Astronautika: misije

Dawn“ se oseća super i nastavlja svoje epsko približavanje Vesti. Gonjen jonskim motorima, kao i tokom najvećeg dela svog međuplanetnog putovanja do sada[1], svemirska sonda postepeno prilazi ciljanoj protoplaneti – do sada je prešla više od polovine tzv. prilazne faze Vesti.

Kao dva člana asteroidnog pojasa, jedan potpuno nov i jedan prilično vremešan, sonda i Vesta obilaze oko Sunca, sve više se približujući. Vesta prati svoju već davno poznatu putanju, neprestano je repetirajući[2], baš kao što čine i Zemlja i mnoga druga tela solarnog sistema. „Dawn“ pak sledi svoju spiralnu rutu, udaljavajući se od Sunca na plavo-zelenom stubu od ksenonskih jona. Prikupivši za dve ipo godine jonskog pogona više od 6,6 km u sekundi (24.000 km/s) efektivne promene brzine, sonda se polako približava kraju prve faze svog međuplanetnog putovanja. 16. jula Vestina gravitacija će tako da „uhvati“ sondu, da će njena spiralna putanja oko Sunca biti nežno transformisana u spiralu oko Veste, koja će negde u avgustu postati tzv. istraživačka orbita. Zbog nekoliko razloga tačan datum otpočinjanja intenzivnih naučnih osmatranja sa orbite još nije poznat. Zašto?

Astronomi su do sada procenili Vestinu masu, uglavnom merenjem povremenih perturbacija njoj bliskih orbita asteroida pa čak i Marsa, ali ova metoda je pružila samo približnu vrednost. Zbog nepoznavanja tačne mase, postoje izvesne nedoumice oko tačnog termina kada će „Dawn“ biti gravitaciono zarobljen od svog kolosalnog asteroida. Kao što sam pokušao da objasnim u prethodnim javljanjima a propos ove misije, čitav ulazak u orbitu znatno se razlikuje od napetog i stresnog događaja koji prati slične misije na konvencionalni hemijski pogon. „Dawn“ će jednostavno nastaviti da bude guran svojim motorima, baš kao što je to bio slučaj i tokom 70% do sada provedenog vremena u kosmosu. Ulazak u orbitu potpuno će nalikovati bilo kojem tipičnom danu tokom „tihe faze“ krstarenja, a brod će jednostavno nastaviti da jedri blago zakrivljenom putanjom ka istraživačkoj orbiti.

Zakrivljenost te putanje zavisiće jedino od Vestine mase, tako da će navigatori nastaviti da redefinišu profil leta u zavisnosti od izmerene jačine sile kojom će asteroid privlačiti sondu. Kao rezultat toga imamo da se tačan datum ulaska u istraživačku orbitu neće znati sve dok se Vestina masa preciznoe ne utvrdi. Iako sam u prethodnim pisanjima govorio da su visine istraživačke orbite (2.700 km), i orbita za mapiranje već određene (visoka 660 km i niska 180 km), planeri misije će možda malo korigovati te vrednosti u zavisnosti od novoutvrđene jačine Vestine gravitacije.

 dawn-a

Tokom ovih dana sonda će izvesti nekoliko rotacija oko svoje ose koje će trajati 5,3 sati. Cilj je snimanje Vestine okoline u pokušaju da se pronađe neki eventuali Vestin satelit. Koji bi to bio pronalazak!

Postoji još jedan razlog zbog koga početak snimanja sa istraživačke orbite još uvek mije moguće odrediti. Jonska propulzija daje mnogo veću fleksibilnost od misija na konvencionalni pogon. U davno vreme planiranja ove spektakularne misije, lansiranje je bilo planirano za jun 2007. godine. Zbog raznoraznih promena planova, uključujući i pripremu rakete i nefleksibilnost drugih deep-space misija (Marsov lender „Phoenix“, koje nije imao jonski pogon), lansiranje „Dawna“ je pomereno za septembar iste godine. Lansiranje ove unikatne misija la Vesti i Ceresu, moglo je da bude obavljeno bilo kojeg dana od 2005. do 2007. godine upravo zbog svog jonskog pogona. Klasične međuplanetne misije imaju period od par nedelja u kome moraju da napuste Zemlju, inače misija propada. (To je taj famozni „prozor“ koji ja i kolege koji pišemo o kosmosu često pominjemo u vezi lansiranja raketa-nosača)..

linkovi
Kako smo već najavili Nasina letelica Dawn je konačno, (u četvrtak, 27. septembra 2007.) lansirana raketom Boing Delta 2 i krenula na svoj tri milijarde ...
2007 ... „Septembarsko lansiranje neće uticati na realizaciju svih naučnih ciljeva misije 'Dawn' koji su bili u planiranu i za julsko lansiranje,“ ...
Konačno je u martu 2006. NASA objavila da se misija „Dawn“ zvanično otkazuje. Na zaprepašćenje svih, otkaz je u martu 2007. ponovo razmatran i.
Jonski motori (Dawn ih ima tri) rade tako što skidaju elektrone iz atoma inertnih gasova kao što je ksenon [5], čineći atome pozitivno naelektrisanim. ...
2010 ... Od kako je 27. septembra 2007. NASA lansirala robotizovanu sondu DAWN, pratim njen napredak. To je prva američka međuplanetna misija koja je ...
Dawn“ će biti prva ikad lansirana sonda koja ima za zadatak da uđe u ...Dawn“ će takođe biti i prava letilica koja će posetiti jednu planetu patuljka. ...
2009 ... 29. novembar. 2009. Pre nekih dvadesetak dana, 13. novembra, Nasina svemirska sonda na jonski pogon, DAWN, po drugi put je ušla u Asteroidni ... 
U mnogim slučajevima, kontrolori koriste ovu fleksibilnost da bi komotnije planirali ključne momente u procesu ostvarivanja potiska i drugih finesa svemirskog leta. Taj izbor će omogućiti „Dawnu“ da istisne još više iz svoje misije, da bi, recimo, proveo još malo duže vremena kružeći i slikajući Vestu. Zato, umesto da imaju tačno utvrđen datum ulaska u istraživačku orbitu (zasnovan na određenoj Vestinoj masi), taj datum će moći da se pomera u zavisnosti od svežih proračuna. Takva strategija će takođe omogućavati lakše apdejtovanje profila leta kako se sonda bude približavala konačnom cilju.

Navigatori nišane sondu ka istraživačkoj orbiti određenih geometrijskih karakteristika, kao što su visina (koja zavisi od Vestine mase) i nagib orbite u odnosu na Sunce. Oni nisu odabrali određenu tačku ulaska u orbitu na osnovu svojih proračuna orbite; oni su pustili da proračuni trajektorije odrede tačku ulaska. Sa svakim novim podešavanjem, ta tačka se pomalo pomera. Osmatranja sa istraživačke orbite dizajnirana su da započnu tek nakon što se letilica postavi na određenu orbitu i onda preleti preko severnog pola, putujući sa noćne na dnevnu polovinu Veste. Bez obzira gde sonda bude ušla u odabranu orbitu, kontrolori su je programirali da započne osmatranje u tom trenutku. Pošto što će jedna revolucija „Dawna“ trajati bezmalo 3 dana, matematičari su napravili takav kompjuterski program koji će omogućiti započinjanje rada instrumenata baš onda kada to zatreba.

Da bi to lakše zamislili, pogledajmo to ovako. Zamislite Vestu u sredini jednog sata, a neka istraživačka orbita bude tamo gde se inače nalaze cifre. „Dawn“ će se spiralno spuštati sa veće visine i na kraju dospeti na tu orbitu, kružeći oko vrha kazaljke. Ako se Sunce bude nalazilo daleko desno od 3 sata, osmatranja protoplanete u centru započeće kada sonda bude prošla 12. E sad, ako sonda uđe u orbitu u 11, imaće samo malo da preleti do otpočinjanja osmatranja. Ali ako uđe u 1, moraće da se čeka sve dok sonda ne stigne ponovo do 12 sati. Dakle, sve dok se ne utvrdi gde će se ući u istrađivačku orbitu, naučnici ne mogu da odrede kada će započeti planirane aktivnosti.

Kako sada stvari stoje sa prilaznom trajektorijom, istraživačka orbita će krenuti između 8. i 11. avgusta. Tačan datum i vreme biće utvrđeni tokom ovog meseca. Sekvence komandi koje će se izvršavati u orbiti oko Veste dizajnirane su prošle godine i imaju to u vidu, te će lako biti podešene čim tačni termini budu poznati.

Da bi pomogli da sonda uđe u istraživačku orbitu, kontrolori su joj naredili da osmatra Vestu jednom nedeljno od kako je 3. maja započeta prilazna faza. Kako sam napisao prošli put, prve slike su omogućile navigatorima da preciziraju položaj „Dawna“ u odnosu na Vestu[3]. Do sada, prispele slike ne pružaju ništa više do Vestinog položaja u odnosu na pozadinske zvezde. Pa ipak, u izvesnom smislu one ipak pokazuju mnogo više. Nakon dugog i usamljeničkog putovanja kroz ogromnu prazninu međuplanetnog prostora, najveći deo vremena daleko od bilo čega sem retkih čestica prašine i povremenog beznačajnog kamenja, jedan strani svet konačno se pojavljuje na horizontu. Mada predaleko da se vidi bilo šta sem nekoliko svetlih piksela u kameri, sićušni Vestin disk je najsjajniji i najveći objekat dostupan naučnicima sem gazde solarnog sistema, Sunca. Prispele slike predstavljaju vidljivi dokaz „Dawnovog“ napredovanja ka drugom najmasivnijem objektu između Marsa i Jupitera.

vesta 

Prva (obrađena) slika Veste načinjena 3. maja ove godine. Zadivljujuće su pozadinske zvezde, uz pomoć kojih su navigatori iz Nase uspeli neverovatno precizno da odrede položaje Veste i „Dawna“. Zbog duge ekspozicije, crni krug u sredini predstavlja pravu veličinu protoplanete.

Od kako je napustio Cape Canaveral, „Dawn“ je preleteo preko 2,7 milijardi kilometara. Danas (4. juna) on je udaljen 196,5 miliona kilometara od Zemlje i samo 0,0004347 AJ (64.600 km) od Veste, što je polovina udaljenosti Meseca od Zemlje. Dok letilica nastavlja da leti gonjena jonskim pogonom, moraće ipak da preleti još preko 88 miliona kilometara oko Sunca pre nego što ga za oko mesec dana Vesta uhvati u svoj gravitacioni zagrljaj.

Dawnova“ orbita toliko je već bliska Vestinoj da mu se približava brzinom od samo 110 metara u sekundi[4] (396 km/h), što je jednako brzini nekog elisnog sportskog aviona. To je neobično sporo u odnosu na druge tipične međuplanetne misije. Ipak, oba objekta za to vreme jure oko Sunca brzinom od skoro 21 km/sec (75.600 km/h). To je isto kao ono kada jurimo kolima atoputem i kada pretičemo neki drugi automobil. Iako oboje vozimo velikom brzinom, naše relativne brzine su male.

Zanimljivo je da će od 16. jula „Dawn“ leteti sporije ka Vesti nego što mi vozimo naše automobile. Tada će sonda biti toliko spora i toliko blizu da će gravitacija protoplanete uspeti da je konačno uhvati u svoj zagrljaj.

 orbite

 pogled

 

 



[1] Do sada su jonski motori imali više od 950 radnih dana.

[2] Prosečnom brzinom od 19,34 km/s (skoro 7.000 km/h) Vesta to radi jednom na svakih 1.325,15 dana (3,36 godina).

[3] To nije jedina tehnika. Jedna od osnovnih metoda utvrđivanje trajektorije sonde je pomoći ultrapreciznog merenja vremena putovanja radio-signala do Zemlje.

[4] Pre samo mesec dana brzina je bila 240 m/sec.

Draško Dragović
Author: Draško Dragović
Dipl inž. Drago (Draško) I. Dragović, napisao je više naučno popularnih knjiga, te više stotina članaka za Astronomski magazin i Astronomiju, a učestvovao je i u nekoliko radio i TV emisija i intervjua. Interesuje ga pre svega astronautika i fizika, ali i sve teme savremenih tehnologija XXI veka, čiji detalji i problematika često nisu poznati široj čitalačkoj publici. Izgradio je svoj stil, lak i neformalan, često duhovit i lucidan. Uvek je spreman na saradnju sa svojim čitaocima i otvoren za sve vidove komunikacije i pomoći. Dragovićeve najpoznatije knjige su "KALENDAR KROZ ISTORIJU", "MOLIM TE OBJASNI MI" i nova enciklopedija "NEKA VELIKA OTKRIĆA I PRONALASCI KOJA SU PROMENILA ISTORIJU ČOVEČANSTVA"

Zadnji tekstovi:


Komentari

  • Aleksandar Zorkić said More
    Ah, kako da niko nije čuo za... 11 sati ranije
  • davor94 said More
    :D :D Henri Poincaré je osnova, za... 19 sati ranije
  • Rapaic Rajko said More
    Kao diplomirani ucesnik skole, mogu vam... 3 dana ranije
  • Zoran said More
    Religija STOP
    DA astronomija,
    bravo... 3 dana ranije
  • Duca said More
    Higsov bozon "stvara" samo oko 5% mase... 5 dana ranije

Foto...