Astronautika: misije

Teško da će itko klikati naslov koji ima asocijaciju na hladnoratovsko razdoblje dvije supersile (SSSR i SAD) a još k tome jer je objavljen na astronomskom portalu. Ipak, željezna zavjesa i fotografije planeta itekako imaju veze jedno s drugim.

Šesdesetih i naročito sedamdesetih godina prošlog stoljeća svemirski programi dvije supersile nisu bili kao danas opterećeni proračunskim „manjkovima“. Letjelice su se štancale kao na traci, lansirale u snopovima, zadaci misija i tehnikalije bili su ponekada toliko foturistički da ni dan danas nisu prevaziđeni ili ostvareni. Amerikanci su prvi shvatili kako je pakiranje ono što prodaje proizvod, ma kakav on bio. Rusi su nekako sve tajili i nisu dopuštali da javnost vidi i zna što se sve radi i što se sve napravilo. Desetljeća su prošla prije nego smo vidjeli kako su izgledale letjelice kojima su sovjeti trebali posjetiti Mjesec, a to je samo kap u moru stvari iz njihova svemirskog programa koje nismo znali, ili neznamo ni danas..

Postoji anegdota koja kaže kako su svojevremeno u apsolutnoj tajnosti sovjeti izgradili tako moćnu super-raketu da su američke naspram njoj bile prave dječje igračke. Na njezino lansiranje bio je pozvan cijeli državni vrh, mediji.. Odbrojavanje je završilo a raketa i dalje mirno stoji na lansiranoj rampi. Nakon nekog vremena kada su već svi počeli biti poprilično nervozni sovjetski predsjednik upita ekipu u kontrolnom tornju zašto raketa ne kreće. Odgovorili su mu da je sve rađeno u takvoj tajnosti te da nitko nezna gdje se nalazi prekidač „PUSK“ (eh sad, ako ne znate što znači PUSK onda vam anegdota nije zanimljiva).

Popularizatori astronautike poput Ogrena Variole u Zagrebu ili Draga Dragovića u Beogradu u svojim knjigama, člancima, predavanjima ispričali su pomalo nevjerojatne priče o dostignućima ondašnje sovjetske astronautike ali i suruvo medijsko lice „zapadnog“ dijela čovječanstva koje je namjerno osakatilo njihova dostignuća kako bi vlastita tehnologija bila pokazana kao superiorna. Taj se modus operandi i danas primjenjuje i ne samo na području astronautike već posebice i na području geopolitike. Kako ne bi previše otišli od osnovne autorove ideje naslova članka zadržati ćemo se na primjeru fotografija površine planeta Venera. Na našim prostorima u medijima imali smo prilike vidjeti „teško osakaćene fotokopije fotokopija“ izvornih fotografija i one zaista nisu izgledale „svemirski“. Danas, zahvaljujući globalnom protoku informacija i računalnoj obradi foto materijala nekada nezanimljive fotografije Venerine površine zaista nalikuju fotografijama sa Marsa ili Mjeseca, one su sve samo ne nezanimljive. Uostalom pogledajte par fotografija koje će urednik portala postaviti u opremu članka. Ovakva Venera zaista budi maštu i vapi za novim landerima, roverima sa moćnim kamerama, instrumentima.. Sjećate se one uzrečice kako fotografija vrijedi više od tisuću riječi... To je to!