Početna stranica Projekta Zvjezdane vedute s popisom zviježđa koja će se snimati, nalazi se ovdje pa ju svakako držite na oku radi lakšeg praćenja.
Dogodovštine sa snimanja
Odlučio sam u Zvjezdanim vedutama krenuti s dva najpoznatija zviježđa. To su naravno Velika i Mala kola odnosno Veliki i Mali medvjed. Trudio sam se što bolje snimiti sve znamenitosti i zanimljivosti tih zviježđa. Uglavnom je sve proteklo kako sam i planirao. Izazov je bio snimiti dvojnu zvijezdu Alula Australis. Obično sam sve astrofotografije snimao tako da snimim hrpicu snimaka istog kadra i onda ih stackiram u jednu.
Zviježđe Veliki medvjed. Ljubaznošću: Stellarium
No kod Alule Australis to nije bilo moguće. Naime, da bi se ona vidjela kao dvojna zvijezda potreban je veliki teleskop i veliko povećanje da bi ju se moglo razlučiti u dvije komponente od kojih se sastoji. Zato sam morao koristiti teleskop Celestron 11, koji ima žarišnu duljinu od 2500 mm pa mu još dodati i Barlow 2,5x kojime sam mu žarište produljio na 6250 mm. To je kao da imate teleskop dužine 6 metara i 25 centimetara, s promjerom objektiva od 28 centimetara. I što sam tada ugledao? Dvije trepereće sitne zvjezdice koje su zbog treperenja atmosfere, toliko “skakale” u vidnom polju da nije bilo šanse da ih snimam kvalitetno. Zato sam se odlučio za seriju snimaka s najkraćom ekspozicijom koja je mogla biti iskorištena, a da se na jednom od njih uhvati trenutak kada će obje komponente biti koliko toliko jasne. I od 25 snimaka, uspio sam na jednome dobiti baš taj djelić sekunde kada su se zvjezdice vidjele jasno.
Asterizam zviježđa Veliki medvjed. Ljubaznošću: Stellarium
Kako se na fotografiji vidi, zbog mnoštva optičkih elemenata u teleskopu i Barlowu, pojavila se i kromatska aberacija pa se zvjezdice “prelijevaju” u duginim bojama zbog različitog loma zraka svjetlosti u spektru. Bez obzira na to, smatram tu fotografiju uspjelom. Ako ništa drugo, pokazuje pravo stanje onoga što sam snimao, bez naknadnih obrada. Što se tiče ostalih astrofotografija koje sam snimao, na nekima sam pojedinim zvijezdama dodao spikeove kako bi dobile na atraktivnosti i bila manje dosadne. Spikeovi su oni zraci koji “izlaze” iz zvijezda. Obično se vide u stvarnosti u teleskopima reflektorima kao posljedica prolaska svjetlosti preko “spidera” koji drži sekundarno zrcalo. Tada ih ima četiri. A vide se i kada snimamo sjajne točkaste objekte, zvijezde, teleobjektivima ili objektivima na fotoaparatu kojom prilikom malo pritvorimo blendu.
Prikaz Velikog medvjeda. Ljubaznošću: Stellarium
S obzirom da ja imam katadioptičke teleskope, spikeova nema u stvarnosti i zvijezde budu kao sitne točkice, a one sjajnije, poput malenih loptica. Zato sam im dao malo dinamike u obliku spikeova. U tom slučaju sam to i naveo u opisu. Nastojao sam ne pretjerivati u tome kako rezultati ne bi pokvarili cijeli dojam. Uglavnom, pred vama su dva lijepa zviježđa pa pogledajte što se u njima nalazi.
Karta zviježđa Veliki medvjed. © Ljubaznošću: Free Star Charts
Ursa Major (Veliki medvjed ili Velika kola)
Ovo je bez sumnje jedno od najpoznatijih zviježđa. Njegovih sedam glavnih zvijezda je, zajedno sa susjednim Malim medvjedom, vijekovima služilo kao putokaz istraživačima i moreplovcima. Pošto se nalazi blizu nebeskog pola, (cirkumpolarno zviježđe) iz naših krajeva ga je moguće promatrati tijekom cijele godine. Često se ovo zviježđe naziva i Velika kola, jer upravo tako izgleda lik što ga grade njegove najsjajnije zvijezde. Stari arapski astronomi su im dali imena koja su se i do danas zadržala.
https://www.flickr.com/photos/zvijezde/51187128687
https://www.flickr.com/photos/zvijezde/51187829996
https://www.flickr.com/photos/zvijezde/51187128507
https://www.flickr.com/photos/zvijezde/51187128602
https://www.flickr.com/photos/zvijezde/51187128547
Zvijezda α ili Dubhe spada u spektralnu klasu KO i daleko je nekih 142 svjetlosne godine. Ona je inače spektroskopski dvojni sustav čije se komponente okrenu oko zajedničkog težišnog centra jedan put u 44 godine. Prividna veličina zvijezde Dubhe je 1,95m.
https://www.flickr.com/photos/zvijezde/51188602164
https://www.flickr.com/photos/zvijezde/51188893880
Nedaleko od nje smještena je β ili Merak čiji spektar AO govori da se radi o zvijezdi visoke površinske temperature. Njena svjetlost dopire do nas s daljine od 76 svjetlosnih godina, a ima prividnu veličinu 2,44m. Fekda ili γ Velikog medvjeda je zvijezda 2,54 prividne veličine, a udaljena je 80 svjetlosnih godina. Spektralni tip joj je AO i ima površinsku temperaturu od nekih 10.000 °K.
δ U.Ma. ili Megrez je četvrta zvijezda u trapezu koji grade ranije spomenute zvijezde. Svjetlosti treba 76 godina da od nje dođe do Zemlje i prikaže je kao objekt s prividnim sjajem 3,44m. Ima spektralni tip A2. U rudu Velikih kola lako se zapaža bijela zvijezda spektralne klase AO koja se zove Aliot. Njoj je pripisano grčko slovo ε, ima prividni sjaj 1,68m a udaljena je 78 svjetlosnih godina.
η U.Ma. ili Benetnaš spektralnog tipa B3 i prividne veličine 1,91m udaljena je 163 godine svjetlosti. Medu najinteresantnije zvijezde ovog zviježđa spadaju svakako zvijezde Mizar i Alkor. Mizar ili ζ U.Ma. je dvojna zvijezda koju lako razdvaja i mali teleskop. Ima spektar A, daleko je 80 svjetlosnih godina. Zvjezdica Alkor je od Mizara udaljena 11,5 kutnih minuta i gradi s njime dvojni sustav. Utvrđeno je da je Alkor spektralna dvojna i da je i jedna od komponenti Mizara također spektralna dvojna. Tako se ovdje može govoriti o višestrukom zvjezdanom sistemu. Alkoru je, prema nekim proračunima, potrebno barem 2 milijuna godina za obilazak oko Mizarovih zvijezda i zato u kratkom vremenskom periodu nije moguće opaziti neko kretanje.
https://www.flickr.com/photos/zvijezde/51188602449
https://www.flickr.com/photos/zvijezde/51188602389
Kada se promatra Veliki medvjed, onda treba obratiti pažnju na slabu crvenkastu zvijezdu spektralne klase M2. Golim okom je nije moguće vidjeti jer joj prividna zvjezdana veličina iznosi 7,5m. Nalazi se u blizini γ U.Ma. Ta zvijezda, koja je u katalogu astronoma Lalanda bila označena pod brojem Lalande 21185, je Suncu jedan od najbližih susjeda. Udaljena je oko 8,2 svjetlosnih godina.
https://www.flickr.com/photos/zvijezde/51188602349
Još jedna bliska zvijezda smještena je u ovom zviježđu. To je Groombridge 1830. Taj žuti patuljak, s prividnim sjajem 6,46m ima jedno od najvećih vlastitih kretanja od svih poznatih zvijezda. Godišnje on na nebu prijeđe luk od 7″ što za 100 godina iznosi jednu trećinu prividnog promjera Mjeseca. Ima spektar G5.
https://www.flickr.com/photos/zvijezde/51187128137
https://www.flickr.com/photos/zvijezde/51187128082
Od dvojnih zvijezda, pored Alkora i Mizara, veoma je karakteristična ξ U.Ma. (Alula Australis). Sastoji se od dvije žute komponente koje oko težišnog centra obiđu jednom u 60 godina.
https://www.flickr.com/photos/zvijezde/51187829526
https://www.flickr.com/photos/zvijezde/51188048493
https://www.flickr.com/photos/zvijezde/51187829371
U Velikom medvjedu nalazi se nekoliko sjajnijih galaksija koje nije teško opaziti malim teleskopom. M 81 ili NGC 3031 otkrivena je 1774. godine od strane Bodea. To je inače prva spiralna galaksija kod koje je izmjerena rotacija na osnovu nagiba spektralnih linija. Max Wolf je 1914. godine ustanovio da rubne zone ovog zvjezdanog sistema rotiraju linearnom brzinom od oko 300 km/sek. Prema nekim istraživanjima M 81 je najveći objekt u grupi od desetak galaksija u koje ulazi i sistem M 82. Prema Holmbergu masa galaksije je jednaka masi od oko 250 milijardi sunaca, a promjer blizu 100.000 svjetlosnih godina. Prividni sjaj M 81 iznosi 7,9m, dimenzije na nebu 16′ x 10′ a njen sjaj stiže s udaljenosti od 8,5 milijuna svjetlosnih godina.
Galaksije Messier 81 i Messier 82. © Ljubaznošću: AD “Aristarh”.
https://aristarh.rs/astrofotografija/m81-m82-galaxies/
Galaksije Messier 81 i Messier 82. © Ljubaznošću: Boris Štromar.
https://www.flickr.com/photos/31952750@N08/49787706621
Već smo spomenuli da galaksija M 82 ili NGC 3034 ulazi u lokalno zgušnjenje spiralnih, nepravilnih i eliptičnih galaksija, zajedno sa M 81. Njene kutne dimenzije se kreću oko 7′ x 1,5 a sjajna je poput zvijezde s prividnom veličinom 8,8m. Nalazi se na udaljenosti od 8,5 milijuna svjetlosnih godina i njena čudna nepravilna forma je još rano privukla pažnju. Snimanja ove van galaktičke maglice u vodikovoj svjetlosti pokazala su postojanje velikog broja vlakana vodikove materije, koja se šire brzinama od 1000 km/sec. To nedvosmisleno ukazuje da se u jedru M 82, prije nekih milijun i pol godina, desila gigantska eksplozija koja traje i danas. Oko 50 milijardi sunaca gradi ovaj sistem promjera 11,2 kiloparseka.
Nedaleko od zvijezde Mizar smještena je galaksija M 101 koja u Novom generalnom katalogu nosi oznaku NGC 5457. Otkrio ju je Mechain 1781. godine. Za male instrumente ovo nije naročito sjajan objekt (magnituda 9,6m), ali ipak uočljiva. Dimenzije su joj 10′ x 8′, a svjetlost njenih zvijezda do nas putuje 11,5 milijuna godina. To je inače otvorena spiralna galaksija s malim i sjajnim jedrom. Spiralni kraci liče na vlakna i materija sistema je prilično razrijeđena. Prema nekim procjenama, iznosila bi 16 milijardi masa Sunca. Obzirom da joj promjer iznosi 28,2 kiloparseka jasno je da je prostorna gustoća prilično mala.
Galaksija Messier 101. © Ljubaznošću: Ivica Jerčić
https://www.flickr.com/photos/ivicaj/46384447142
Galaksija Messier 101. © Ljubaznošću: Saša Nuić
Jedna zanimljiva planetarna maglica smještena je u Velikom medvjedu. Popularno se naziva maglica Sova i sjajna je kao zvijezda dvanaeste prividne veličine. Kutni promjer joj iznosi 3′, a udaljena je 10.000 svjetlosnih godina. Prema ovim podacima M 97 je jedna od najvećih, ali istovremeno i jedna od najslabijih planetarnih maglica. Teleskopi ispod 15 cm ne mogu poslužiti za njeno promatranje. Fotografije pokazuju da omotač koji gradi ovu planetarnu maglicu pokazuje da ima zgušnjenja na suprotnim stranama od centralne zvijezde, slabog sjaja.
Maglica Sova. © Ljubaznošću: Dag Oršić
Ursa Minor (Mali medvjed ili Mala kola)
Premda je po svom obliku slično liku Velikog Medvjeda, ovo zvježđe bi bilo prilično neupadljivo zbog sjaja zvijezda koje ga sačinjavaju. Međutim, zahvaljujući činjenici da je u njemu smješten sjeverni pol nebeske sfere, Mali medvjed se ubraja u zviježđa koja poznaje gotovo svatko.
Karta zviježđa Mali medvjed. © Ljubaznošću: Free Star Charts
https://www.flickr.com/photos/zvijezde/51187129052
https://www.flickr.com/photos/zvijezde/51187128927
https://www.flickr.com/photos/zvijezde/51187128797
ž
https://www.flickr.com/photos/zvijezde/51187128992
https://www.flickr.com/photos/zvijezde/51187830411
Nebeski pol je u točki koja je blizu zvijezde Sjevernjače ili Alrukabe kako su je zvali stari Arapi.
Poznato je da zbog precesije Zemlje (periodično prostorno kretanje Zemljine osi) nebeski pol neće uvijek biti u blizini Sjevernjače. Tako će na primjer, oko 14000-te godine polarna zvijezda biti Vega u zviježđu Lire.
α U.Mi. je gigantska zvijezda spektralnog tipa F8 a udaljena je 470 s.g. Spada u promjenljive zvijezde, a sjaj joj se u periodu od 31,97 dana mijenja od 2,1m do 2,2m. Teleskopom se može opaziti da se veoma blizu polarne zvijezde nalazi zelenkasta zvjezdica 9-te veličine. Međutim, nije poznato da li njih dvije grade fizički dvojni sistem.
https://www.flickr.com/photos/zvijezde/51188894865
https://www.flickr.com/photos/zvijezde/51188601809
β U.Mi. se zove Kohab i ima spektar K5. Prividna veličina joj je 2,24m a udaljenost do ove narančaste zvijezde iznosi oko 105 svjetlosnih godina.
γ U.Mi. ili Ferkad koja je udaljena 180 s.g. spada u zvijezde tipa A2. Ima prividni sjaj 3, 14m.
ε Malog medvjeda je pomrčinska promjenjiva zvijezda s periodom od 39,5 dana. Od Zemlje je udaljena 300 s.g. a ima spektralni tip G5. Prividna zvjezdana veličina joj je 4,40m.
Legenda kaže
Vrhovni grčki bog Zeus zagledao se u nimfu Kalisto, na što je njegova žena, božica Hera bila prilično ljutita. Zato je Kalisto pretvorila u medvjedicu. Kalistin sin Arkas, bio je lovac na medvjede i kada se vraćao kući nakon lova, Kalisto mu je potrčala u susret, da ga pozdravi. No, zaboravila je da ima izgled medvjeda i Arkas je krenuo na nju s namjerom da ju kopljem probode. U zadnji čas, Zeus je vidio što se događa i Arkasa je pretvorio u medvjeda. Tako su i majka i sin bili pretvoreni u medvjede. Zeus ih je tada primio za repove i snažno povukao na nebo, uslijed čega su im se repovi rastegnuli pa ih danas vidimo kao medvjede s dugim repovima. Kalisto predstavlja zviježđe Velikog medvjeda, a njezin sin Arkas, vidimo kao zviježđe Malog medvjeda.
Mali medvjed, umjetnički prikaz. Ljubaznošću: Stellarium.
Kučerine astronomijske crtice
Legendarni Oton Kučera u svojoj je knjizi Naše nebo, 1895. godine napisao:Mali je Medvjed za noćnoga putnika prirodna nebeska ura, koja se nigda ne može pokvariti ni krivo pokazivati! Kazalo je na toj vječnoj nebeskoj uri pravac od polarne zvijezde k najsjajnijoj zvijezdi β u četverokutu Maloga Medvjeda. Ako noćni putnik motri pomnjivo promjenljivi položaj toga pravca spram horizonta, pa se sjeti, da je prošlo šest sati vremena, kad je ovo kazalo opisalo četvrtinu svoga kruga, moći će po položaju toga pravca prilično točno odrediti vrijeme u vedroj noći.
Već Arat opisuje u svojoj pjesmi, kako su Feničani noću pazili na Maloga Medvjeda, da bi sigurno brodili. Nu još s druge je strane zanimljiva polarna zvijezda! Za prosto je oko jednostavna zvijezda 2. vel. Nu već je teleskop od 75 mm otvora pokazuje dvo struku. Mala zvijezdica, što ju prati, tek je 9. vel. i od nje jedva 19″ daleko! Okreće se polako oko polarne: za 100 godina, što ju motre, pomakla se je samo za 5°, dakle će trebati nekih 7200 godina, da obiđe jednoć oko polarne zvijezde!
Ako vam neki pojmovi koji se ovdje spominju nisu jasni, tada njihovo objašnjenje potražite u Astronomskom rječniku koji se nalazi u repozitoriju zvjezdarnice Apollo.
Želite li točno znati gdje se što od navedenoga nalazi, toplo vam preporučujem da iskoristite Stellarium, besplatni planetarijski program koji će vam pokazati sve što vas zanima. Ako vam ne odgovara instaliranje na svoje računalo, postoji i Stellarium na webu pa ga možete koristiti bez instaliranja, na njihovim web stranicama. Isto tako, postoji i Stellarium za vaše pametne telefone i tablete, kako za Android, tako i za Appleove uređaje.
Zahvale
Velika zahvala Muhamedu Muminoviću, autoru mnogih udžbenika iz astronomije u bivšoj Jugoslaviji. Generacije su odrastale učeći iz njegovih knjiga, o svemiru. Jedna od njih je i knjiga Zvjezdane staze iz koje potječu i ovi tekstovi koje ste upravo pročitali. Ljubazno mi je dozvolio da ih koristim za svoje potrebe snimanja zviježđa, na čemu mu se izuzetno zahvaljujem.
Također se zahvaljujem i Željku Andreiću, poznatom zagrebačkom astronomu i graditelju astronomskih instrumenata. Sve priče o legendama o tome kako su nastala zviježđa, marljivo je prikupljao, ispričao i dozvolio mi da ih objavim ovdje.
Hvala astronomima s Astroforuma Zvjezdarnice što su mi ljubazno ustupili svoje astrofotografije za potrebe ovoga članka:
Astronomskom društvu “Aristarh” iz Kragujevca – Galaksije M81 i M82 – timski rad članova Društva
Borisu Štromaru – Galaksije M81 i M82
Ivici Jerčiću – Galaksija M101
Saši Nuiću – Galaksija M101
Dagu Oršiću – Maglica Sova
Neke od spomenutih materijala, i još više, možete pronaći na stranicama prvog hrvatskog elektroničkog časopisa za astronomiju i astronautiku M111, na čemu se zahvaljujem Marinu Tumpiću, koji ih je prikupio i sačuvao na webu. Neke od njih nalaze se i u repozitoriju zvjezdarnice Apollo.
KOJI TELESKOP DA KUPIM?
