Mega konstelacije satelita

Godine 1957. započela je svemirska era čovječanstva. Sovjetski savez i Sjedinjene američke države dugi su niz godina bile povlašteni korisnici svemira. U orbitu oko Zemlje lansirane su letjelice istraživačkog karaktera, kasnije i one zbog kojih nam je svakodnevnica uvelike „tehnologizirana“ a život postao kvalitetniji, jednostavniji, komotniji i sigurniji. Bio je to pravi novi mega-ocean u kojem jedan, desetak, stotinjak pa i tisuće umjetnih artefakata nisu naočigled proizveli zagađenje. Stvari su svakim desetljećem postajale sve zamršenije. Svemirkom klubu pridružilo se desetke država. Svemirsko smeće se unazad dvadeset-trideset godina smatra sigurnosnim problemom. Istina dio tog problema riješava se sam od sebe (sateliti neumitno gube visinu i izgaraju u višim slojevima atmosfere) ali to traje godinama pa i desetljećima.

lp megakonstelacije 1

Smetlarenje u svemiru tek će postati iznimno unosna industrijska grana. Postajali smo svijesni zagađenja u Zemljinoj orbiti, ali onako iskreno, koga briga za stotine ili tisuće plastičnih boca tamo negdje na .. pa recimo Pacifiku?! Slično je i sa svemirom i svemirskim smećem, koga od nas briga za letjelice u svemiru. Vjerojatno bi tako bilo i nadalje da „one plastične boce iz Pacifika“ nisu došle na naš kućni prag i počinju nalikovati na hrpe smeća u dvorištu kojima se (još!?) ne nazire kraj, dapače doslovce svakim danom postaju sve veće i veće..

Svemirskim smećem obilato nas časte tvrtke (SpaceX, Amazon i drugi) pod jezivo providnom izlikom kako će cijeli svijet ma u svakom kutku na taj način biti premrežen brzim internetom. Nebitno što će pri tome deseci pa i stotine tisuća letjelica potpuno devastirati noćno zvjezdano nebo. Pogledajte ka zvijezdama još noćas jer ukoliko se ova spodoba megakonstelacija ne zaustavi uskoro na nebu nećemo gledati zvijezde već tragove neprozirne satelitske kupole kroz koju već danas imamo problem lansirati letjelice u našim znatiželjnim misijama ka drugim svjetovima, a isti prijete i astronautima, kozmonautima, taikonautima – sutra i cronautima.

Jedna plastična boca nije problem, jedna cigareta nije problem.. Problem nastaje kada se stvari otmu kontroli i postanu prekobrojne i očigledne. Međunarodna astronomska unija na sve strane protestira u cilju zaštite noćnog zvjezdanog neba no megakonstelacijski lobi se na to niti ne smije, jednostavno uništava ostavštinu naših predaka, naše pravo na neometan pogled ka zvijezdano nebu u noćima.

Bitke, možda bi čak pravilnije bilo reći prave ratove, smo vodili i kod nas na problematici svjetlosnog zagađenja i danas kada se čini kako ti napori nisu bili uzaludni pojavljuje se gramzljiva devastirajuća neman megakonstelacija koje će promijeniti naš krajobraz, noćni krajobraz do neprepoznatljivosti.  Nažalost u prvospomenutim bitkama i ratovima imali smo argumente i protuotrov. Na početku je to nalikovalo smiješnom srazu Davida i Golijata (samo smo mi bili jako umanjena inačica Davida) ali je uspjelo. Jasno i dan danas doživljavamo povremene poraze (npr. kao na području Žminjštine danas) ali svijest ljudi i odgovornih je učinila svoje. 

Sada nam predstoji sraz sa globalnim mazohističko-kapitalističkim Krakenom koji svakog mjeseca ima nekoliko stotina novih „ratnika“ prepriječenih između nas i svemira. Naše su pozicije preslabe naspram desetaka, stotina milijardi „novaca“ i pozadinskih igrača o čijim se pravim nakanama na našem prostoru nije niti pokušao dotaknuti niti jedan medijski glas. Naš portal iznjedrio je dobar dio problematike svjetlosnog zagađenja. Nije bilo lako. Ovo će biti puno teže. 

Ljudi ostati ćemo bez zvijezda, bez svemira, bez noćnog krajobraza. Ovo je pitanje svih nas, prvorazredne važnosti čak i za politiku a ne „samo za tamo neke zabrinute pojedince ili svekoliko pučanstvo“.

lp megakonstelacije 2

 


Komentari  
Podgoran
0 #2 Podgoran 23-02-2022 23:00
"Podgine smeće u orbitu i ostavi da kontrolisano padne i sagori" - interesantna ideja :)
dragant
+4 #1 dragant 20-02-2022 20:16
"Ljudi ostati ćemo bez zvijezda, bez svemira, bez noćnog krajobraza."
Tako je. Svakog dana zavek nestaju brojne životinjske i biljne vrste. Amozonija se uništava, zagađenje ne postustaje. Da li se nešto ozbiljno preduzima? Malo više priče, manje dela. Prelaz na električne automobil e je možda dobar što se tiče zagađenja, ali automobilska indrustrija ne radi na njihovom razvoju zbog smanjenja zagađenja nego zbog povećanja profita.

Sećam se davne 1972. krenula da izllazi Galaksija. Čudio sam se šta će u njoj ekologoja. Ostale mu pamćenju slike zagađenih reka. Da li su se te reke danas manje zagađene. Ako i jesu, u botatim zemljama koji to mogu sebi da prišute, u nekim nerazvijenim delovima kugle, su zato mnogo više zagađene, jer se prljave tehnologije preselile tamo.

Tako da teško će se zaštititi noćno nebo. Može lokalno, od zagađenja sa zemlje. Orbita pripada velikim igračima. Veliki igrači mogu poslati teleskope u orbitu, a malima će da pruže uslugu zakupa vremena na takvim teleskopima. Nova vrsta biznisa, onemogućimo rad sa zemlje, naplatimo rad iz orbite.

Ako svmeriska industrija izgura jefitnu cenu slanja tereat u orbitu, npr 1 usd po 1 kg, može da krene i sa drugim biznisom, da se bavi đubretarskim poslom. Podgine smeće u orbitu i ostavi da kontrolisano padne i sagori. A neko bi verovatno platio i mnogo višu cenu za takvo uništavanje.
Dodaj komentar