Jučer, 15. jula 2012. godine u ranim jutarnjim satima, dok je sav pošten svijet spavao, a mladi se vraćali kućama iz provoda vikendom, astronomi su vrebali neobičan događaj na jutarnjem nebu. Događala se okultacija između Mjeseca i planeta Jupitera. Eh, što li je sad ta okultacija? Zavirite li u naš astronomski rječnik pronaći ćete da je okultacija zaklanjanje nebeskog tijela drugim nebeskim tijelom obično znatno većeg prividnog polumjera. Npr. prekrivanje zvijezda ili planeta Mjesecom. A upravo to se trebalo dogoditi, Mjesec je trebao zakloniti Jupiterovu obitelj, jer osim tog najvećeg planeta Sunčeva sustava, kroz proces okultacije prolazit će i njegovi prirodni sateliti Io, Europa, Ganimed i Kalisto, što je cijelom događaju davalo na dramatičnosti. Pet nebeskih objekata se prividno trebalo sakriti iza Mjeseca i nakon nekog vremena, opet pojaviti s druge strane. Iako se dugo bavim astronomijom, znao sam što će se događati, no nikada još nisam imao prilike to doista i vidjeti. I zato nisam želio propustiti taj događaj. Tehnika je bila spremna, instrumenti također, baterije pune, no nije sve bilo kako sam priželjkivao. Iako je danima ranije bilo vedro, te se noći spremalo ono što nisam želio vidjeti - oblake. Prognoze su ukazivale da će baš u to vrijeme između 3 i 4 sata u jutro, nad Viroviticom biti oblačno, čak s mogućnošću kiše. Prava frustracija. Tijekom dana je bilo lijepo sunčano i vedro, noć je također bila vedra i mislio sam si da možda prognoze negdje griješe. Odlučio sam iskušati sreću i pričekati. Sat vremena prije okultacije počeli su se pomalo navlačiti oblaci. Nisu to bili oni tamni veliki nego više grupice poluprozirnih oblačaka. Gledao sam na Internetu prognostičke karte koje su pokazivale da će Virovitica biti zahvaćena rubom te oblačne fronte, a možda nas i promaši. Nisam želio ništa prepustiti slučaju pa sam ipak postavio teleskop, na njega priključio fotoaparat i spojio ga na prijenosno računalo. Mjesec je u međuvremenu izašao, a ispod njega se poput prave dame, pojavila i Venera, u punom blistavom sjaju. Oblaka je bilo sve više i uskoro sam zvijezde mogao vidjeti samo kroz rupe u njima. Sve se odvijalo u neželjenom smjeru pa sam odlučio snimati ono što se još moglo vidjeti. Na fotografijama koje slijede vidi se cijela situacija. Uspio sam snimiti sve do početka okultacije Jupitera, a tada su me oblaci onemogućili da zabilježim i taj dio. Venera se još mogla vidjeti pa sam okrenuo teleskop i napravio nekoliko snimaka tog vrelog planeta. S obzirom da je bila nisko nad obzorom, zrak je bio vrlo nestabilan pa nisam mogao dobro fokusirati sliku. Sve je plivalo i kupalo se u bojama, no Venerina mijena se jasno vidjela. Nisam se još dugo družio s njom jer su neumoljivi oblaci, baš kako je to prognoza vremena i predvidjela, zaklonili sve. Ostao sam bez veselog društva na nebu u najvažnijem trenutku. Svako malo bih pogledavao oko sebe pokušavajući vidjeti nazire li se kraj tim nesretnim oblacima, no, nisu se dali. Tu i tamo bi se stvorila kakva rupa u oblacima i provirila bi pokoja zvijezda ali bi isto tako brzo i nestala. Pogledavao sam na sat, a vrijeme je sporo prolazilo. Razmišljao sam da li da sve spakiram i odem spavati ili da ipak čekam. Kada sam već toliko čekao, odlučio sam ipak ostati pod oblačnim nebom i iskušati sreću. Tko zna hoće li mi se opet pružiti prilika vidjeti takav događaj i bilo bi neodgovorno ne poduzeti sve što mogu da vidim završetak okultacije. A mogao sam samo čekati. I isplatilo se. Oblaci su se počeli raspadati i sve je više zvijezda sjalo kroz njih. Imam još petnaestak minuta do početka završnog dijela okultacije i navijao sam u sebi da se oblaci raziđu što prije. No, jedan se oblak "parkirao" baš preko Mjeseca i nikako da se makne. Gotovo cijelo nebo je bilo vedro, samo je taj oblak stajao i stajao, sakrivajući objekt promatranja i nikako da se ukloni. Svašta sam mu govorio u sebi i nisam mogao vjerovati. Murphy i njegov zakon na djelu. I kada sam već počeo bivati očajan, oblak se napokon lijeno pokrenuo i odjezdio dalje. Baš na vrijeme. Europa samo što nije iskočila iza Mjesečeve nevidljive strane. Zapravo, nije bila nevidljiva, obasjavala ju je Sunčeva svjetlost reflektirana od Zemlje, a ta se pojava na Mjesecu naziva pepeljasta svjetlost. Kružio sam teleskopom po rubu Mjeseca obasjanog pepeljastom svjetlošću i vrebao trenutak kada će Europa proviriti iza ruba. I onda, sasvim iznenada, na Mjesečevom rubu iznad Mora Kriza, stidljivo je zasjala izlazeći, i za desetak sekundi odlijepila se od Mjeseca. Europu sam snimio s druge strane Mjeseca kada je požurila prije oblaka sakriti se za Mjesec, i sada opet, pa je to jedini objekt Jupiterova sustava koji sam snimio da ulazi i izlazi iz okultacije. I tako je Europa polako plutala pored Mjeseca udaljavajući se lijeno od njegova ruba. Za njom su slijedili Io i Jupiter. Malo po malo u tih 17 minuta izašli su svi. Jupiterova je obitelj opet bila na okupu, polako se udaljavajući od Mjeseca. Napravio sam još nekoliko snimaka tog prizora, a onda sam fotoaparat skinuo s teleskopa i na njega stavio teleobjektiv i snimio šire kadrove Mjesečeve okolice, a u njima i Veneru. I tako je ova gužva oko Mjeseca polako uranjala u jutarnji sjaj i postepeno se utopila u plavetnilu neba ranoga jutra. Ostao je tek tanak mjesečev srp i ništa nije ukazivalo da se to jutro događalo nešto neobično na nebu oko njega. Bio sam zadovoljan obavljenim poslom i počašćen što sam ipak imao priliku i zadovoljstvo vidjeti dio te ljepote nebeske mehanike. Osim fotografija u ovome članku, možete na Astroforumu ili na forumu Astronomskog magazina vidjeti još mnoštvo zanimljivih fotografija naših astronoma koji su snimali ovaj događaj gdje god je vrijeme bilo povoljno, kao i pročitati njihove priče.