Administracija predsednika Obame predlaže budžet NASA-e za 2014. godinu u iznosu od 17,7 milijardi dolara. Budžet obuhvata finansiranje inovacionih kosmičkih misija, uključujući projekat “hvatanja” asteorida.

dolari

Zanimljivo je da je Bela kuća predlagala isti budžet i za 2013. godinu, ali je faktički budžet NASA za tu finansijsku godinu sveden na “samo” 16,6 mlrd dolara. Budžet za 2014. predvidja porast finansiranja istraživačkih i razvojnih projekata za 2,6% i iznosiće astronomskih 11,6 mlrd dolara, što je jednako ukupnim godišnjim budžetima “Roskosmosa” i ESA-e!

Saglasno raspodeli sredstava u budžetu, za naučne programe se predlaže nešto više od 5 mlrd dolara, uključujući 1,22 mlrd dolara za planetarna istraživanja. Medju planetarnim misijama čije je finansiranje obuhvaćeno budžetom za 2014. je i repiticija projekta “Kurioziti” planirana 2020. Budžet takodje delom obuhvata finansiranje projekta megateleskopa “Džjems Veb” (JWST) čije se lansiranje planira 2018. U 2014. za finansiranje projekta JWST je odvojeno 658 miliona dolara, dok su njegovi ukupni troškovi 6,5 mlrd.   

Bolden
Čarls Bolden

Za misije vezane za američki segment Medjunarodne kosmičke stanice (MKS), uključujući plaćanje prevoza astronauta ruskim kosmičkim brodovima “Sajuz”, budžet 2014. planira oko 3 mlrd dolara. Istovremeno, za program razvoja nacionalnog komercijalnog kosmičkog broda (CCP) NASA je izdvojila u budžetu 822 miliona dolara. Razvoj privatnog kosmičkog broda treba da ukine bolnu zavisnost NASA-e od “Roskosmosa”, da pokrene privatne kompanije da razviju sopstvene kosmičke programe za letove na niske orbite i da omogući eventualno korišćenje modula američkog segmenta MKS u sledećoj deceniji, ako se donese odluka o produžetku njenog leta do 2028. Istina, za svaki slučaj NASA planira misije “Oriona” do MKS, ali se kada je američka budućnost Kosmičke stanice u pitanju akcenat ipak stavlja na korišćenje privatnih kosmičkih brodova za prevoz opreme i ljudi na relaciji Zemlja-MKS-Zemlja. Inače, ako ne bude problema sa finansiranjem prvi komercijalni kosmički let sa ljudskom posadom prema MKS se očekuje 2017. Kako iz Kongresa stižu kritike na račun NASA-e zbog istovremenog finansiranja projekata dva pilotirana kosmička broda, državnog i privatnog, direktor NASA-e Čarls Bolden je jasno dao do znanja da se, ako bude problema sa finansiranjem programa CCP, može očekivati da će američki astronauti letei prema MKS na ruskim “Sajuzima” i posle 2017. On takodje naglašava da je 822 miliona dolara donja granica godišnjeg finansiranja razvoja komercijalnog kosmičkog broda na kome sada rade tri privatne kompanije. “Ako se spustimo ispod te granice, nećemo ostvariti cilj do kraja 2017”, kaže Bolden. NASA je inače već produžila postojeći ugovor sa “Roskosmosom” o letovima američkih astronauta korišćenjem brodova “Sajuz” do kraja 2016.   

U budžetu NASA-e za 2014. izdvojeno je 2,7 mlrd dolara za nastavak razvoja teške rakete-nosača (RN) SLS i kosmičkog broda (MPCV) “Orion”. U skladu sa originalnim planom, prva dva lansiranja “Oriona” bez astronauta predvidjena su 2014. i 2017. Te iste 2017. trebalo bi da bude obavljeno i prvo lansiranje super-rakete SLS, dok je prvi let astronauta sistemom SLS-“Orion” planiran 2021. 

Iako su SLS i “Orion” od fundamentalnog značaja za budućnost američke astronautike, “zvezda” budžeta NASA-e za 2014. je medjutim projekat “hvatanja” malog asteroida i njegovo “prebacivanje” do orbite Meseca krajem ove decenije. Za razvoj ovog projekta NASA planira u 2014. da potroši prvih 105 miliona dolara, od 2,56 mlrd koliko se očekuje da će projekat ukupuno koštati. U prvoj fazi, projekat će biti fokusiran na analizu potencijalno opasnih asteroida i na prikupljanje podataka o njihovom sastavu i strukturi. Pored toga, inženjeri će proanalizirati različite tehnike kojima se putanja takvih asteroida može promeniti da bi se izbegao sudar sa Zemljom. Asteroid dimenzija 7x10 metara i mase oko 500 tona biće “ulovljen” pomoću specijalne mreže, a zatim raketnim motorima automatskog aparata koji je uhvatio asteroid transportovan ili na eliptičnu orbitu oko Meseca ili u Lagranžeovu tačku L2 sistema Mesec-Zemlja. Ako sve ide po planu, sredinom sledeće decenije ekipa astronauta može u kosmičkom brodu “Orion” posetiti asteroid i na Zemlju dostaviti uzorke tla sa njegove površine. Za misija lova na asteroid inženjeri će kombinovati nove i tehnologije na čijem se razvoju već uveliko radi. Od novih tehnologija tu su solarno-električni pogonski sistemi, aparatura vrlo preciznog odredjivanja položaja asteroida u prostoru i usavršene tehnike upravljanja i laserske komunikacije sa automatskim aparatom u dubokom kosmosu. Od tehnologija koje su u razvoju misija na asteroid posle njegovog prebacivanje do orbite oko Meseca će koristi kosmički brod “Orion” i RN SLS.

Misija vezana za asteroide se analizira već duže vreme, ali je postala aktualna kada je Obama, kao kompenzaciju za otkazivanje mesečvog programa “Kanstelejšn” zatražio od NASA da do 2025. pripremi i realizuju misiju leta astronauta na jedan od asteroida.  Njen značaj je postao još  veći kada je prešlog februara 50-to metarski asteroid proleteo pored Zemlje unutar orbite geostacionarnih satelita i kada je istog dana jedan manji asteroid eksplodirao iznad Rusije. Pre nekoliko meseci u kuloarima NASA-e su počele da struje priče o još spektakularnijoj misiji – koja će pored posete asteroida obuhvatiti njegovo hvatanje i transport do rastojanja od nekoliko stotina hiljada kilometara od Zemlje. Umesto da astronaute pošalje u dugotrajnu misiju do asteroida udaljenog nekoliko miliona kilometara, kako je predložio Obama, NASA je odlučila da prvo pomoću jednog automatskog aparata preveze asteroid u naše susedstvo, gde će astronauti moći bezbednije da ga prouče.   

 


Budžet NASA-e za 2013.

Nasin budžet za 2013: kraj zlatnog doba za istraživače solarnog sistema

Budžet za 2012 godinu - Naučni masakr u Nasi?

Usvojen budžet NASA-e za 2005. godinu


 

 

Grujica Ivanović
Author: Grujica Ivanović
Menadžer planiranja električnih mreža u australijskoj kompaniji Ergon Energy, magistar elektrotehnike. Napisao je veliki broj članaka iz oblasti istraživanja kosmosa koji su objavljeni u časopisima "Galaksija", "Front", "Duga", "Planeta", "Astronomija", "Astronomski magazin", Spaceflight i “Vasiona”, i u dnevnim listovima "Politika", "Večernje novosti" i "Srpska reč". Takođe, u časopisu Power Transmission and Distribution objavljuje stručne tekstove iz elektrotehnike. Pre odlaska u Australiju radio je u EPS/"Elektrokosmet", dok je na RTV Priština uređivao televizijske emisije “Horizonti nauke” i “Ekološki krug”. Autor je dve knjige iz kosmonautike: "Kosmički vremeplov" (1997, BIGZ, Beograd) o prvim programima čovekovog leta u kosmos i "Salyut: The First Space Station - Triumph and Tragedy" (2008, Springer-Praxis, London-New York) o tragediji posade prve orbitalne stanice "Saljut". Jedan je od inicijatora projekta prvog srpskog veštačkog satelita "Tesla-1". Član je Britanskog interplanetarnog društva i Instituta inženjera Australije.

Zadnji tekstovi:


Komentari

  • Boris Saksida said More
    Dragane,....baš lepo!A Marino.....baš... 2 sati ranije
  • Boris Saksida said More
    Ko bi sve to (barem malo!)... 2 sati ranije
  • Boris Saksida said More
    R.I.P. 2 sati ranije
  • Neđo said More
    Čovjek na Mjesecu do kraja ove decenije... 13 sati ranije
  • Dragan Tanaskoski said More
    Srbija je u malo boljoj situaciji od... 18 sati ranije

Foto...