Astronautika: misije

Kineska svemirska industrija u XXI stoljeću bilježi velike uspjehe kojima se profilirala u ozbiljnog igrača sa smislenim i pedantnim projektima. Na području pilotirane astronautike projektiranje, izgradnja i opsluživanje svemirske postaje krucijalna je međutočka prema narednom koraku čovjeka u svemiru – slanju ljudi dalje od Zemljine orbite.

Petnaestog dana septembra 2016. u popodnevnim satima po našem vremenu sa raketodroma Jiuquan raketom CZ-2F lansirana je svemirska postaja Tiangong-2. Nakon što je dospjela u orbitu izvršene su dodatne korekcije putanje te se ona sada nalazi na kružnoj orbiti karakteristika 369 x 378 km iznad Zemlje s nagibom 42.5°. Za jedan krug oko planete treba joj 92 minute pri prvoj kozmičkoj brzini od 7.68 km/s.

Tiangong-2 mjeri 10.4 m u dužinu a promjera je 3.35 m, mase 8.600 kg. Planirani životni vijek postaje iznosi dvije godine. Sastoji se od tri osnovna modula. Orbitalni modul namijenjen prihvatu astronauta (kinezi ih nazivaju taikonautima) i nalazi se pod pritiskom. Unutranje, korisne („čiste“) dimenzije modula za astronaute mjere 2.0x1.8 x 4.0 m. Na njegovoj prednjoj strani nalazi se APAS, univerzalna spojnica namijenjena za prihvat pilotiranih i nepilotiranih svemirskih brodova. Prijelazni modul namijenjen je smještaju rezervoara sa  dušikom, kisikom i vodom te sustava za održavanje života. U servisnom modulu smješteni su rezervoari goriva, raketni motori, energetski sklop, radiokomunikacijski uređaji i druga oprema nužna za funkcioniranje svemirske postaje. Na vanjskoj strani servisnog modula nalaze se i dva velika fotonaponska panela zadužena za opskrbu postaje električnom energijom, svaki od njih je dimenzija 3.1 x 10 m s mogućnošću rotiranja kako bi efikasnije iskorištavali Sunčevu svjetlost. Njihova je ukupna snaga 2 kW. Na njegovoj vanjskoj strani nalazi se i deset metarska robotička ruka. Njezina je namjena rad sa vanjskim eksperimentima i pomoć astronautima prilikom svemirske šetnje. Tijekom misije Tiangong-2 biti će odrađeno 14 znanstveno-tehničkih eksperimenata. Sustavi za održavanje života i komoditet astronauta poboljšani su temeljem ranijih iskustva astronauta na Tiangong-1.

Svojom konstrukcijom Tiangong-2 nedoljivo podsjeća na tehnička riješenja prve generacije Ruskih svemirskih postaja tipa Salyut 1-5 iz sedamdesetih godina prošlog stoljeća, uz poprilične izmjene i tehnička unaprijeđenja. Posjedovanje samo jednog spojnog mjesta jasno ukazuje kako nije moguć istovremeni prihvat više od jednog svemirskog broda, odnosno permanentan boravak i opskrbu astronata tijekom njihove misije. Uspješno odrađena misija prethodnika Tiangong-1 (koja se još uvijek nalazi u orbiti ali izvan kontrole nakon što je višestruko premašila predviđeni radni vijek i primarni plan upotrebe) „namijenila je“ aktualnoj kineskoj svemirskoj postaji jednu pilotiranu i jednu nepilotiranu misiju svemirskih brodova. Usprkos službenom planu korištenja Tiangong-2 autor članka smatra kako je još jedna pilotirana misija itekako izvjesna. Tada bi kinezi u cijelosti imali zaokružene eksperimente i iskustvo oko korištenja postaje sa boravkom astronauta, njezinu opskrbu novim životno potrebnim potrepštinama te ponovno korištenje od strane astronauta. To bi bila generalna proba prije ili nakon lansiranja modula svemirske postaje treće generacije (sa više od dva spojna mjesta i nekoliko velikih radnih modula) nalik Ruskoj svemirskoj postaji MIR, uz „preskakanje“ druge generacije (Salyut 6 i 7, sa dva spojna mjesta i bez dodatnih radnih modula).

Dana 17. oktobra u jutarnjim satima sa istog raketodroma i istim tipom rakete (CZ-2F) prema Tiangong-2 lansiran je svemirski brod Shenzhou-11 sa dva astronauta. Nakon nešto manje od 40 sati leta brod je uspješno u automatskom režimu (prema nekim izvorima na 30 m do pristajanja su komande preuzeli astronauti) pristao na Tiangong-2, 18. oktobra, kasno navečer po našem vremenu. Prvu posadu druge kineske svemirske postaje koja će u svemiru ostati punih trideset dana čine: Jai Haipeng (50) kojemu je ovo treća svemirska misija te novajlija Chen Dong (38) čiji je ovo prvi let u svemir. Haipeng je poletio u statusu zapovjednika svemirskog broda a takav mu je i status tijekom boravka na postaji, Dong je u statusu specijalista leta. Zanimljivo je napomenuti kako je ovo bio jedanaesti let svemirskog broda klase Shenzhou,  šesti sa posadom. Haipeng i Dong će u svemiru ukupno provesti 33 dana, računajući dva dana leta do postaje i jedan dan nakon odvajanja a prije slijetanja na Zemlju. Shenzhou-11 po planu 18. novembra napušta Tiangong-2 a dan kasnije dvoje astronauta će sletjeti u pustinjske predjele u unutrašnjosti Kine. Kineska svemirska postaja i spojeni svemirski brod čine konstrukciju ukupne dužine preko 18 m, promjera tijela 4 m, sa razvijenim fotonaponskim panelima širina iznosi preko 25 m, ukupne mase oko 17.500 kg te ju to noću čini uočljivom golim okom poput sjajnije sporoputujuće zvijezde kada prolazi iznad naših krajeva. U aprilu 2017. sa Tiangong-2 treba biti spojen veliki transportni brod, prvi iz klase Tianzhou.

Transportni bord klase Tianzhou pokazuje punu domišljatost i razboritost kineskih planera i inženjera. Riječ je o velikom bespilotnom svemirskom brodu temeljenom na konstrukcijskom dizajnu svemirske postaje. Njegove su dimenzije 9 x 3.35 m, ukupna masa iznosi više od 13.500 kg (masivniji od Tiangong-2!) od čega na korisni teret otpada impresivnih 6.500  kg! Na taj je način konstrukcijskim riješenjem prve generacije kineskih svemirskih postaja istovremeno riješena i problematika transportnih brodova za narednu generaciju postaja ali potencijalno i znanstvenih modula koji će na nju, kad postane operativna (nakon 2022.), biti priključeni. Time se ostvaruju i znatne financijsko-operativne uštede u programu pilotirane astronautike. Obzirom na veliku masu Tianzhou on će biti lansiran raketom CZ-7 (derivat, razvijen iz CZ-2F/H) uspješno isprobanom i lansiranom tijekom ljeta ove godine. 

Imajući u vidu kako su na Tiangong-1 u dva navrata boravile grupe od po tri astronauta tijekom dvadeset i pet dana jasno je kako Tiangong-2 sa boravkom samo dvojice astronauta u aprilu od mjesec dana i bez nadopune esencijalnim teretom ima mogućnosti za prihvat još jedne pilotirane misije, makar u trajanju od samo nekoliko dana. Autor teksta ovu mogućnost drži veoma izvjesnom. Srpski ekspert za astronautiku, Grujica Ivanović, smatra kako bi druga pilotirana misija ka Tiangong-2 mogla nalikovati misiji ruskog Soyuza T-15 (1986.) kada su astronauti najprije pristali na svemirsku postaju MIR da bi kasnije otišli do svemirske postaje Salyut-7, tamo boravili kraće vrijeme i izvršili povratak na MIR noseći pri tome sa sobom i neke eksperimente, odnosno dijelove opreme sa Salyut-7. Naravno, ovo dolazi u obzir samo u slučaju da Tiangong-2 bude operativna u trenutku kada centralni modul naredne kineske svemirske postaje zaplovi Zemljinom orbitom. 

Tiangong-2 veliki je korak za kineski svemirski program. Obzirom na studioznost kojom se planiraju i provode pilotirane i bespilotne misije, svojevrsnu tajnovitost i redovna iznenađenja (pozitivna) koje doživljavamo u bezmalo svakoj misiji realno je reći kako u ovom trenutku kinezi imaju najveće šanse da se u narednih petnajstak godina ostvare predviđanja iz sedamdesetih godina prošlog stoljeća; svemirske postaje u Zemljinoj (i Mjesečevoj orbiti), spuštanje čovjeka na Mjesec sa idejom da se ovog puta tamo i ostane.