NASA smelo gura nos tamo gde do sada niko nije hteo

pus1Novi sveobuhvatni life-support system na Međunarodnoj svemirskoj stanici (ISS) u dobroj meri se oslanja na jedinstveni sistem za recikliranje vode, čiji specijalni filteri i hemijski procesi pročišćavaju otpadne tečnosti - uglavnom mokraću i znoj astronauta - i od njih prave čistu, pijaću vodu.

Novi sistem, koji će godišnje da proizvodi 2.800 litara vode, od velike je važvosti za Međunarodnu stanicu, jer će omogućiti gostovanje na njoj 6 umesto dosadašnjih 3 člana posade, a smanjiće sledovanje vode koje mora da se doprema sa Zemlje na ISS, objašnjava Bob Bagdigian, menadžer projekta ISS life-support systema, koji podrazumeva i sistem za prečišćavanje vode.

„Ovo je kritičan momenat za budući boravak astronauta na stanici," smatra Beth Edeen, menadžerka mašinskog projektnog ofisa u Nasinom Johnson Space Centru u Hjustonu. „To vam je kao vodovodni i kanalizacioni sistem u jednom." Jedan takav sistem bi mogao da bude ključ za buduća putovanja s ljudskom posadom na Mesec, a jednog dana i na Mars.

Pomenuti sistem je osmišljen u Nasinom Marshall Space Flight Centru, u Hantsvilu, u Alabami. U novembru prošle godine odnešen je u orbiti sa šatlom Endeavour[1], a završio je instaliran u američkom laboratorijskom modulu Destiny na ISS. Trenutno je u fazi testiranja - uzorci će jednim od šatlova biti vraćeni na Zemlju radi analiza - a očekuje se da će u kompletnoj i trajnoj upotrebi biti već u drugoj polovini ove godine.

Najznačajnija osobina ovog uređaja jeste sposobnost da urin astronauta prečisti u pijaću vodu. „Destilovanje mokraće u svemiru, bez prisustva gravitacije, predstavlja ozbiljan zadatak za sve nas," kaže Bagdigian. Usled nedostaka mikrogravitacionog okruženja, Nasini inženjeri su osmislili svojevrstan sistem centrifugalne pripreme.

Taj sistem ubacuje mokraću u rotacioni doboš koji se okreće velikom brzinom, ekstrahujući pri tom vodu, koja se potom komprimuje u „energetski vrlo efikasnom destilacionom procesu," objašnjava Bagdigian. Dobijen rezultat je ono što Nasa naziva „pročišćenim urinskim destilatom", ali to još uvek nije dovoljno čisto da bi ga astronauti 'ladno popili.

Zatim se dobijeni destilat meša sa drugim otpadnim vodama, uključujući vlagu - ekstrahovanu iz kabinskog vazduha - koji nastaje znojenjem i disanjem, ali i prilikom sušenja veša astronauta na stanici. Tako dobijena voda delimično se filtrira i propušta kroz slojeve različitih apsorbcionih materijala, vrlo slično procesima koji se koriste u onim komercijalnim, jeftinim sistemima za pročišćavanje vode.

U poslednjoj fazi, voda se oksidacionim procesom katalize na visokoj temperaturi oslobađa od preostalih organskih sastojaka. Voda se zagreva a usput se u nju ubrizgava kiseonik koji izaziva oksidaciju sastojaka i stvara ugljendioksid ili neke druge gasove koje je lako eliminisati. Radi još boljih rezultata, NASA u vodu dodaje i jod da bi pobila eventualne pređivele gljivice i mikrobe.

Da bi bili sasvim sigurni da sve radi kako treba, sistem će neprestano čuvati uzorke pijaće vode i slati ih šatlovima nazad na Zemlju na podrobna testiranja.

Ovaj sistem za prečišćavanje svemirske mokraće nešto je sasvim novo; Rusi imaju sličan uređaj, samo manji, mašinu koja je kadra da izdvaja vodu jedino iz vlage koja se stvara u kabini.

Novi sistem za reciklažu vode deo je širokog plana za povećanje broja članova posade koji mogu da žive na ISS bez značajnije pomoći sa Zemlje. Kada šatlovi odu u penziju - za sada, to je u planu za 2010. godinu (mada ima nagoveštaja da to i neće biti baš tako) - njihove zamene će imati ograničene tovarne kapacitete.

Novi uređaj za pročišćavanje vode je mali ali bitan deo Nasinog plana za poboljšavanje života na ISS. Nasa će takođe poslati i nove module za život kosmonauta, modernu kuhinju sa frižiderima, i sprave za bilding.

 

pus2

Nove sprave za pružanje otpora, poslužiće za održavanje kondicije i sticanje snage koja je neophodna za rad i živod u bestežinskom stanju. Svi koji žele moći će da rade benč, čučnjeve, mrtvo vućenje i slične vežbe.

 

pus3

Očekuje se da će nakon nekoliko nedelja novog tretmana svi astronauti izgledati ovako.

 

Bagdigian kaže da inženjeri već razmišljaju o tome kako bi ovakvi sistemi za preradu otpadnih voda funkcionisali na daljim putovanjima. „Planiramo da se trajno nastanimo na Mesecu," objasnio je svima okupljenima. „Ovi novi uređaji će nam pomoći da steknemo operativna iskustva u generisanju life-support sistema, da vidimo koji delovi rade kako treba, a koje treba poboljšati."



[1] Poslednji od 5 napravljenih šatlova, namenjen za zamenu nastradalog Challengera. Danas su u upotrebi samo 3 (druga dva su Discovery i Atlantis.) Endeavour je prvi put poleteo 1992.

Draško Dragović
Author: Draško Dragović
Dipl inž. Drago (Draško) I. Dragović, napisao je više naučno popularnih knjiga, te više stotina članaka za Astronomski magazin i Astronomiju, a učestvovao je i u nekoliko radio i TV emisija i intervjua. Interesuje ga pre svega astronautika i fizika, ali i sve teme savremenih tehnologija XXI veka, čiji detalji i problematika često nisu poznati široj čitalačkoj publici. Izgradio je svoj stil, lak i neformalan, često duhovit i lucidan. Uvek je spreman na saradnju sa svojim čitaocima i otvoren za sve vidove komunikacije i pomoći. Dragovićeve najpoznatije knjige su "KALENDAR KROZ ISTORIJU", "MOLIM TE OBJASNI MI" i nova enciklopedija "NEKA VELIKA OTKRIĆA I PRONALASCI KOJA SU PROMENILA ISTORIJU ČOVEČANSTVA"

Zadnji tekstovi:


Komentari

  • Baki said More
    Teks ima drugi akcenat, ali, svejedno,... 2 dana ranije
  • Miško said More
    Odličan text! 3 dana ranije
  • Siniša said More
    To je tačno. Kad je reč o centru mase,... 4 dana ranije
  • Duca said More
    Pa ako postoje one "mini crne rupe" to... 4 dana ranije
  • Baki said More
    21.03.2024. - "Razlog je identificiran,... 6 dana ranije

Foto...