Sedmog jula 2016. sa kosmodroma Bajkonur u orbitu je lansiran kosmički brod “Sajuz MS-01” sa novom posadom Međunarodne kosmičke stanice (MKS). Osnovni zadatak misije je prevoz tročlane ekspedicije na MKS. Ujedno, ovo je prva misija modernizovanog aparata “Sajuz” koji će biti korišćen do pojave kosmičkog broda sledeće generacije.  

Kosmički brod “Sajuz MS” (“Modernizovan-Standardizovan”) je najnovija verzija starog broda “Sajuz” čiji je prvi predstavnik lansiran pre pedeset godina, novembra 1966. Kako je namena “Sajuza” bila univerzalna, od orbitalnih civilnih i vojnih letova, preko prevoza kosmonauta na relaciji Zemlja-orbitalna stanica-Zemlja, do misija na Mesec, napravljeno je nekoliko varijanti “Sajuza”. Kako su godine prolazile, iz različitih razloga, vojne i mesečeve varijante “Sajuza” su izbačene iz planova, tako da je na kosmičkoj sceni ostala samo orbitalna verzija (poznata pod skraćenicom “OK”) koja se praktično od početka 70-ih jedina koristi. “Sajuz” serije OK je etapno prolazio kroz periodičnemodifikacije. Na primer, prvi model “Sajuza” konstrusiansredinom 60-ih bio je namenjneisključivo za let posade od jednog do tri člana bez skafandera. Posle pogibije posade “Sajuza-11” (pre nekoliko dana obeleženo je 45 godina od ove tragedije), obavljena je prva velika promena “Sajuza” – uvedeni su skafandri tipa “Sokol”, a kako je u kabini zbog toga postalo tesnijebroj članova posade smanjen je na dva.

ksp4
Prva verzija OK kosmičkog broda “Sajuz” s’ kraja 60-ih

ksp5
Posada “Sajuza-11” (l-d Pacajev, Dobrovoljski i Volkov) bez skafanderau kabini prve verzije “Sajuza” OK

ksp6
Kosmonauti Lazarjev i Makarovodeveni u skafandretipa “Sokol” u kabini dvosedog“Sajuza” modifikovanog posle tragedije “Sajuza-11”

Godine 1980. lansirana je nova verzija “Sajuza” sa oznakom “T” (“Transportni”) sa poboljšanim sistemima upravljanja, novom komandnom tablom iobjedinjenim pogonskim sistemom. Takođe, vraćeni su sunčevi paneli na instrumentalno-agregatnom odseku čime je povećana energetika kosmičkog broda. Pored toga, primenom mikroelektronike unutrašnjost “Sajuza” je promenjena, tako da je “Sajuz-T” mogao da nosi tročlanu posadu,u takođe modernizovanima skafandrima.

ksp7
Kabina kosmičkog broda “Sajuz T-3” za tri kosmonauta

ksp8
“Sajuz TMA” u kosmosu

Kasnije, prvo sa razvojem orbitalnog kompleksa “Mir” i planiranim misijama američkih astronauta, a zatim letovima ka Međunarodnoj kosmičkoj stanici (MKS), pred inženjerima RKK “Energija” postavljeni su zahtevi za dodatna poboljšavanja taktičko-tehničkih karakteristika. Tako su se u periodima od po nekoliko godina pojavljivale nove modifikacije “TM”, “TMA” i “TMA-M” koja je prošlog proleća obavila svoj poslednji let. Kao rezultat ovih promena, “Sajuz” je u odnosu na svoju prvu verziju toliko evoluirao, da kada je njegova unutrašnjost u pitanju gotovo da se može govoriti o potpuno različitim aparatima. Međutim, posmatran spolja, “Sajuz” je tokom svih ovih decenija i modifkacija zadržao svoj stari, dobro poznati izgled, uz praktično iste dimenzije.

ksp
ksp2
U kabini “Sajuza TMA-M”

Kosmički brod  “Sajuz-MS” i njegov automatski pandan “Progres-MS” (već su dva ova nova aparata letela ka MKS), predstavljaju logični nastavak prethodnih etapnih modernizacija koje su bile obavljene na brodovima “Progres M-M” (2008.) i “Sajuz TMA-M” koji je prvi put lansiran 2010. [ta je modernziovano na novom kosmičkom brodu? Ko prvo, brodski komandni radiotehnički sistem “Kvant-V” kojim se održava veza sa Zemljom, a čiji se delovi proizvode u Ukrajini, menja se jedinstvenim komandno-telemetrijskim sistemom (EKTS) sa dodatnim telemetrijskim kanalom za primopredaju informacija između Zemlje i kosmičkog broda. Zahvaljujući ovom sistemu, biće omogućene telekomunikacije preko satelita “Luč-5” čime će biti značajno uvećano vreme trajanja “radio-vidljivosti” i do 70% od vremena jedne orbite. Kao što je poznato, telekomunikacije su rak-rana ruske kosmonautike. Zvuči paradoksalno, međutim čak je Jurij Gagarin za vreme svog istorijskog kosmičkog leta 1961. bio duže na radio-vezi sa Zemljom nego ruski kosmonauti koji sada borave na MKS. Kada je krajnje neophodno, Centar upravljanja letom (CUP) u Karaljovu komunicira sa kosmonautima na ruskom segmentu MKS koristeći američke satelitske telekomunikacione sisteme TDRS. Bez njih, vreme radio-vidljivosti iznosi samo 15-20 minuta, kada MKS leti iznad Rusije. Sa pojavom geostacionarnih satelita-retranslatora “Luč” ostvareni su osnovni tehnički preduslovi za povećanje vremena trajanja radio-veza koje će tokom jedne orbite biti povećane na oko 60 minuta. Ovaj sistem je inače već proveren tokom leta jednog od “Progresa” kada su po prvi put posle mnogo godina ruski kontrolori leta mogli u realnom vremenu da prime podatke sa pojedinih sistema kosmičkog broda tokom njegovog leta ka MKS.

ksp3
“Sajuz MS”

Na “Sajuzu-MS” se takođe pojavio novi radio-tehnički sistem za zbližavanje i spajanje “Kurs-NA” koji je prošao testiranja za vreme prva dva leta modernizovanog teretnog broda “Progres M-M”. Aparatura novog sistema je izrađena na novoj elementarnoj bazi koja se, za razliku od prethodne opreme “Kurs-A”, potpuno proizvodi u Rusiji. “Kurs-NA” ima manje fizičke dimenzije i masu, troši manje električne energije i omogućio je izbacivanje jedne od tri složenih antena radio-zahvata.

Jedna od najznačajnijih novina je aparatura satelitske navigacije ASN-K koja je, takođe već isprobana na teretnim brodovima ‘Progres M-M”. ASN-K značajno poboljšava mogućnosti sistema upravljanja kretanjem kosmičkog broda. Zahvaljujući navigacionim podacima sa sistema ASN-K, orijentacija “Sajuza” u prostoru, kao i sve operacije susreta i spajanja su daleko jednostavnije. Drugim rečima, radio-kontrola orbite postaje suvišna, budući da ANS-K i “Kurs-NA” formiraju potpuno autonomni sistem upravljanja zbližavanjem i spajanjem kosmičkog broda sa MKS.

Na “Sajuzu MS” se umesto analognog televizijskog sistema “Klest” pojavili novi digitalni televizijski kanali, a takođe koriste se novi senzori uglovne brzine BDUS-3A, nova telefonsko-telegrafska veza “Rasvet-3BM”,  dok si svi sistemi kontrole leta broda integrisani u zajedničku konturu ruskgo dela MKS, tako da će se u budućnosti odvijati preko zajedničkih komandnih radio-linija.     

Upravljanje brodom može da obavi samo jedan čovek, ali to nije dovelo do ikakvih značajnih promena u režimu obuke kosmonauta.

Konačno, u kabini “Sajuza MS” ima oko 300 elemenata koji se mogu ponovo koristiti. Na primer, tamo se nalaze dva od tri pribora kompjuterskog sistema. Kompjuter KS-020M koji kontroliše spuštanje sa orbite posle odvajanja modula “Sajuza” nalazi se u aparatu za povratak. Tamo se takođe nalazi komandni pult kosmonauta “Neptun-ME” preko koga posada prati sve vitalne funkcije sistema kosmičkog broda. Treći pribor, centralni kompjuter CVM-101, koji upravlja orijentacijom broda i koristi se za vreme susreta i spajanja se nalazi u instrumentalnom odseku, tako da se on ne može ponovo koristiti. Iako su inženjeri RKK “Energija” već razvili model koji omogućava da se glavni kompjuter CVM-101 smesti unutar kabine aparata za povratak i time ponovo koristi, ovo nije u planu. Naime, operativa i metodika ova tri kompjuterska sistema u konturi upravljanja brodom su tako dobro uigrani da bi ovakve promene mogle da dovedu do komplikovanja interfejsova u ionako prenatrpanoj i tako tesnoj kabini.

Najnovija modifikacija “Sajuza” će biti poslednja verzija starog kosmičkog broda. Planirano je da on u ovoj konfiguraciji leti u narednih desetak godina, do pojave kosmičkog broda sledeće generacije  nazvanog “Federacija”. Naravno, ne treba isključiti da u narednim godinama, iz različitih razloga dođe do manjih izmena u konstrukciji broda “Sajuz MS”. Na primer, planira se zamena mehaničkih žiroskopa sa optičkim u sistemu upravljanja spuštanjem i sistemu spašavanja za vreme lansiranja. Takođe, veoma značajne izmene se očekuju kada “Sajuz MS” oko 2020. bude prebačen na novu raketu-nosač “Sajuz-2A”, budući da će to dovesti do promene interfejsa između broda i trećeg stepena rakete što je veoma komplikovan zadatak. Naime, u sećanju je prošlogodišnje neuspešno odvajanje jednog teretnog broda “Progres M-M” od trećeg stepena rakete-nosača “Sajuz-2A” koje je dovelo do njegovog gubitka. Krivac za to je bio upravo interfejs između broda i rakete.   

Lansirana nova posada Kosmičke stanice

Biografije članova posade misije MKS-48/49 i kosmičkog broda "Sajuz MS-01"

FOTOGRAFIJE POSADE

Grujica Ivanović
Author: Grujica Ivanović
Menadžer planiranja električnih mreža u australijskoj kompaniji Ergon Energy, magistar elektrotehnike. Napisao je veliki broj članaka iz oblasti istraživanja kosmosa koji su objavljeni u časopisima "Galaksija", "Front", "Duga", "Planeta", "Astronomija", "Astronomski magazin", Spaceflight i “Vasiona”, i u dnevnim listovima "Politika", "Večernje novosti" i "Srpska reč". Takođe, u časopisu Power Transmission and Distribution objavljuje stručne tekstove iz elektrotehnike. Pre odlaska u Australiju radio je u EPS/"Elektrokosmet", dok je na RTV Priština uređivao televizijske emisije “Horizonti nauke” i “Ekološki krug”. Autor je dve knjige iz kosmonautike: "Kosmički vremeplov" (1997, BIGZ, Beograd) o prvim programima čovekovog leta u kosmos i "Salyut: The First Space Station - Triumph and Tragedy" (2008, Springer-Praxis, London-New York) o tragediji posade prve orbitalne stanice "Saljut". Jedan je od inicijatora projekta prvog srpskog veštačkog satelita "Tesla-1". Član je Britanskog interplanetarnog društva i Instituta inženjera Australije.

Zadnji tekstovi:


Komentari

  • Boris Saksida said More
    Dragane,....baš lepo!A Marino.....baš... 2 sati ranije
  • Boris Saksida said More
    Ko bi sve to (barem malo!)... 2 sati ranije
  • Boris Saksida said More
    R.I.P. 3 sati ranije
  • Neđo said More
    Čovjek na Mjesecu do kraja ove decenije... 13 sati ranije
  • Dragan Tanaskoski said More
    Srbija je u malo boljoj situaciji od... 19 sati ranije

Foto...