Ovo je novi članak s Hubbleovih i Webbovih sajtova.
Slika je prilagođena Hubbleovim mogućnostima, tj. Webbova je očigledno bila smanjena da paše na Hubbleovu. Nažalost, izvorna Webbova slika nije priložena uz članak.
|
Priredio i prilagodio: |
Webb i Hubble se udružuju da stvore najšareniju sliku svemira
NASA-ini svemirski teleskopi James Webb i Hubble su se udružili kako bi proučili jedno ogromno galaktičko jato, poznato kao MACS0416. (Puna oznaka za to jato je MACS J0416.1-2403. Prim. prev.) Iz toga je proizašla pankromatska slika koja vidljivo i infracrveno svjetlo udružuje u jedan od najiscrpnijih ikada postignutih prikaza svemira. Na udaljenosti od oko 4,3 milijarde svjetlosnih godina od Zemlje, MACS0416 su dva galaktička jata u sudaru, koja će se na koncu spojiti u jedno još veće jato.
Slika otkriva obilje pojedinosti koje ne bi bilo moguće vidjeti da ova dva teleskopa nisu udružila snage. To uključuje i veliki broj galaktika koje nisu članice jata i šačicu izvora koji se mijenjaju tijekom vremena, vjerojatno zbog utjecaja gravitacijskih leća - izobličenja i pojačanja svjetla iz dalekih, pozadinskih izvora.
Ovo je jato bilo promatrano prvo u nizu vrlo dugih i ranije neviđenih opservacija svemira, ostvarenih u programu suradnje Hubblea i drugih teleskopa, nazvanom Granična polja (engl. Frontier Fields). Program je započet 2014. g. Hubble je počeo potragu za nekim od stvarno najbljeđih i najmlađih galaktika koje uopće možemo vidjeti. Webbov infracrveni vid je značajno unaprijedio tu potragu jer se u tom pojasu zračenja može vidjeti puno dalje u svemir.
"Nastavljamo se na Hubbleovo nasljeđe tako što idemo sve dalje u prostoru i pronalazimo tamo sve tamnije objekte", kaže Rogier Windhorst iz Arizonskog državnog sveučilišta, glavni istraživač u programu PEARLS (Prime Extragalactic Areas for Reionization and Lensing Science), u okviru kojega su provedena ova promatranja Webbom.
Što boje znače?
Kako bi ova slika bila sastavljena, na njoj su općenito one najkraće valne duljine prikazane plavom bojom, one najduže crvenom, a one srednje duge zelenom. Široki raspon valnih duljina uključenih u kompozit, koji seže od 400 do 5000 nanometara, rezultira osobito živopisnih galaktičkim krajolikom.
Boje na slici nam daju naslutiti udaljenosti do pojedinih galaktika. Najplavlje galaktike su nam razmjerno blizu i one često pokazuju znake intenzivne zvjezdorodne aktivnosti, što je najlakše uočiti Hubbleom. Crvenije galaktike su udaljenije i njih je vidio Webb. Neke od galaktika usto izgledaju crvene jer sadrže obilje kozmičke prašine koja upija plave nijanse zvjezdanog svjetla.
"Dok ne udružimo Hubbleove i Webbove podatke, ne možemo ostvariti potpun uvid", kaže Windhorst.
Galaktičko jato Božićno Drvce
I dok nove Webbove opservacije pridonose okuugodnosti prizora, one su načinjene zbog jednog osobitog znastvenog razloga. Istraživački tim je udružio tri svoja promatranja, provedena u razmacima od po nekoliko tjedana, s četvrtom opservacijom koju je načinio tim istraživačkog programa CANUCS (CAnadian NIRISS Unbiased Cluster Survey). (Sudeći po nazivu potonjeg programa, i on je proveden Webbom. Prim. prev.) Cilj je bio potražiti objekte kojima se tijekom vremena mijenja sjaj, a koje zajedničkim imenom nazivamo tranzijentima.
Istraživači su u ovom vidnom polju identificirali 14 takvih tranzijenata. Dvanaest ih je unutar tri galaktike koje su jako povećane gravitacijskim lećama i koji su vjerojatno pojedinačne zvijezde ili višestruki zvjezdani sustavi, čiji je sjaj bio nakratko pojačan. Preostala dva tranzijenta se nalaze unutar manje povećanih pozadinskih galaktika i tu je vjerojatno riječ o supernovama.
"MACS0416 nazivamo galaktičkim jatom Božićno Drvce, i stoga što je šaroliko, i stoga što u njemu pronalazimo svjetla koja svjetlucaju. Te tranzijente srećemo na sve strane!" kaže Haojing Yan, iz Sveučilišta Missourija u Columbiji, prvi autor jednog od znanstvenih radova kojima je opisano ovo istraživanje.
To što su u tom razmjerno kratkom vremenskom rasponu uočili tako puno tranzijenata, ukazuje na to da bi ih astronomi u ovom i drugim galaktičkim jatima mogli pronaći još puno više, samo ako bi ih redovito motrili Webbom.
Kaiju zvijezda
Među tranzijentima koje je ovaj tim uočio, jedan se posebno ističe. Smješten u galaktici koja je postojala oko 3 milijarde godina nakon velikog praska, on je bio pojačan za barem 4000 puta. Istraživači su tom zvjezdanom sustavu dali nadimak "Mothra", što je aluzija na njegovu "čudovišnu prirodu" za koju su zaslužni njegov ekstremni sjaj i jednako ekstremno povećanje. (Mothra je gusjenici/noćnom leptiru slično čudovište iz niza japanskih filmova katastrofe. Takve filmove, od kojih su kod nas najpoznatiji oni s Godzilom u glavnoj ulozi, naziva je kaiju filmovima. Kaiju znači, približno, "čudna zvijer". Prim. prev.) Ona se pridružuje jednoj drugoj zvijezdi pojačanoj gravitacijskom lećom, koja je bila uočena ranije i kojoj su astronomi dali nadimak "Godzila".
Zanimljivo, Mothra je vidljiva i u Hubblevim opservacijama načinjenima prije devet godina. To je neobično jer je za tako intenzivno pojačanje sjaja te zvijezde potrebno osobito precizno poravnanje nas, galaktičkog jata koje nam je bliže (gravitacijske leće) i te daleke zvijezde. Relativno gibanje zvijezde i jata bi na koncu trebalo dokinuti to poravnanje.
Najvjerojatnije tumačenje jest to da u galaktičkom jatu postoji još neki objekt koji pridonosi povećavanju. Tim je proračunao da masa toga objekta iznosi između 10 tisuća i 1 milijun Sunčevih masa. Točna priroda te tzv. milileće ostaje, međutim, nepoznanicom.
"Vjerojatno je riječ o nekom zbijenom zvjezdanom jatu, koje je isuviše tamno da bi ga Webb mogao vidjeti neposredno", kaže Jose Diego, iz Kantabrijskog instituta za fiziku, u Španjolskoj. Diego je prvi autor znanstvenog rada koji se bavi upravo ovim dijelom istraživanja. "Ali još ne znamo što je ta dodatna leća zbilja."
Yanov rad je prihvaćen za objavljenivanje u Astrofzikalnom dnevniku, dok je Diegov upravo objavljen u Astronomiji i astrofizici.
Različite valne duljine svjetla su na ovoj slici obojene na sljedeći način: 435 nm i 606 nm (Hubble) - plavo; 814 nm (Hubble), 900 nm i 1050 nm (Webb) - svjetloplavo; 1250 nm, 1400 nm, 1600 nm (Hubble), 1150 nm i 1500 nm (Webb) - zeleno; 2000 nm i 2770 nm (Webb) - žuto, 3560 nm (Webb) - narančasto; 4100 nm i 4400 nm (Webb) - crveno.
Na dodatnoj slici je Mothera posebno istaknuta.
NASA, ESA, CSA, STScI, Jose M. Diego (IFCA), Jordan C. J. D'Silva (UWA), Anton M. Koekemoer (STScI), Jake Summers (ASU), Rogier Windhorst (ASU), Haojing Yan (University of Missouri)
Velika slika: https://stsci-opo.org/STScI-01HDHAVM4K4220Z79YTMP1K7VM.png
Usporedba Hubbleove i Webbove slike: https://stsci-opo.org/STScI-01HDHHT5TG6SD9TF1V2PEATM3F.png
https://webbtelescope.org/.../news.../2023/news-2023-146
KOJI TELESKOP DA KUPIM?
