Završena su ispitivanja teleskopa “Džejms Veb” u ogromnoj kriogenoj komori Džonsonovog (Johnson) kosmičkog centra u Hjustonu. Lansiranje ove unikatne kosmičke opservatorije planirano je za proleće 2019.

Teleskop, koji nosi skraćenu oznaku JWST (James Webb Space Telescope), je prošao kroz tromesečni ciklus testiranja na temperaturi od -233 stepeni Celzijusa. Održavanje ovako niske temperature bilo je omogućeno zahvaljujući dvema konturama hladjenja. Spoljašnja kontura je koristila tečni azot, dok je kroz unutrašnju proticao tečni helijum. Zanimljivo je da su se ispitivanja odvijala bez porekida, čak i u vreme kada je uragan Harvi pogodio Hjuston u avgustu.

James Webb Space Telescope 1

Osamnest ogledala Vebovog kosmičkog teleskopa

Kosmički teleskop, koji nosi ime drugog administratora NASA-e Džejmsa Veba (on je 1960-ih koordinisao program “Apolo” osvajanja Meseca), se nalazio u kriogenoj komori 90 dana. Za to vreme, preko stotinu stručnjaka koja su učestvovala u testiranjima, je proveravalo rad individualnih pribora, opreme i sistema na super-niskim temperaturima. Takodje, analizirane su mogućnosti korekcije glavnog ogledala ukupnog prečnika 6,5 metara koje se sastoji od 18 posebnih heksagonalnih ogledala. Poredjanja radi, prečnik ogledala Hablovog (Hubble) teleskopa iznosi dva i po metra. Prijemna površina teleskopa od 15 kvadratnih metara može da registruje talase u mikrometarskom dijapazonu izmedju 0,6µm (narandžasta svetlost) do 28,5µm (srednja infracrvena svetlost).  

Uskoro, Vebov teleskop treba da bude dostavljen proizvodjaču, korporaciji “Nortrop Gruman” (Northrop Grumman) u Kaliforniji, gde će mu biti pripojen pogonski blok. Posle toga, biće nastavljena ispitivanja kompletne konstrukcije na vibracije i preopterećenja.                  

Kada bude lansiran, teleskop JWST će koštati (najmanje) više od deset milijardi dolara. Kada je 1996. pokrenut, cena projekta je bila procenjena na “samo” 1,1 milijardu. Medjutim, kako je vreme teklo, usled mnogo tehničko-projektnih problema, cena je maltene svake godine rasla za po nekoliko stotina miliona dolara, tako da se za vreme administracije predsednika Obame čak govorilo o gašenju projekta.  

Teleskop ima dimenzije 20x14 metara (što se u stvari odnosi na toplotni štit) i masu na startu od preko 6 tona. Za napajanje njegove aparature koriste se sunčevi paneli snage 2kW.

Lansiranje kosmičkog teleskopa je planirano u proleće 2019. pomoću evropske rakete-nosača “Arijana 5” (Ariane), sa kosmodroma Kuru, u Francuskoj Gvajani. Vebov teleskop treba da bude postavljen u Lagranžeovu tačku L2 sistema Sunce-Zemlja, na 1,5 miliona kilometara od naše planete.

L2 2

Pozicija Vebovog kosmičkog teleskopa u tački L2

Posle toga, tokom šest meseci kompletna aparatura teleskopa će biti proveravana. Ako sve bude u redu, ova unikatna kosmička opservatorija će započeti sa posmatranjem najstarijih nebeskih objekata, nastalih odmah posle Velikog praska. Optimalni operativni život Vebovog teleskopa iznosi pet godina, ali se očekuje da će zahvaljujući, sa energetske tačke gledano stabilnom položaju u kosmosu i efikasnom upotrebom pogonskog materijala, biti korišćen duplo duže. Za razliku od Hablovog, Vebov kosmički teleskop nije predvidjen za montažne radove, tako da neće biti specijalnih misija astronauta za njegovo servisiranje.          

1280px James Webb Space Telescope 2009 top

Vebov teleskop u finalnoj konfiguraciji sa ogromnim termičkim štitom

Grujica Ivanović
Author: Grujica Ivanović
Menadžer planiranja električnih mreža u australijskoj kompaniji Ergon Energy, magistar elektrotehnike. Napisao je veliki broj članaka iz oblasti istraživanja kosmosa koji su objavljeni u časopisima "Galaksija", "Front", "Duga", "Planeta", "Astronomija", "Astronomski magazin", Spaceflight i “Vasiona”, i u dnevnim listovima "Politika", "Večernje novosti" i "Srpska reč". Takođe, u časopisu Power Transmission and Distribution objavljuje stručne tekstove iz elektrotehnike. Pre odlaska u Australiju radio je u EPS/"Elektrokosmet", dok je na RTV Priština uređivao televizijske emisije “Horizonti nauke” i “Ekološki krug”. Autor je dve knjige iz kosmonautike: "Kosmički vremeplov" (1997, BIGZ, Beograd) o prvim programima čovekovog leta u kosmos i "Salyut: The First Space Station - Triumph and Tragedy" (2008, Springer-Praxis, London-New York) o tragediji posade prve orbitalne stanice "Saljut". Jedan je od inicijatora projekta prvog srpskog veštačkog satelita "Tesla-1". Član je Britanskog interplanetarnog društva i Instituta inženjera Australije.

Zadnji tekstovi:


Komentari

  • Boris Saksida said More
    Dragane,....baš lepo!A Marino.....baš... 5 sati ranije
  • Boris Saksida said More
    Ko bi sve to (barem malo!)... 6 sati ranije
  • Boris Saksida said More
    R.I.P. 6 sati ranije
  • Neđo said More
    Čovjek na Mjesecu do kraja ove decenije... 17 sati ranije
  • Dragan Tanaskoski said More
    Srbija je u malo boljoj situaciji od... 22 sati ranije

Foto...

ŠTA DA GLEDAM?
 
KARTE NEBA
wikisky
 
 
KORISNO
Mere - Koliki ugao nebeske sfere zauzima ispružena šaka