Pre pola stoleća čovek je prvi put prošetao površinom drugog sveta. Tada smo svi mi bili ubeđeni da je to početak nove ere za čovečanstvo i za Nasu. Ali lunarna avantura je trajala samo 4 godine. Četiri godine tokom kojih je putovanje na drugi svet postalo – gotovo – rutinsko. Po Mesecu je hodalo samo desetak ljudi, ali od 1972. godine više niko nije napustio nisku Zemljinu orbitu. Po odluci koja se obično upoređuje s raspuštanjem Zlatne flote admirala Žen Hea od strane vladara dinastije Ming, Sjedinjene Države su odustale od Meseca. Letilice stvorene za 'Apolo' program – raketa 'Saturn V' i moduli CSM i LM – otkazane su i zaboravljene zarad manje skupih i ambicioznih avantura u niskoj orbiti.
Abell 1758 je skup galaktičkih jata. Prva posmatranja su sugerisala da se radi o jednom objektu, ali novija istraživanja su pokazala njegovu složenu strukturu te da je ono sačinjeno od po dva para odvojenih jata galaksija, severnog i južnog, međusobno razdvojenih oko šest miliona svetlosnih godina. Svako jato je uronjeno u ogromne oblake vrelog gasa (plava boja) i nevidljive tamne materije. U optičkom delu spektra takva struktura se ne vidi, ali ceo objekat je posmatran i u rendgenskim delu spektra čime je otkriveno i ono što nam nije dostupno u vidljivoj svetlosti.
Serija „Tonight’s Sky“ proizvodi Space Telescope Science Institute (koji upravlja Svemirskim teleskopom Habl) u saradnji sa Nasinim Universe of Learning.
14. jula 2015, Nasina sonda 'New Horizons' nam je prva prikazala tajanstveni Pluton, danas ne planetu već samo jedan od objekata u Kajperovom pojasu. Međutim, tokom kratkog susreta mogli smo da dobijemo podatke visoke rezolucije samo sa nešto više od polovine patuljaste planete, hemisfere kojom dominira ogromni Sputnik Planitia, najveći glečer Sunčevog sistema. To nije bila slučajnost, jer su oni koji su bili zaduženi za misiju pripremili let tako da se najsvetlija struktura – s najvećim albedom – može da proučava i na slikama kosmičkog teleskopa 'Hubble', struktura za koju se ispostavilo da je SputnikPlanitia. Nažalost, Pluton ima vrlo spor period rotacije od 6,39 dana, tako da je NH mogao da analizira drugu hemisferu samo dok je bio na relativno velikoj udaljenosti, pa je otuda i prosečna rezolucija ovog dela planete patuljka reda veličine od oko 20 km po pikselu. Srećom, nedavna analiza najboljih slika ovog 'skrivenog lica' Plutona – nasuprot 'vidljivoj hemisferi' koju je proučavao NH – omogućila nam je da izvučemo još poneki podatak o ovom delu planete patuljka.
Najvjerojatnije ti ime ne zvuči poznato. Ali to je četvrti najveći objekt u pojasu asteroida, i po masi i po veličini. Govorimo o asteroidu 10 Hygiea – Higija na našem – koji je, uprkos veličini, bio deseti asteroid koji je otkriven, što pokazuje i njegov kataloški broj. Po veličini, Higija je iza Ceresa, Veste i Palasa. Ne znamo sa sigurnošću kako Higija izgleda jer nijedna sonda nije prolazila tuda, ali imamo hiljade promatranja sa zemaljskim teleskopima. A poslednja su obavljena moćnim instrumentom SPHERE teleskopa VLT (Very Large Telescope), smeštenom u Čileu. Zahvaljujući ogromnoj rezoluciji VLT-a, istraživači su uspeli da odrede oblik i veličinu Higije s velikom preciznošću. I što su našli? Suprotno svim očekivanjima, Higija je gotovo loptasta. Ili, izraženo na drugi način, to znači da ona ispunjava kriterijime da se kandiduje za patuljastu planetu.
Uz malo truda i mašte na ovoj slici ćete uočiti sablasno, deformisano lice koje luta u mračnim dubinama svemira. Sliku je snimio Svemirski teleskop Habl, a ona je objavljena uoči Noći veštica, praznika koji se u zapadnim zemljama, a zadnjih decenija sve više i u ostalim delovima sveta praznuje.
Snimak predavanja CERN mesto gde je nastao internet. Predavač dr Milan Milošević. Predavanje je održano 8. oktobra 2019 povodom obeležavanja Svetske nedelje svemira, u okviru projekta “Apolo na mreži” koji realizuje AD Alfa uz podršku Centra za promociju nauke.
Nakon presurizacije spojnog tunela, Kolins osigurava da pritisak u 'Kolumbiji' bude neznatno viši nego u 'Iglu' da bi vazduh potekao ka lunarnom modulu, izbegavajući na taj način moguću kontaminaciju Mesečevom prašinom. Ali istina je da je regolit tako čvrsto prionuo za površine da se ta mera opreza pokazala nepotrebnom. Poklopac se otvorio i trojica muškaraca su se rukovala. 'Drago mi je što vas vidim', rekao je Kolins. 'A nama što smo se vratili', odgovorili su ovi.