Rusija već desetljećima prednjači po broju lansiranja svemirskih letjelica. Još iz hladnoratovskih vremena najveći dio njih nosio je univerzalni naziv «Kozmos» kojem su još i pridodane brojke. Tisuće «Kozmosa» obavijene su velom tajne ili su tek šture, uopćene, informacije kako se radi o mirnodopskim letjelicama znanstveno-istraživačke namjene ponekada pronašle put do javnosti. Karakterni pridjevi opisa ovih letjelica bili su točni samo u jednome - istraživački, ali vojno-istraživački sateliti.
Snažna raketa Rokot uspješno je početkom tjedna u svemir na planirane orbite oko naše planete postavila čak tri satelita namijenjena za monitoring i rano upozorenje o lansiranju projektila ma gdje u svijetu. Samo lansiranje obavljeno je s vojnog raketodroma Plesetsk na sjeverozapadu Rusije. Zanimljivo je napomenuti kako je Rokot zapravo tek nešto izmjenjena inačica interkontinentalne rakete SS-18/SS-19 izvorno namijenjene za nošenje nuklearnih bojevih glava! Orginalnoj dvostupanjskoj inačici vojne rakete nadodan je «civilni» raketni booster Breeze-KM koji vrši ulogu pozicioniranja satelita u Zemljinoj orbiti.
Što se samih satelita tiče, riječ je o letjelicama tipa «Oko» nove generacije s znatno osjetljivijim senzorima, koji komandi svemirskoh vojnih snaga u Moskvi omogućavaju da uoče tip i vrstu rakete lansirane ma gdje u svijetu i to svega nekoliko sekundi nakon njezina lansiranja. Letjelice imaju maso od oko dvije i pol tone, opremljene su s 16 malih raketnih motora za orijentaciju. Opremljene su sofisticiranim teleskopom od 500mm koji im omogućava prikupljanje informacija u visokoj rezoluciji. Obično su pozicionirani na veoma izduženim orbitama, s minimalnim visinama od svega 400-tinjak kilometara. Takva orbita uz suvremenu elektroniku omogućava im duži vijek boravka u svemiru od prethodnika.
Čak i više godina naspram ranijih kojima je radni vijek bio svega nekoliko mjeseci. U ovom trenutku Ruske svemirske snage raspolažu sa osamdesetak operativnih letjelica u svemiru.