Hram na ulazu u vanzemaljsku mega strukturu. Autor: Milorad Krstić, Budimpešta.

Mislim da je sasvim pogrešno u ovu priču o KIC 8462852 upletati vanzemaljce. I pulsari su ispočetka bili neobjašnjivi, uvjerili smo se da u njihovom slučaju nema vanzemaljaca. I tako po redu.

Kada znamo da nam cijeli vidljiv svemir zauzima oko tričavih 7% vidljive tvari, a ostatak otpada na neobjašnjivu tamnu tvar i energiju, i kada uzmemo u obzir da smo kao ljudska rasa na cijeloj lenti vremena zauzeli tek zadnju sekundu postojanja prostor-vremena, možemo shvatiti kakvi smo u stvari novajlije, tek smo "otvorili oko" nakon rođenja.

Svakim danom naučimo nešto novo, svakim danom uočimo nešto novo, svakim danom pronađemo odgovor na pitanja, ali svaki odgovor otvori mnoštvo novih pitanja. Pitanja je toliko puno, a mi do sada jednostavno nismo imali vremena pronaći odgovore.

Postoje li vanzemaljci? Tko će ga znati. Željeli bismo da postoje, ali dokaza nismo našli. Tražimo dalje. Uvjeren sam da misterij KIC 8462852 nije dio te priče. Njegovu pravu prirodu otkrit će znanost, a ne lovci na vanzemaljce. Njih ćemo pronaći onda kada se budemo tehnološki razvili do te mjere da ih možemo čuti i vidjeti.

Iz ove pozicije na kojoj smo sada, imamo problema komunicirati u Sunčevom sustavu, a kamoli s drugim zvjezdanim sistemima. I sami znamo da radio komunikacija nikako nije komunikacija budućnosti. Da bismo prihvatljivo brzo komunicirali na međuzvjezdanoj udaljenosti trebamo otkriti sasvim nepoznate načine komuniciranja, a taj nivo nismo dostigli. Koji je to način, ne znamo. I to je to. 

KIC 8462852 je zvijezda koja ima nepoznate nam mehanizme ponašanja koji su sasvim prirodni, a znanost je tu da ih odgonetne. I uspjet će, kao i uvijek do sada. Pri tome ćemo nešto novo naučiti i otvoriti nova pitanja. Proširit će nam se horizont znanja o svemiru i prirodi. No, uvjeren sam da u toj priči neće biti Dysona i njegove sfere. A ni malih zelenih. :)

Danijel Reponj