Samo dva planeta su u stanju napraviti spektakl sa Suncem u pozadini. Jedan je Venera, najbliži nam planet, a drugi je Merkur, Suncu najbliži planet.
Prije točno godinu dana, 9. svibnja 2016. godine dogodio se zanimljiv događaj. Ako ste ga zaboravili ili niste niti znali za njega, sada možete vidjeti kako je to izgledalo. Moram priznati da sam bio pomalo lijen obrađivati svu silu astrofotografija na brzinu tih dana, pa sam to ostavio za kasnije kako bih to u miru i kvalitetno mogao obaviti. I eto, to kasnije se protegnulo do danas. No, zato sada imate priliku podsjetiti se na taj Merkurov tranzit ispred Sunca i vidjeti po prvi puta neobjavljene fotografije i animacije.
Tranzit ili prolaz je položaj u kojem se središte ploče nebeskog tijela nađe u meridijanu (prolaz meridijanom). Također i prividni prelazak jednog nebeskog tijela ispred drugog, većeg prividnog polumjera, npr. tranzit Merkura ili Venere ispred Sunca. Tranzit Mjeseca ispred Sunca naziva se pomrčina. Prolaz tijela, sjenom drugog tijela, naziva se prolazom kroz sjenu, dok se prolaz Zemlje Mjesečevom sjenom i Mjeseca Zemljinom sjenom naziva pomrčinom.
Teleskopi zvjezdarnice Apollo
Što god od nabrojanog se dogodi, uvijek izaziva pozornost astronoma. Tako je 6. lipnja 2012. godine Venera priredila spektakl kojega još jedanput niti jedan živi čovjek na ovom jedinstvenom planetu Sunčeva sustava neće vidjeti. Idući takav događaj dogodit će se tek za točno sto godina, daleke 2117. godine, a nakon toga, pak 2125. godine. Tako je to s Venerom. No, Merkur je ipak malo milostiviji planet pa nas češće počasti pokojim tranzitom. Zadnji je bio nedavno, 9. svibnja 2016. godine, a idući nas čeka već za nešto više od dvije godine, 11. studenoga 2019. godine. Ako ste ga propustili promatrati, uskoro će vam se opet pružiti prilika.
Metodom projekcije Sunca na zaslon mogu se bilježiti i tranziti planeta ispred Sunca. © Ljubaznošću: Danijel Reponj
A, Merkur je najmanji planet Sunčeva sustava, ima svega 4880 kilometara u promjeru, malo je veći od našeg Mjeseca. Postoje prirodni sateliti drugih planeta koji su veći od Merkura, na primjer Jupiterov prirodni satelit Ganimed ili Saturnov prirodni satelit Titan. Kada Merkur prolazi ispred Sunca, vidimo ga kao sićušnu kuglicu, toliko je sitan da ga ne možemo vidjeti golim okom kada bismo kroz filtar promatrali Sunce. No, tada je ujedno i prividno najveći jer nam se nalazi bliže nego kada ga vidimo recimo pred zoru na istoku ili zapadu u sumrak.
Ovako izgleda crtež Sunčeve fotosfere u vrijeme Merkurova tranzita. © Ljubaznošću: Danijel Reponj
Merkurov tranzit je odlična prilika da ga "pobliže" promatramo dok putuje ispred Sunčeve ploče. Jasna kontura tog sitnog planeta prilika je da ga odlično vidimo. Naime, kako je on uvijek blizu Sunca, promatrati ga možemo samo kada je Sunce ispod obzora, a to je redovito vrlo nisko iznad horizonta. Tada su uvjeti jako nepovoljni zbog jakih turbulencija i slika koju vidimo vrlo je nejasna. Sve što možemo vidjeti je kuglica svjetla koja toliko treperi da ju ne možemo jasno vidjeti. No, kod tranzita su stvari puno povoljnije. Sunce u pozadini, a planet u prvom planu pokazat će nam njegovu prividnu veličinu i oblik tako jasno, da ćemo bez problema vidjeti koliko je Sunce veliko, a Merkur, ta malena loptica, sitna i neugledna.
Projekcija Sunca na zaslon. Jasno se uočavaju Sunčeve pjege, Merkur i oblaci. © Ljubaznošću: Danijel Reponj
Tko je promatrao Venerin tranzit i usporedio to s Merkurovim tranzitom, odmah će primijetiti da je Venera u tranzitu daleko veći planet od Merkura. Ona se može vidjeti prostim okom gledajući u Sunce kroz filtar. Osim toga, Venera ima gustu atmosferu koja se vidi u obliku kapljice neposredno prilikom drugog i trećeg kontakta sa Sunčevom pločom. Tog efekta kod Merkura nema iako on ima vrlo, vrlo tanku atmosferu. Da bi se Merkur mogao jasno vidjeti u tranzitu, potrebne su velike žarišne duljine teleskopa i velika povećanja. Za količinu svjetlosti ne moramo brinuti, ima je više nego dovoljno pa se obavezno koriste specijalni solarni filtri, kako kod snimanja, tako i kod vizualnih promatranja.
A Merkur je jako zanimljiv planet. Kada je najbliže Suncu (perihel), od njega je udaljen 46 milijuna kilometara, srednja udaljenost od Sunca mu je 57.910.000 kilometara, a najdalje od Sunca (afel) se može naći na udaljenosti od 70 milijuna kilometara. Taj čudesni mali planet ima dan koji mu je dulji nego cijela njegova godina. Naime, njegov dan traje 176 naših dana, a godina mu traje 88 zemaljskih dana. Površina mu je vrlo slična onoj kakvu vidimo na našem Mjesecu, prepuna je kratera, planina i dolina. Što se tiče temperature na površini, Merkurova se temperatura na osvijetljenom dijelu planeta penje do 430 stupnjeva, a na neosvijetljenom dijelu pada na -180 stupnjeva.
Merkur u društvu Sunčevih pjega. © Ljubaznošću: Danijel Reponj
Sami tranzit je sam po sebi, poseban događaj i dovoljno rijedak događaj da ga se isplati promatrati i snimati. Stoga sam se za njega pripremao temeljito. Nekoliko dana ranije, razradio sam plan kako ću to izvesti. Trebalo je to isprobati u praksi. Samo tako sam mogao znati djeluje li ili je negdje nešto krivo. Nisam si želio dopustiti da pogriješim nešto u ključnom trenutku. Kako riješiti problem s fokusiranjem Merkura? Merkur je poželjno da bude vrlo jasan, oštrih rubova. Kako ga izoštriti ako ga ne vidiš? U tu sam svrhu odlučio iskoristiti Sunčeve pjege. Na sreću, Sunce je tada imalo jednu relativno veliku grupu pjega koju sam mogao iskoristiti za namještanje dobrog fokusa. Kada sam podesio optimalni fokus, drugi zadatak je bio, kako što točnije pogoditi mjesto na Sunčevom rubu gdje će se pojaviti Merkur?
Najlakše bi bilo kada bih snimao cijelu Sunčevu ploču, tada bih mogao uočiti Merkur, gdje god se on pojavio. No, kako je on izuzetno maleni planet, to mi nije bilo zanimljivo pa sam želio snimiti Merkur s velikom žarišnom duljinom kako bih ga dobio što većeg promjera, poput loptice. Da bih to postigao, nije dolazilo u obzir snimati cijelo Sunce nego samo onaj mali dio ruba gdje će se pojaviti Merkur. Iako u zvjezdarnici Apollo imam robotizirani teleskop, kojime upravljaju računala, htio sam biti siguran da to sve radi onako kako sam želio. Zato sam u pomoć pozvao jedan drugi planet - Veneru.
Merkur_tranzit_650.gif
Animacija Merkurova tranzita ispred Sunca, 9.5.2016. godine. Osim Merkurova putovanja ispred Sunca, možete vidjeti i kako putuju Sunčeve pjege. To se Sunce okreće i za šest sati snimanja jasno se može vidjeti taj efekt Sunčeve rotacije oko svoje osi. Animaciju možete pogledati ovdje. © Ljubaznošću: Danijel Reponj.
Venera je jedini planet koji je dovoljno sjajan da ga možemo vidjeti u sred bijela dana. I tako, nakon što sam namjestio fokus teleskopa, dao sam instrukciju računalu da teleskop okrene prema Veneri. Venera je bila relativno blizu Sunca pa je sam postupak kratko trajao. Skinuo sam filtar za Sunce s objektiva teleskopa i pogledao kroz okular. Venera je bila u vidnom polju. Sada sam ju samo trebao što preciznije dovesti u samo središte vidnog polja. To sam napravio ručno, pomoću gamepada priključenog na računalo.
Nakon toga, trebao sam veću preciznost pa sam u fokuser stavio apokromatski barlow TS 2.5x i u njega 26 mm okular i ponovo isfokusirao sliku. Venera je sada bila jasno vidljiva loptica. Ponovo sam ju doveo u središte vidnog polja i nakon toga sam pritisnuo tipku za sinkroniziranje u programu AstroPlanner kojime upravljam teleskopom. Sada je trebalo provjeriti radi li ta taktika. Vratio sam filtar za Sunce na objektiv teleskopa i rekao računalu da nađe Merkur. Teleskop se okrenuo prema nevidljivom planetu i stao. Zatim sam dao instrukciju računalu da okrene teleskop u Sunce. Nakon toga da vrati teleskop prema Veneri. Pošto sam skinuo filtar i pogledao u okular, Ugledao sam Veneru ponovo u samom središtu vidnog polja. Plan je izvediv! Sada je samo trebalo dočekati dan kada će započeti Merkurov tranzit.
Merkurov tranzit ispred Sunca, 9.5.2016. godine. Na ovoj kompozitnoj slici jasno se vidi koliko se Sunce okrenulo za 6 sati snimanja. One mrljice iznad Merkura su Sunčeve pjege koje su putovale po Sunčevoj površini, odnosno Sunce se za 6 sati toliko okrenulo oko svoje osi. © Ljubaznošću: Danijel Reponj.
Napokon je došao i taj dan. Oblačan i s trenucima uz padanje slabe kiše. Ne trebam govoriti da sam s neba rušio sve one izmišljene likove koji u raznim legendama nastanjivahu nebeska carstva. Pa kud baš danas??? Nisam mogao vjerovati! No, priroda je neumoljiva i protiv nje nisam ništa mogao. Sve što mi je ostalo je čekanje hoće li se oblačno nebo smilovati. Pola sata prije tranzita, otišao sam u zvjezdarnici Apollo i otvorio krov, uključio sva računala, teleskop i pripremio kamere. Čak je i pokoja kap kiše padala po meni i opremi. Mogao sam samo gledati u oblake i kleti. Petnaestak minuta prije početka tranzita, odjednom su se oblaci počeli razilaziti i pojavilo se Sunce!!! Istog trenutka sam živnuo i pokrenuo razrađeni plan. Sunce, fokusiranje na pjege, Venera, dovođenje Venere u središte vidnog polja, sinkronizacija, postavljanje barlowa, postavljanje kamere, okretanje u Sunce, fino namještanje fokusa, okretanje teleskopa u nevidljivi Merkur, provjera sata i čekanje.
Ovako je izgledao Merkurov tranzit
Oblaci su se raščistili, tu i tamo je plutao pokoji bijeli oblačak ali nije smetao u blizini Sunca. Dvije minute prije nego će tranzit početi, pokrenuo sam snimanje astrokamerom i napeto odbrojavao vrijeme do početka. U trenutku NULA, ništa se nije događalo. Još sam malo pričekao i zaključio da teleskop gleda na krivom mjestu. Malo sam promašio položaj i jedino je bilo pitanje trebam li korekciju izvršiti prema gore ili prema dolje po rubu Sunčeve ploče. Odlučio sam se pomaknuti teleskop prema dolje. Pritisnuo sam tipku na gamepadu i teleskop je polako kliznuo prema dolje. Za časak sam ugledao Merkur koji je već "zagrizao" Sunce. Oduševljenje! To sam čekao, još sam malo popravio kadar i pustio tehniku da radi sama dalje.
Za četiri minute Merkur je posve ušao na Sunčevu ploču što sam uredno uspio snimiti. Još sam pustio da malo putuje, a zatim sam astrokameru zamijenio fotoaparatom. On mi omogućava da snimam cijelo Sunce, a želio sam snimiti kako Merkur prividno putuje po Sunčevoj ploči sve dok ga se god moglo snimati. Intervale snimanja sam radio po otprilike svakih petnaest minuta. Znao sam da će Sunce zaći iza zida zvjezdarnice pa sam se pripremio i za tu opciju. Pored zvjezdarnice sam postavio EQ3 montažu i kada je Sunce napokon zašlo iza zida, skinuo sam optičku cijev teleskopa i stavio ju na drugu montažu i nastavio snimanja, uz ručno praćenje.
Zadnji pogled na Merkur, trenutak prije nego su ga oblaci zaklonili. Sunce je bilo nisko nad zapadnim obzorom i detalji su se polako počeli gubiti. © Ljubaznošću: Danijel Reponj
Nije to bilo ništa posebno, navikao sam već odavno na to. Htio sam snimiti Sunce s Merkurom kako zalazi iza krošnji drveća i krovova kuća u daljini, no oblaci nisko nad horizontom su mi uskratili taj prizor, ali su ga začinili prelijepim kadrovima žarkog zalaska Sunca među pahuljastim oblacima. Bacio sam posljednji pogled na Merkur koji je zajedno sa Suncem uranjao u svjetlosni vatromet boja iza oblaka, već pomalo umoran. Posao je bio obavljen. Sada je ostalo samo da obradim preko 30 GB snimljenog materijala i od njega napravim nešto korisno. Dio toga možete vidjeti u ovome članku. Do idućeg tranzita.
| Veće ilustracije iz ovog članka možete pogledati ovde. |
KOJI TELESKOP DA KUPIM?
