Devastatori noćnog neba u deliriju neznanja i bezobrazluka

Na našem smo portalu objavili veliki broj članaka koji se direktno ili indirektno tiču problematike svjetlosnog zagađenja. Republika Hrvatska prepoznala je 2014., a zatim i 2019. sveukupnost i ozbiljnost problematike te Zakonom o zaštiti od svjetlosnog onečišćenja, pripadajućim podzakonskim aktima istu regulirala.

Opsežna edukacija javnosti i odgovornih uz ukazivanje na problematiku započelo je na početku ovog tisućljeća. Astronomska društva iz Višnjana (ADV), Vidulini (AUV) i Zagreba (ADB) u suradnji s stručnjacima različitih profila i sveukupnim medijskim korpusom stvorili su materijale kojima su definirani uzroci, posljedice i rješenja. Javnost je reagirala na problem svjetlosnog zagađenja i prihvatila nastojanja koja vode zaštiti noćnog zvjezdanog neba. Odgovorni su shvatili (neki prije neki poslije) kako im je i politička opstojnost u igri ponašaju li se neodgovorno, bahato. Svi su ovi napori rezultirali postepenim rješenjem problema. Zakonska regulativa stala je na kraj smećarima noćnog krajobraza. Općine, gradovi, ozbiljne tvrtke krenuli su u postavljanje noćne umjetne rasvjete na primjeren i zakonit način, uspješno pomirivši našu opravdanu potrebu za noćnom rasvjetom i očuvanjem noćnog krajolika. No, devastatori zvjezdanog neba, lopine noći, nisu izbrisani.

Danas, kada bi trebali uživati u smanjenju poosvijetljenosti noćnog neba, očuvanju temeljne odrednice cijelokupnog života i ekosustava na planetu, pa tako i kod nas u Istri, Domovini, susrećemo se s nerazumnim delirijem rasvjetljavanja svega i svačega. Prednjače mali i manji privatni investitori koji osobnu mizernost „liječe“ svjetlećim kulama do neba (dopuštam i neznanje u malom postotku istih, op.a.). Nezakonito, nepravilno, protuprirodno cjelonoćno osvjetljene zgrade, kuće, masline… predstavljaju noćni ekvivalent svekojakih smećarskih gomila opasnog sadržaja koje bi stvorili i gledali na dnevnom svjetlu.

Ostavimo na trenutak, za danas, po strani zakonsku regulativu, podzakonske akte i pravilnike, ostavimo po strani i ozbiljne posljedice svjetlosnog zagađenja na području astronomije, biologije, kemije, ekologije, energetike, ekonomije, teologije, zdravlja čovjeka, sigurnosti, prava, poljoprivrede i agronomije, morala.. 

Zapitajmo se svi zajedno; da li je normalno uništiti noćnu tminu kao temeljnu odrednicu svega, da ama baš svega, što postoji na Zemlji, uključujući i čovjeka. Prirodna izmjena dana i noći temelj je svega što postoji na Plavoj točci u Beskraju, kako je Carl Sagan nazvao naš plavi planet, naš Dom, Zemlju. 

Ukoliko nam nije jasno što radimo uništavajući noć (razdoblje noćne tmine), zapitajmo se sljedeće; što kada bismo na isti način uništavali dan. Kada dan, razdoblje dnevnog svjetla, ne bi postojalo. Kada bismo tijekom svake rotacije Zemlje oko osi imali samo noć (ili samo dan). Prirodno je imati razdoblje dnevnog svjetla i razdoblje noćne tmine. Sve što narušava ovaj prirodni slijed koji traje milijardama godina protuprirodni je čin. 

Još nije dovoljno jasno u koliko enormno velikom problemu se radi? Napravimo lako ostvarljiv kućni eksperiment za koji je potrebno samo par klikova na prekidače; upalimo sva svjetla u kući, u hodnicima, kuhinji, blagavaonici, dnevnom boravku, radnoj sobi, toaletu, kupatilu, terasi, spavaćoj sobi (roditeljskoj i dječjoj) i ne gasimo ih tijekom samo 48 sati. Neka bude dan cijelo vrijeme, šta kažete?!

Narušavanje, devastacija, osnovnog, prvog postulata sveg života na Zemlji pravi je genocid kojime nas „časte“ devastatori noćnog zvjezdanog neba. Noćni krajolik naslijedili smo od prirode, nastanka Sunčevog sustava, nastanka našeg planeta, nastanka života na Zemlji. Naša je obveza baštiniti ga danas i sačuvati za sutra, za naše potomke, generacije koje će tek doći na ovaj svijet. Onima koji rade protiv prirode (rade i protiv sebe samih) svi zajedno moramo i trebamo „opaliti“ moralnu, edukacijsku i zakonodnavnu šamarčinu da im takve idiotarije nikad više ne padnu na pamet!