Večeras sam se bavio vizualnim promatranjima iz zvjezdarnice Apollo. Po prvi sam puta napravio nekoliko stvari. Meta je bio Mjesec. Iako je gotovo pun i jako bliješti, odlučio sam isprobati baš sve okulare koje imam i pogledati kako se ponašaju i kako se s njima vidi. Koristio sam i filter koji sam kupio za promatranje Mjeseca. Odlično je došao baš za sav taj sjaj jer kada sam gledao bez njega, nisam baš najbolje vidio na desno oko, zjenica mi se skupila, a na lijevom nije pa sam gotovo hodao u krug. Naravno, koristio sam i onaj gusarski povez za oko koji sam kupio preko e-baya.

Preuzeto sa foruma AM (Topic: Mala opservatorija, piše Danijel)

Kao sam uzeo najgušći filter zbog C11 koji prikuplja puno svjetlosti, bez filtera nije bilo smisla raditi. Filter je odlično ugušio višak svjetla i baš je bilo ugodno promatrati one sjajne pruge koje se pružaju iz Tychoa i Kopernika, a bilo je zanimljivo gledati i u onaj najsjajniji dio, u krater Aristarh. Naravno, najzanimljivije je bilo na rubu, gdje se još nalazi terminator pa se vide sjene. Mali okulari 10 mm 1,25″ Super Plössl i 25 mm 1,25″ Super Plössl su ok, no razlika se odmah uočava kada sam pogledao kroz 13 mm 1,25″/2″ SWA Sky-Watcher super wide angle - 70° i kroz 24 mm 1,25″ Explore Scientific Maxvision 68°. To se vidjelo u oštrini, bistrini detalja koje sam gledao. Ona prva dva mala se ne mogu mjeriti s ovom dvojicom mrcina.

No, onda sam se sjetio da sam kupio gamepad za upravljanje montažom prilikom promatranja. Priključio sam ga u USB utor na računalu koje ga je prepoznalo i za tili časak sve je bilo spremno za generalnu probu. Nisam trebao ništa podešavati posebno, koristio sam predefinirane postavke u ASCOM-u za gamepad. Ljudi moji, koje je to olakšanje kad lijepo mogu sjediti na stolcu, gledati kroz okular i lagano šetati od kratera do kratera. Ono što me najviše brinulo je hoće li montaža i dalje pratiti Mjesec ili će se dogoditi kao kada sam to pokušao raditi na njezinom kontroleru pa se isključilo računalno praćenje i nisam mogao ništa napraviti. U ovome slučaju, računalo i dalje prati objekt, a ja samo lagano šetam po Mjesecu. MA SAVRŠENO!!!

Gamepad može biti vrlo koristan i u zvjezdarnici

Jedostavan je za korištenje i priključivanje

Upravo to mi je nedostajalo. I sada ja lijepo sjedim, blejim kroz teleskop u Mjesec i lagano vozim po površini. Kada nađem nešto zanimljivo, dignem prst s gamepada i taj dio ostane u vidnom polju, montaža ga uredno drži i prati, nema nikakvog isključivanja praćenja, sve radi savršeno točno i precizno. Ma fantazija. Više ne moram trčati do stola i na slijepo mrdati mišem po kontrolama kako bih pomaknuo Mjesec gdje hoću. Sada se ne odmičem od teleskopa niti ne skidam pogled iz okulara. To je to!!!

Izgled neba na dan 31.05.2015. godine oko 21:30 sati UT. © Ljubaznošću: Stellarium

E pa kada je to sve lijepo radilo, odlučio sam po prvi puta kroz teleskop iz zvjezdarnice Apollo pogledati Saturn. Klik mišem, pogled u okular i Saturn se pojavi u vidnom polju ali malo pobjegne van i nestane. Par pritisaka tipku na kontroleru brzo ga je vratio natrag i eto ga u centru okulara. Isto kao i kod Mjeseca, izmijenjao sam sve okulare i guštao u pogledu. Ona dva mala su odmah otpala. Glavne zvijezde su bili naravno 13 mm 1,25″/2″ SWA Sky-Watcher super wide angle - 70° i 24 mm 1,25″ Explore Scientific Maxvision 68°. Detalji oštri koliko je to dopuštala atmosfera, na Saturnu se lijepo vidjelo da ima atmosferske prugice preko okrugle pločice planeta, a prsteni, ej ljudi, prsteni su kraljevski!!! Veliki nagib i raskoš kojom su se predstavljali u vidnom polju je prekrasna.

Jasno se vidjela Cassinijeva pukotina, a po prvi sam puta vidio i Saturnove prirodne satelite. Titan je bio malo dalje i bio je najsjajniji. Reja, Diona i Tetis su se poredali ispod Saturna i sjajili na rubu vidljivosti. Da nije bilo Mjeseca u blizini koji je zabljesnuo cijelo nebo, vidjeli bi se bez teškoća. Pokušao sam uočiti Enceladus koji je bio s druge strane planeta, ali mi nije uspjelo. Mjesec je bio presvijetao i preblizu Saturnu da bi mi omogućio da u tom sjaju neba vidim slabašni Enceladusov sjaj. To će ostati za drugi puta.

Vidljivost Saturna i njegovih prirodnih satelita u vrijeme promatranja. © Ljubaznošću: Stellarium

Kada sam u C11 stavio 10 mm 1,25″ Super Plössl, jednostavno nisam mogao isfokusirati Saturn da bih vidio Cassinijevu pukotinu u prstenu, no kada sam stavio 13 mm 1,25″/2″ SWA Sky-Watcher super wide angle - 70° okular, sve se jasno posložilo. Nije bez razloga ta mrcina od okulara tako teška i golema. Razlika je odmah uočljiva i prizor je puno, puno bolji. Prilikom promatranja Saturn mi je postaja sve slabijeg sjaja i pomalo mutnjikav. Mislio sam da je to zbog toga što je nešto niži iznad horizonta, no jedan pogled u objektiv sve je istoga časa razjasnio. Objektiv se orosio. Uzeo sam fen koji sam kupio za te potrebe, uštekao ga u utičnicu i za čas se problem riješio. Vlaga je nestala, a Saturn se vratio. To je prednost promatranja iz zvjezdarnice, sve je na dohvat ruke i sve radi.

I eto, danas sam se baš nauživao promatranja iz zvjezdarnice Apollo, isprobao sam sve okulare, usporedio ih, isprobao filter za Mjesec i najviše me je obradovalo što gamepad radi savršeno i napokon mogu promatrati bez potrebe za prekidima promatranja radi upravljanja montažom. Iako mi je astrofotgrafija u zadnje vrijeme odnijela 80% noćnih aktivnosti u zvjezdarnici, ponekada treba guštati i u vizualnim prizorima koji se nude na nebu. Nije sve u fotkanju, jest da je lijepo kad se mogu pokazati fotografije, no baterije mi se pune kada okom gledam kroz teleskope i uživam u onome što vidim. To je neprocjenjivo.