Četvrtak 19 sati
Tema je Znanstveno fantastična stvarnost. naravno da je dvorana puna jer predavač je Sandrino Požežanac stari predavač na DDA ali i dalje najmlađi od svih predavača. Ono stari, da vas podsjetim na njegovo lanjsko predavanje Dali smo bili na mjesecu, kada je sve oduševio slušaoce pomno pripremljenim predavanjem i razbivši i najmanju sumnju ako je itko i sumnjao da smo bili na Mjesecu.
Ove godine predavanje je bilo još pedantnije pripremljeno tako da nam je dio predavanja održao i hologram Sandrina dok se on odmarao uz šank sa čašom soka.
Mogli smo tako čuti o bioničkoj ruci, oku koje zamjenjuje pravo oko i niz drugih stvari za koje smo još nedavno mislili da su rezervirane za Zvjezdane staze. Vidjeli smo razne robote koji već danas rade najteže poslove umjesto čovjeka pa i one robote koje već koristimo u kućanstvu tipa samohodnog usisavača ili kosilice za travu.
Naravno da je Sandrino takvim predavanjem jednostavno iznudio veliki pljesak prisutnih.
Petak 10 sati i 45 minuta
U holu Tehničke škole skupilo se stotinjak svemiraca, pardon učenika, kako bi slušali i učestvovali u radionici koju je vodio Marino Tumpić iz Vidulina. Radionica pod imenom Misteriji neba. Marino nam je pokazao malu meteorolšku postaju i niz slajdova kojim nam je objasnio razliku između svemirskog i zemaljskog vremena i svemirske i zemaljske klime.
Nakon toga na igralištu iza škole po prvi puta u Daruvaru AD Kumova slama pod vodstvom Marina i „desne ruke“ Josipa, lansirala je meteorološki balon koji smo napunili helijem. Balon je nosio malu kutiju umjesto sonde u kojoj je razglednica Pozdrav s marsa. Nadamo se da će nam doći natrag poštom.
Naravno da je bilo i učenika koji su nam progutali malo helija kako bi nam pričali glasom patke.
17 sati i 30 minuta
Radionica pod vodstvom profesorice Hedvige Marjanović. Tema Astronomski termini. Znam da se pitate što se to ima pričati a da bi bilo zanimljivo. Ali vjerujte mi bilo je zanimljivo jer su se učenici potrudili da nam objasne od kuda termin Kumova slama (o kumu koji je ukrao slamu svom kumu i cestom se rasula dok je bježao) ili Mliječna staza koja govori o rasutom mlijeku iz prsa božice Here.
Saznali smo što to ljudi misle kada kažu Rođen si pod sretnom zvijezdom (onaj kojemu sve ide od ruke) ili Vidio sam sve zvijezde (naravno kada se npr. udariš u cjevanicu) i još mnogo toga. Ponovno smo čuli pjesmu Damira Horvata Zasckaja, Pogledaj kartu zvjezdanog neba i jš jednu kojoj na žalost nisam zapamtio ni ime pjesnika ni naslov, ali vjerujte mi na riječ, vrlo je lijepa.
19 sati
Kao prvo traje utakmica Hrvatska – Srbija.
Događaj o kojem se u medijima priča danima a događaj pokriva pet tisuća kvadratnih metara travnjaka, dvadeset dvojcu muških (ne mora biti rodna zastupljenost) koji ganjaju malu okruglu loptu pokušavajući je ugurati naravno nogom (njima je to najvažniji dio tijela) u mrežu na jednoj ili drugoj strani tog omeđenog terena. Da tu je još jedan u crnom koji ne ganja loptu već leta onako bez veze pazeći da ovi ostali, ne daj Bože jedan drugom ne slome nogu ili pak upotrebe ruku i njome dirnu loptu.
Glava se smije upotrijebiti ali samo u svrhu udaranja lopte. Nikako drugačije. Još da spomenem i trošak od nekih milion kuna u svrhu očuvanja reda među onima koji promatraju tih pet tisuća kvadrata.
E unatoČ tom događaju u dvorani se skupilo preko pedeset ljudi i naravno jedan predavač i tu je jedino dozvoljena upotreba glave ali ne kao sredstvo kojim se udara lopta već da bi razumjeli predavača Marina Tumpića koji nam predaje o misterijima svemira. Prostora malo oho većeg od onog spomenutog travnjaka u kojem se nalaze meteori, asteroidi, komete, planetoidi, planete, zvijezde, zvjezdani sustavi, galaktike i sam Bog zna što sve ne. Marino nas je prošetao od Dubokog svemira i Velikog praska pa sve do spomenutog travnjaka i beznačajnih likova koji trče za onom loptom ili svih nas na ovoj sitnoj kuglici koja možda čini 0,00… (sada pričaj nula koliko hoćeš) pa na kraju 1(jedan) % (posto) svemira. E to nam je sve Marino ispričao a mi smo to spremili u (podvučeno) glavu.
Eto iskoristio sam si pravo (pa ja to pišem) da podvučem važnost utakmice Hrvatska-Srbija. Da i nitko nije platio kunu kako bi netko održao red u dvorani na DDA. ( za onih milion kuna kakav bi teleskop Kumova slama kupila).
Subota 16 sati
Počelo je okupljanje na trgu po hladnom vremenu i ispod oblačnog neba. Već smo bili tužni jer Star partija neće biti. Ipak je već tu desetak gostiju koje su Dunja i Alek (Josip još uvijek kod kuće loži na 39 stupnjeva Celzijevih i treperi ko zvijezde na nebu) odveli na kavu ili čaj na Antunovo vrelo ( topla voda oko 45 stupnjeva, taman) pa prema dvorcu grofa Jankovića. Stigao je i današnji predavač koji se pridružio profesorima fizike na kratkom druženju na Terasi a koji su se potom uputili isto prema dvorcu. Naravno ja sam lijen pa sam se autom dovezao do dvorca i čekao da se pojave spomenute dvije grupe. Sa dvije različite strane istovremeno su stigli do dvorca (sa 10 minuta zakašnjenja) i ušli u podrum Vinarije Daruvar gdje nas je dočekala već po četvrti puta, enologinja Suzana koja zna sve o vinima. Vjerujte sve jer ono što smo degustirali ne može napraviti netko tko ne zna sve o vinima. Na žalost kratko vrijeme koje smo imali bilo je malo da čujemo, meni već poznatu ali uvijek zanimljivu priču o vinima i vinogradima. (Moram reći da je i naš današnji predavač pokazao da se razumije u vina) Hvala gospođi Suzani.
18 sati
Dvorana naravno puna jer nitko ne ganja loptu večeras. Ma šalim se.
Predavač je Ivica Puljak. profesor iz Splita koji je u CERN-u radio na otkriću novoga bozona a tako je i naziv predavanja (Kako je otkriven novi bozon u CERN-u). Moram reći da sam pomalo bio skeptičan kako bi to moglo biti zanimljivo pričati o nekom bozonu pa bio on i Higsov, sat vremena. No već nakon nekoliko rečenica profesora Puljka svima se na licu vidjelo da gutaju svaku riječ predavanja. Profesor nam je razjasnio sve od Velikog praska do danas pa čak i onoga što će se desiti za nekoliko milijardi godina našem svemiru. Pričao nam je o svom radu u CERNU o kolegama koji rade po 15 sati dnevno ne zato što moraju nego što su motivirani zajedničkom idejom da dokažu nešto za što je postojala samo sumnja u postojanje.
Predavanje od sat i pol i još 15 minuta odgovora na postavljena pitanja proletjelo je kao da si rekao keks. Baš toliko je trajalo i ganjanje lopte po travnjaku visoko motiviranih (naravno lovom) igrača a lopta je samo dva puta ušla u mrežu.
Nakon predavanja bio sam jedan od privilegiranih koji su još mogli slušati profesora Puljka u ugodnom druženju na svečanom domjenku za sve goste Deset dana astronomije u restoranu Quen.
Svijetla u gradu su se ugasila u 21 sat i 30 minuta baš kao što smo se dogovorili. Sat za planet Zemlju je u Daruvaru trajao dva sata i ja se zahvaljujem ovim putem svima koji su ugasili svijetla na ulici. Čak i onima koji su savladali one tajmere i sklopke spomenute u prošlom izvještaju sa DDA.
Na našu žalost i unatoč ugašenim svijetlima, teleskopi su ostali u prtljažnicima automobila. Nebo nam je okrenulo leđa nadvivši nad nas debele kišne oblake iz kojih je već počela rominjati kiša sa, bogme i pokojom pahuljicom snijega.
Ipak uz bogatu večeru koju su nam omogućili sponzori (naravno i pivo i vino jer jedino za sokove nemamo sponzora), zahvaljujem im, ugodno druženje je potrajalo do pola noći. Palo je i obećanje Ivice Puljka da se vidimo i dogodine na petim DDA 2014.
Nedjelja 18 sati
U dvorani na Sijelu Kumove slame okupilo nas se dvadesetak koji smo raspravljali o SF-u. O tome dali ga volimo ili ne. Najviše o filmovima i romanima. Zajednički je zaključak da je maštati potrebno i ako je to upakirano u dobar film ili roman nitko nema ništa protiv. Rasprava je dodirnula i DDA i zaključak je vidimo se opet na Deset dana astronomije 2014.
| Fotografije | |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
Deset dana astronomije 2013. (ii)
Daruvar - deset dana astronomije 2011.
Daruvar: 10 dana astronomije 2012
KOJI TELESKOP DA KUPIM?
