Devetnaestog marta 2016. U 00:26č (moskovsko vreme) sa kosmodroma Bajkonur poleteo je kosmički brod “Sajuz TMA-20M” sa novom ekspedicijom Medjunarodne kosmičke stanice (MKS). Šest časova kasnije, obavljeno je spajanje sa MKS posle čega je posada prešla na Kosmičku stanicu. Nova misija će trajati pola godine.

Na MKS je stigla nova rusko-američka kosmička posada misije MKS-47/48 u sastavu komandant broda Aleksej Ovčinjin (45) i brodski inženjeri Oleg Skripočka (46) i Džefri Vilijams (58). Za Ovčinjina ovo je prvi let u kosmos (on je 120. sovjetsko/ruski kosmonaut i 547. Zemljanin u kosmos), dok su Skripočka i Vilijams veterani sa jednom odnosno tri kosmičke ekspedicije. Zanimljivo je da je astronaut NASA-e Vilijamsu ovo treći let na ruskom “Sajuzu”, što je skor kojim se može pohvaliti samo sedam aktivnih ruskih kosmonauta.

sl1
Posada MKS-47/48 – Vilijams, Ovčinjin i Skripočka

Lansiranje je obavljeno sa rampe broj 1 (“Gagarinova rampa”) kosmodroma Bajkonur raketom-nosačem “Sajuz FG”. Brod je dospeo na početnu orbitu sledećih parametara:

  • Maksimalno rastojanje od površine Zemlje (apogej) – 248,6km
  • Minimalno rastojanje (perigej) – 200,23km
  • Nagib orbite u odnosu na ekvator – 51,67o
  • Period jednog obilaska – 88.75 minuta.

Time je “Sajuz TMA-20M” postao 302. kosmički brod sa ljudskom posadom koji je uspešno dospeo na orbitu. Inače, od Gagarinovog leta iz aprila 1961. na orbitu je lansirano 134. sovjetsko/ruskih, 163 američkih i pet kineskih pilotiranih kosmičkih brodova.

sl2
Amblem nove misije je predstavlja životinje koje su vezane za ili rodna mesta članova posade, ili za simbole iz njihove prošlosti

Masa broda “Sajuz TMA-20M” je po izlasku na orbitu iznosila 7212kg, od toga je 880kg otpadalo na gorivo koje je neophodno za sve dinamičke operacije u kosmosu – korekcije leta, susret i spajanje sa stanicom odvajanje od nje i povratak sa orbite.

sl3
Raketa-nosač “Sajuz FG” sa kosmičkim brodom “Sajuz TMA-20M” na rampi broj 1 kosmodroma Bajkonur

Kao i ranije, operacije susreta i spajanja su obavljene po takozvanoj “brzoj” šemi kojom se brodovi “Sajuz” spajaju sa MKS manje od šest časova posle lansiranja. Pre isteka prve i za vreme druge orbite obavljene su dve glavne korekcije putanje leta, a tokom treće treća i četvrta. Za vreme četvrte orbite, u 06:11č, znači pre isteka šestog časa leta, brod je automatski spojen uz modul “Poiks” ruskog segmenta MKS. Dva časa kasnije, posle provere hermetičnosti spoja, Ovčinjin, Skripočka i Vilijams su uplovili u Kosmičku stanicu gde su ih radosno dočekali članovi posade MKS-46/47 – Jurij Malenčenko (“Roskosmos”), Timoti Kopra (NASA) i Timoti Pik (ESA/Velika Britanije) koji se stotinu dana (od sredine decembra 2015.) nalaze u kosmosu.

Nekoliko reči o neobičnoj istoriji koja je prethodila lansiranju novog ruskog kosmičkog broda.

“Sajuz TMA-20M” je poslednji iz serije brodova “TMA-M”, koja je započeta pre šest godina. Interesantno je da je Skripočka tada bio član posade koja je testirala novu modifikaciju broda “Sajuz”, i evo sada svojim drugim kosmičkim letom praktično zatvara seriju letova ovog broda. Počev od sledeće misije planirane da krene krajem juna ove godine, za letove na MKS sa Bajkonura biće korišćena nova verzija - “Sajuz MS” (M i S od modernizovan-standardizovan). Prema najavama iz RKK “Energije”, “Sajuz MS” će biti poslednja modifikacija starog broda “Sajuz” čiji je prvi predstavnik lansiran pre gotovo 50 godina (novembra 1966.). Njime će prema MKS leteti ruski kosmonauti, kojima će do sredine 2019. društvo praviti američki, evropski i japanski astronauti. NASA je naime nedavno zakupila mesta u ruskim “Sajuzima” za lansiranja astronauta do kraja 2018. a za povratak sa stanice do sredine 2019.

Prvobitnim planom bilo je predvidjeno da Ovčinjin, Skripočka i Vilijams u stvari na MKS lete na novoj modifikaciji “Sajuz MS-01”. Medjutim, aprila prošle godine tokom lansiranja izgubljen je jedan teretni brod “Progres” što je dovelo do pomeranja planova lansiranja prva dva modernizovana teretna broda nove serije “Progres-MS”. Ruski inženjeri tradicionalno pre lansiranja nove modifikacije pilotiranog “Sajuza” obavljaju dva eskperimentalna leta modernizovanog teretnog broda. Zbog odlaganja lansiranja prvog “Progresa MS” (on se od decembra prošle godine nalazi u sastavu MKS), došlo je do pomeranja leta “Progresa MS-02” koji je trebao da bude zeleno svetlo za lansiranje prvog “Sajuza MS”. Sada se lansiranje teretnog broda “Progres MS-02” planira 31. marta i ako sve sa njim bude išlo po planu, sledeća posada MKS će poleteti 21. juna na novoj verziji “Sajuz MS”.

sl4
Poslednji brod serije “TMA-M” – “Sajuz TMA-20M” u montažnom hangar kosmodroma Bajkonur pre ubacivanja unutar zaštitnog konusa rakete-nosača (beli horizontalni cilindar levo)

sl5
Vilijams, Ovčinjin i Skripočka na Bajkonuru

Tako je i došlo do rotacije posada, pa su Ovčinjin, Skripočka i Vilijams, iako su započeli pripreme za ovu misiju na novom brodu, prebačeni na trenažer starog “Sajuza TMA-M”, dok je njegova prvobitna posada pod komandom kosmonauta Anatolija Ivanjišina, koja leti krajem juna, neočekivano dobila priliku da otvori sezonu korišćenja nove i poslednje modifikacije legendarnog broda “Sajuz”. Ova rotacija nije bila nimala jednostavna iz nekoliko razloga. Kao prvo, Skripočka je veteran koji je bio u posadi koja je prva letela na brodu “Sajuz TMA-M”, tako da važi za iskusnog “probnog” kosmonauta. Drugo, on je kosmonaut-inženjer koji je učestvovao u projektovanju sistema kosmičkih brodova, tako da zna “Sajuz MS” maltene kao svoj džep. Konačno, Rusi kada u kosmos prvi put šalju novu verziju “Sajuza” vode računa da se u posadi nalaze dva ruska kosmonauta – komandant i brodski inženjer. Zajedno, oni praktično čine tim eskperimentatora koji skupa proveravaju rad sistema nove letelice u realnim uslovima kosmičkog leta. Posle ove rotacije, na pleća komandanta sledeće ekspedicije Ivanjišina, koji će leteti sa dvoje novajlija iz SAD i Japana, pašće velika odgovornost da bez asistancije ruskog kosmonauta - brodskog inženjera - do detalja testira novi “Sajuz”.  

Kada govorimo o planovima isprobavanja novog “Sajuza”, zanimljivo je da je rukovodstvo RKK “Energija” nastojalo da za komandama “Sajuza MS”, umesto novajlije Ovčinjina, vidi veterana ruske kosmonautike Aleksandra Kalerija. On je pre šest godina skupa sa Skripočkom leteo na prvom “Sajuzu TMA-M”, tako da bi time isti tim kosmonauta-inženjera (Kaleri-Skripočka) praktično ponovo leteo, ali da isproba novu modifkaciju “Sajuz MS”. Kako je Ovčinjin već bio imenovan za komandant broda, “Roskosmos” nije želeo da promeni odluku, što je jedan od retkih incidenata u imenovanju članova ruskog dela posada na relacijama izmedju “Roskosmosa” i RKK “Energija”.

Tako je Ovčinjin zadržao mesto komandanta nove posade čime je Rusiji data prilika da posle pauze od godinu i po dana imaju novog - 120. po redu nacionalnog kosmonauta na orbiti. Razlog za to je nedavno završeni 340-dnevni let Mihaila Kornienka i Skota Kelija, koji je doveo do promene u strukturama posada i imenovanja tokom 2015. isključivo iskusnih ruskih kosmonauta u posadama MKS.

sl6
Rezervna posada (l-d) – Kimbrou, Rižikov i Borisenko

sl7
Na kosmodromu Bajkonur (l-d) – Kimbrou, Rižikov, Borisenko, Vilijams, Ovčinjin i Skripočka

Rezervna posada je takodje sastavljena od dva veterana i jednog kosmonauta bez iskustva kosmičkog leta. U sastav rezervne ekipe ulaze ruski kosmonauti Sergej Rižikov i Andrej Borisenko i američki astronaut Robert Kimbrou. Shodno ustaljenoj praksi rotacija osnovnih i rezervnih posada u misijama na MKS, Rižikov, Borisenko i Kimbrou će poleteti u kosmos krajem septembra 2016, odmah posle povratka Ovčinjina, Skripočke i Vilijamsa. U rezervnoj posadi, komandant Rižikov je, kao i Ovčinjin, pripadnik klase kosmonauta iz 2006. koji još nije leteo u kosmos, dok su Borisenko i Kimbrou veterani sa po jednom kosmičkom ekspedicijom iza sebe.

Kada govorimo o iskusnim i kosmonautima koji nisu leteli u kosmos, da spomenemo da je posle nedavnog odlaska veterana Jevgenija Tarelkina i Mihaila Tjurina iz odreda ruskih kosmonauta, u “Roskosmosu” ostalo 36 aktivnih kosmonauta. Od njih, čak 15 tek treba da leti u kosmos, tako da su imenovanja Ovčinjina i Ržikova u sastave posada MKS 2016. dobar znak da “Roskosmos” ponovo uspostavlja ravnopravan tretman izmedju iskusnih i kosmonauta bez kosmičkih letova. Kakve su šanse da oni konačno polete u kosmos? Poznato je da godišnje po četiri broda “Sajuz” lete u kosmos. Tako će biti do kraja 2018. kada se očekuje da privatni kosmički brodovi Dragon V2.0 (kompanije SpaceX) i Starliner (Boeing) krenu sa redovnim sabraćajem prema MKS. Posle toga je moguće da broj kosmičkih brodva “Sajuz” padne na dva lansiranja godišnje i to sa isključivo ruskim tročlanim posadama (znači godišnje šest komonauita). Do tada, do kraja 2018. na “Sajuzima” će godišnje leteti po šestoro astronauta NASA-e, ESA-e i Japana, dok će ruski deo posada brojati takodje šestoro ljudi. U misijama koje lete ka MKS tokom marta i septembra, kada se u posadama nalaze po dva ruska kosmonauta, jedna član je kosmonaut bez iskustva kosmičkog leta. U misijama koje lete maja (ove godine juna) i novembra lete posade sa jednim ruskim kosmonautom i dva zapadna astronauta. U njima je ruski kosmonaut kao komandant uvek veteran, tako da do kraja 2018. u najpovoljnijim okolnostima godišnje samo dva debitanta mogu da lete u kosmos. Tako je ove godine (Ovčinjin i Rižikov), tako će biti i 2017. kada će mladi kosmonauti Nikolaj Tihonov i Ivan Vagner prvi put poleteti u kosmos. Iako još nisu formirane, očekuje se da će u posadama koje će 2018. leteti na MKS takodje biti dva kosmonauta bez iskustva kosmičkog leta. Znači, do kraja 2018. računajući Ovčinjina, od 15 kosmonauta-novajlija njih šestorica će imati kosmičko krštenje.    

sl8
Jedna od retkih grupnih fotografija ruskih kosmonauta ukljujčujući i dve žene (Jelenu Serovu i Anu Kikinu). ^etrnest kosmonauta ne nalazi se na ovom snimku  

Pored “Roskosmosa” i RKK “Energija” još uvek ima mali tim od dva kosmonauta veterana (već spomenuti Kaleri kome je 60 godina i Pavel Vinogradov, koji je sa 63 godina najstariji aktivni ruski kosmonaut), tako da ukupno Rusija ima 38 aktivnih kosmonauta – 23 veterana i 15 (39%) bez iskustva kosmičkog leta. Poredjenja radi, NASA ima 47 aktivnih astronauta i medju njima samo 13 (21%) koji tek treba da lete u kosmos.      

Nova ekspedicija će trajati šest meseci. Tokom misije planiran je veoma gust “saobraćaj” izmedju Zemlje i kosmosa. U razmaku od deset dana (od 26. marta do 6. aprila) tri teretna broda (Cygnus OA-6, “Progres MS-02” i Dragon SpX-8) će biti spojena sa stanicom. Ruski teretnjak “Progres MS-02” će doneti ns MKS dva nova skafandra za rad u otvorenom kosmosu “Orlan MKS”, dok će brodom Dragon SpX-8 na stanici biti transportovan naduvni modul BEAM kompanije Bigelow. Modul treba da bude rasklopljen u periodu izmedju 23. maja i 2. juna. Ubrzo posle toga, na Zemlju se brodom “Sajuz TMA-19M” vraćaju Malenčneko, Kopra i Pik, a 21. juna na MKS brodom nove serije “Sajuz MS” stižu Ivanjišin (“Roskosmos”), Onisi (JAXA) i Rubinsova (NASA). Tri dana kasnije, u isti dan (!) ka MKS kreću dva privatna teretnjaka – Cygnus OA-5 i Dragon SpX-9, dok će tokom leta uslediti tri kosmičke šetnje – dve ruske (VKD-43 i VKD-44) i jedna američka (EVA-36). Moguće je da jedno rusko “leonovanje” bude obavljeno u novim skafandrima. “Progres MS-03” sa trećim novim skafandrom “Orlan MKS” stiže 4. jula, a mesec dana kasnije sa stanicom se uz modul Harmony spaja Dragon SpX-10.

Sedmog septembra u 04:00č od stanice se odvaja “Sajuz TMA-20M” i vraća na Zemlju, čime će misija Ovčinjina, Skripočke i Vilijamsa biti završena.

sl9 
Naduvni modul BENA kompanije Bigelow

Biografije članova posade MKS-47/48

Aleksej Nikolajevič Ovčinjin

Oleg Ivanovič Skripočka

Džefri Neils Vilijams

Grujica Ivanović
Author: Grujica Ivanović
Menadžer planiranja električnih mreža u australijskoj kompaniji Ergon Energy, magistar elektrotehnike. Napisao je veliki broj članaka iz oblasti istraživanja kosmosa koji su objavljeni u časopisima "Galaksija", "Front", "Duga", "Planeta", "Astronomija", "Astronomski magazin", Spaceflight i “Vasiona”, i u dnevnim listovima "Politika", "Večernje novosti" i "Srpska reč". Takođe, u časopisu Power Transmission and Distribution objavljuje stručne tekstove iz elektrotehnike. Pre odlaska u Australiju radio je u EPS/"Elektrokosmet", dok je na RTV Priština uređivao televizijske emisije “Horizonti nauke” i “Ekološki krug”. Autor je dve knjige iz kosmonautike: "Kosmički vremeplov" (1997, BIGZ, Beograd) o prvim programima čovekovog leta u kosmos i "Salyut: The First Space Station - Triumph and Tragedy" (2008, Springer-Praxis, London-New York) o tragediji posade prve orbitalne stanice "Saljut". Jedan je od inicijatora projekta prvog srpskog veštačkog satelita "Tesla-1". Član je Britanskog interplanetarnog društva i Instituta inženjera Australije.

Zadnji tekstovi:


Komentari

  • Rapaid said More
    Ako se uzme da se sve kreće brzinom... 23 sati ranije
  • Aleksandar Zorkić said More
    Ah, kako da niko nije čuo za... 1 dan ranije
  • davor94 said More
    :D :D Henri Poincaré je osnova, za... 1 dan ranije
  • Rapaic Rajko said More
    Kao diplomirani ucesnik skole, mogu vam... 4 dana ranije
  • Zoran said More
    Religija STOP
    DA astronomija,
    bravo... 4 dana ranije

Foto...