Ova Hubbleova Slika tjedna - snimljena putem ACS-e u NASA/ESA-inom Svemirskom teleskopu Hubble - prikazuje Arp 107, nebeski objekt koji se sastoji od dviju galaktika u procesu sudaranja. Veća od njih (na slici lijevo) je jedna od izuzetno energičnih galaktika koje nazivamo Seyfertovim galaktikama. One u svojim središtima imaju aktivne galaktičke jezgre. Seyfertove galaktike su osobite stoga što se - unatoč enormnom sjaju njihovih aktivnih jezgri - mogu cijele vidjeti i proučavati. (Većinu zračenja njihove aktivne jezgre emitiraju u valnim duljinama koje mi ne vidimo očima. Prim. prev.) To se vidi i na ovoj slici, gdje je vrtlog spiralnih kraka galaktike jasno vidljiv. Manja galaktika je s većom povezana tananim mostom od plina i prašine. Ovaj dvojac u sudaru je od nas udaljen oko 465 milijuna svjetlosnih godina.
Jesen ove godine dolazi u subotu 23. septembra u 08 sati i 50 minuta. To je 266. dan u godini (računajući i 23. septembar), tj. od početka godine proteklo je 8 meseci i 23. dana. Do kraja godine ostaje još 100 dana (zaključno s 31. decembrom) ili 3 meseca i 9 dana uključujući i 31. decembar.
Konačno, nakon dve godine planiranje, popunjavanja formulara i obrazaca, dopisivanja i potpisivanja, raspisivanja tendera, zakazivanja i zatim potpunog otkazivanja, onda kada smo već pomislili da od opreme neće biti ništa - ona je kamionom stigla na Prirodno matematički fakultet u Novom Sadu.
Jedna nova zbirka očaravajućih slika dovodi u prvi plan podatke prikupljene NASA-inim Rendgenskim opservatorijem Chandrom i drugim teleskopima. Objekti na slikama su ovdje (uglavnom) viđeni u svjetlu koje se ne vidi ljudskim očima - što uključuje rendgenske i infracrvene zrake, te radiovalove - kojega su zabilježili neki od najjačih teleskopa na svijetu. (Ni na jednoj od ovih pet kompozitnih slika nema podataka dobivenih u radiovalovima. Prim. prev.) Podacima dobivenima u različitim vrstama svjetla su pridružene različite boje, tako da ih i mi možemo vidjeti i na taj način istraživati ove kozmičke entitete.
Ko voli Međunarodnu kosmičku stanicu (MKS) voleće i ovaj film. Neki kadrovi u filmu su fascinantni kao u Svemirskoj odiseji 2001. Kako je to moguće? Setimo se da je Kjubrik rekao da bi neki SF film bio bolji od Odiseje mora biti snimljen na licu mesta. A Izazov jeste snimljen na licu mesta, u svemiru, u i oko MKS. Naravno, ne znači da je bolji od Odiseje, ali fascinira kadrovima.
Naša galaksija, Mlečni put, spada u velike. U Lokalnom jatu galaksija kome pripada, druga je po veličini, iza Velike galaksije u Andromedi, ili M 31. Kako je ona toliko narasla?
Objekti Herbig-Haro (HH) su sjajna područja oko novorođenih zvijezda, nastala zarivanjem brzih stelarnih vjetrova ili mlazova plina koje te zvijezde bljuju iz sebe u obližnji plin i prašinu. Takvi srazovi stvaraju udarne valove koji zagriju materijal i natjeraju ga da svijetli. Na ovoj slici HH 211, koju je snimio NASA-in Svemirski teleskop James Webb, vidljiv je odljev iz jedne protozvijezde razreda 0: objekta sličnog našem Suncu u vrijeme kada je iza njega bilo tek nekoliko desetaka tisuća godina postojanja i kada je ono imalo masu od samo 8 posto svoje sadašnje mase. (Protozvijezda koja je proizvela HH 211 će na koncu izrasti u zvijezdu sličnu Suncu.)