Astronautika: misije

Znanstvenici Ruskog Instituta za svemirska istraživanja (IKI, Moskva) i NASAe tijekom oktobra održali su dva sastanka na temu istraživanja Venere. Prvi početkom mjeseca u Moskvi a drugi krajem mjeseca u Washingtonu. Rijetko je tko u poplavi aktualnih svjetskih događanja, koji opsjedaju naslovnice medija, obratio pažnju na njih. Pa ipak, riječ je o poprilično važnim susretima sa izvjesnim implikacija na međuplanetarna istraživanja tijekom narednog desetljeća. O čemu se zapravo radi i što je u igri?

Rusija je još 2003. na svoju „listu lijepih želja“ uvrstila novu robotičku misiju namijenjenu istraživanju Venere, pod nazivom „Venera D“. Godinu dana kasnije bio je usaglašen koncep misije a kao godina lansiranja navodila se 2013. U međuvremenu (2011.) došlo je do velikog tehničkog redizajna misije te se nakon toga kao godina lansiranja navodila 2018. Sada je (uz još jedan redizajn misije) izvjesno kako Venera D na svoj put neće prije 2025. Razvidno je kako su sve Ruske misije prema dubokom svemiru (Mjesec, Mars, Venera..) od početnih euforičnih najava doživjele svoj izvedbeni fijasko, istu sudbinu dijeli i Venera D. Organizacijski, tehnički i financijski problemi naveli su Rusiju da u svoje programe pokuša uključiti partnere.

Rusi i amerikanci dogovorili su jednogodišnju suradnju na izradi studije izvedivosti projekta nove/novih misija prema Veneri. Objema stranama koristiti će rezultati iste. Rusima u planiranju Venere D, a amerikancima kao početni dokument za neku njihovu buduću misiju. Intencija ove suradnje je i direktno uključivanje američkih partnera u misiju Venera D (iako bi danas reći bilo što više o tome bila čista spekulacija). Naredne godine ekipe iz IKI-ja i NASAe susresti će se još dva puta u Moskvi. Tko zna, možda rezultat studije izvodljivosti bude dovoljno zanimljiv političarima (financijerima) obje strane pa se u nekakvom drugačijem interesnom geopolitičkom ozračju iz svega iznjedri zajednička međuplanetarna letjelica prema Veneri, možda baš Venera D.

Lev Zelyony iz IKIja te Rob Landis iz NASAe izjavili su kako će zaključni dokument suradnje njihovih ekipa biti objavljen 30. septembra 2016.

Venera D zasad je još uvijek negdje na početku. Jednom kada napokon krene na svoj put prema Zemljinoj blizanki mogla bi biti sastavljena od ambicioznih cijelina; glavna letjelica-orbiter, sekundarna letjelica-orbiter (subsatelit), atmosferska letjelica-balon, lander-poboljšana varijanta landera znanih sa zadnjih misija Venera i Vega te „dugoživući“ lander (otuda ono zbunjujuće „D“ u nazivu misije) koji bi na Venerinoj površini bio operativan možda i nekoliko dana.

Rusi su, posebice u nekoliko zadnjih misija ka Veneri imali izvrsne tehničke i znanstvene rezultate. Letjelice su uspješno odrađivale planirane zadatke, nerijetko čak i iznad očekivanja. Zadnje Venere (15 i 16) lansirane su 1980., VeGa 1 i 2 (Venera 17 i 18, proizvoljna oznaka autora teksta) krenule su 1984. Malo je tko tada mogao i pomisliti da ćemo na narednu „Veneru“ (Venera D, odnosno Venera 19, op.a.) čekati više od četrdeset godina.