Ovog tjedna astronauti na ISSu po prvi su puta prakticirali konzumiranje vode dobijene iz novog sustava za reciklažu otpadnih voda. Nazdraviti s vodom dobijenom preradom vlastitog urina možda i nije previše impozantan osjećaj, no s tehnološke strane riječ je o veoma važnom događaju.
Izgled sustava za dobijanje pijaće vode na ISS
Astronauti u svemiru u cijelosti ovise o tehničkim sustavima kojima su okruženi. Opskrba namirnicama (hrana i voda) vrši se svemirskim brodovima tipa Progres i američkim raketoplanima, no ovi potonji za godinu i pol dana izlaze iz operativne upotrebe. Kapacitet nosivosti korisnog tereta Progresa jedva da je dostatan za tročlanu posadu ISSa. Kako je stalna posada svemirske postaje od ove godine povećana s tri na šest članova to je bilo nužno osigurati sustav za reciklažu otpadnih voda.
Od početka korišćenja svemirskih postaja vrše se eksperimenti koji imaju za cilj osigurati dovoljne kličine zraka, vode i hrane koji bi se proizvodili na samim svemirskim brodovima. Ako u Zemljinoj orbiti astronaute još i možemo opskrbljivati takvim potrepštinama, ova problematika postaje kritična za buduće letove k Mjesecu, ljudsku bazu na tom sterilnom svijetu, a posebice su ovakvi uređaji nužni za let prema Marsu kroz nekoliko desetljeća.
Čast da nazdrave recikliranom vodom imali su zapovjednik ISSa Gennady Padalka, letni inženjer Mike Barratt i član posade Koichi Wakata. Oni su u laboratoriju Destiny popili prve decilitre tako dobijene vode. Raketoplanom Endeavour u novembru 2008. godine na ISS je dopremljen "Water Recovery System". U martu ove godine drugim raketoplanom (Discovery) instaliran je i "Urine Processing Assembly". Nakon podrobnih analiza na Zemlju dopremljenih i ispitanih uzoraka reciklirane vode, astronautima je dano dopuštenje da takvu vodu smiju korisiti za piće!
Analiza je obavljena u mikrobiološkom laboratoriju Johnson svemirskog centra te je utvrđeno kako su očitovanja nečistih tvari u rangu s vodom deklariranom za piće koju kupujemo u trgovačkim centrima. Primarna analiza vode svakodnevno će se vršiti u skopu samog sustava za reciklažu a povremeno će se uzorci dopremati na Zemlju kako bi se obavila temeljita analiza u opremljenim laboratorijima.
Astronauti na ISS nazdravljaju recikliranom vodom
Ovim uspjehom boravak čovjeka u svemiru postao je neovisniji od opskrbe s Zemlje. Iako su mediji diljem svijeta prepuni "lijepih sličica" svemirskih brodova i baza koje se planiraju izgraditi u bližoj ili daljnjoj budućnosti - upravo su ovakvi uređaji (za recikliranje zraka i vode) te "svemirski vrtovi" pravi pokazatelj kako napredujemo s osvajanjem svemira. Mjesečeva baza zapravo i nema izgleda za opstanak i rad ukoliko ne ovladamo procesima koji će omogućiti njihovu neovisnost i samodostatnost.
Kap vode u svemiru još je vrijednija nego ona u pustinji. Sjetimo se toga kada bespotrebno potrošimo na stotine litra te dragocjene tekućine. Cijena dopreme jedne jedine litre vode u svemir iznosi između 600 i 1800 evra!
***
Izgradnja stanice je započeta 20. novembra 1998. godine. Tog dana sa kosmodorma Bajkonur Rusi su lansirali prvi segment stanice. Taj segment, inače zove se Zora (Заря), je embrion stanice na koji su dve nedelje kasnije Amerikanci spojili svoj segment, Jedinstvo (Unity), a jula 2000, opet Rusi, modul Zvezda. Sa Zvezdom su stvoreni osnovni uslovi za stalni boravak ljudske posade na stanici, a time i za neprekidni boravak čoveka u svemiru.
KAKO JE RASLA STANICA - fotografije ISS
Fotografije Međunarodne svemirske stanice od 1999.
Krtaki filmovi o Međunarodnoj svemirskoj stanici
Sve zanimiljivo o ISS
KOJI TELESKOP DA KUPIM?
