Mesec je tamno nebesko telo i mogu se videti samo oni njegovi delovi koji su obasjani Sunčevim zracima. Ali, ako pogledate Mesec kada je ceo osvetljen, kada je pun, nećete, bar na prvi pogled, videti ništa naročito makar ga gledali i teleskopom.
Većina nas duboko veruje svojim očima. Ako nešto vidim, onda to postoji. Ili kaže: „Ma video sam, to je tačno. Video svojim očima!“. Ipak, pametan čovek zna da oči mogu da pruže obmanjujuću sliku. I ne samo oči, ista stvar je i sa svim drugim čulima, a bome i sa našim najsavršenijim organom, sa mozgom.
Našim čulima moramo da verujemo. Ipak, moram biti svesni da i čula i naš sistem razuđivanja mogu da nas obmane. Toga posebno moramo biti svesni kod izbora – bolo kojih izbora.
Često nam je potrebno da procenimo koliko je verovatan neki događaj. Ako, recimo, bacimo novčić, postoji 50% mogućnosti da padne na “glavu” i isto toliko da dobijemo “pismo”. Kolika je verovatnoća da ćemo do kraja dana osetiti zemljotres? Veoma mala, ali svakako veća od nule. A da će tokom sledećeg meseca pasti kiša? Velika, ali ipak manja od 100%. Za neke događaje možemo sa velikom tačnošću da procenimo verovatnoću, ali neke situacije su varljive i lako navedu na pogrešnu procenu.
Jednog dana na Marsu će se mnogo ozbiljnije računati vreme i to računanje biće standardizovano, ali sada nije tako. Nema nikakvih zvaničnih pravila o tom računanju i računa se prema trenutnim potrebama. A potrebe za standardizacijom već postoje. Oni koji upravljaju Marsovim roverima, lenderima i sličnim uređajima moraju da se na neki način snalaze u vremenu na Marsu. Svi oni rade na Zemlji, u svojoj kancelariji i u svojoj časovnoj zoni dok istovremeno tamo na Marsu voze prašnjavi rover preko kamenite pustinje po nekom sasvim, sasvim drugom vremenu.
ST Džejms Veb, iz ugla našeg solarnog sistema prikazuje deo prenaseljenog centra naše galaksije, širokog 50 svetlosnih godina, sa do sada neviđenim detaljima. Strelac C (Sgr C), region porodilišta zvezda je udaljen oko 300 svetlosnih godina od centralne supermasivne crne rupe Mlečnog puta, Strelca A*. Na sceni je oko 500.000 zvezda, različitih uzrasta, veličina i boja.
Pre tačno 25 godina, 20. novembra 1998. godine raketom proton-K visine zgrade od 17 spratova, sa lansirne rampe 81 kosmodroma Bajkonur, u svemir je odnesen prvi segment Međunarodne svemirske stanice, Zarja (na ruskom: zora). Zarja je osnov stanice. Ona je opremila stanicu električnom energijo, skladištem pogonom i navođenjem. Duga je 12,5, a široka 4 metra.