. Uvijek je postojala zabrinutost je li to što doznajemo o Mliječnom Putu općenito primjenjivo i na druge galaktike. Ili su te udaljenije galaktike vrlo raznolike? Imaju li one slična svojstva? Naše istraživanje pokazuje da su galaktike malih masa u drugim ekosustavima slijedile drukčije razvojne putove od onih na koje smo naišli u satelitskih galaktika Mliječnog Puta."

Primjerice, izgleda da je polovica Andromedinih satelitskih galaktika stiješnjena u jednu ravninu i da orbitiraju u istom smjeru. "To je čudno. Zapravo, predstavljalo je potpuno iznenađenje to što smo pronašli satelite u takvoj konfiguraciji i još ne razumijemo u potpunosti kako je do toga došlo", dodaje Weisz.

Najsjajnija pratilja Andromede je Messier 32 (M32). To je zbijena elipsoidna galaktika koja bi mogla biti tek ogoljena jezgra jedne veće galaktike koja se prije nekoliko milijardi godina bila sudarila s Andromedom. Nakon što je gravitacijom (I otporom međuzvjezdanog medija. Prim. prev.) bila lišena svoga plina i dijela svojih zvijezda, ona je nastavila orbitirati (oko Andromede). Galaktika M32 sadrži starije zvijezde, ali pronađeni su znaci žive zvjezdorodne aktivnosti do koje je u njoj došlo prije nekoliko milijardi godina. Pored M32, Andromeda ima pokraj sebe jednu jedinstvenu populaciju patuljastih galaktika kakvu ne vidimo u blizini Mliječnog Puta. One su većinu svojih zvijezda stvorile još jako davno, ali na tome nisu i stale! Te su galaktike od vlastitih zaliha plina nastavile vrlo polagano proizvoditi nove zvijezde još jako dugo nakon toga.

"Zvjezdorodna aktivnost se nastavila još dugo vremena, što uopće nije nešto što biste očekivali od tih patuljastvih galaktika", nastavlja Savino. "To se nije pojavilo u našim računalnim simulacijama. Nitko u ovom trenutku ne zna kako to shvatiti."

"Ono što smo pronašli je obilje raznolikosti kojega treba protumačiti u Andromedinom satelitskom sustavu", dodaje Weisz. "To je od velikog značaja želimo li razumjeti kakva je bila povijest te galaktike."

Hubble nam je podario prvi skup fotografija kojim astronomi mjere gibanje patuljastih galaktika. Za još pet godina, Hubble ili NASA-in Svemirski teleskop James Webb će biti u prilici načiniti drugi takav skup opservacija, što će astronomima omogućiti da načine dinamičku rekonstrukciju za svih 36 patuljastih galaktika. To će, pak, pomoći astronomima da "odvrte" unatrag gibanje cijelog Andromedinog ekosustava do više milijardi godina u prošlost.

Slika je širokokutni prikaz razdiobe poznatih satelitskih galaktika koje orbitiraju oko galaktike Andromede (M31). Hubble je iskorišten za proučavanje cijele populacije od 36 malenih galaktika, na slici zaokruženih žutim. Andromeda je sjajni vretenasti objekt u središtu slike. (...) Ta širokokutna slika je snimljena teleskopom na površini Zemlje. (...) Uz desni rub slike su dane i Hubbleove fotografije četiriju od tih patuljastih galaktika. (...)

(Animacija prikazuje prostorni raspored sustava Andromedinih satelitskih galaktika, temeljen na modelu izvedenom iz podataka dobivenih Hubbleom. Prim. prev.)

NASA, ESA, Alessandro Savino (UC Berkeley), Joseph DePasquale (STScI), Akira Fujii DSS2, Christian Nieves (STScI)

Velika slika: https://stsci-opo.org/STScI-01JMFYK4PCJZ7G5VH06565V4VV.png

https://hubblesite.org/.../news-releases/2025/news-2025-009