Astronautika: misije

Lud, zbunjen, normalan... – činjenice; Demokratske zemlje svijeta pokušavale su na sve moguće načine, pa čak i prijetnjom vojne, sile zaustaviti Sjevernu koreju u naumu da lansira raketu u svemir. U tome nisu uspjele. Činjenica je kako se od danas (12.12.2012.) u svemiru nalazi sjevernokorejska letjelica, navodno meteorološki satelit mase 100 kg opremljen sofisticiranim kamerama, te da je s njime uspostavljen kontakt i razmjena podataka između kontrolonog centra i same letjelice.

Raketa „Mliječni put 3“ nakon nekoliko neuspješnih pokušaja ovoga je puta svoj posao odradila uspješno. Satelit „Sjajna zvijezda 3“ pozicioniran je u niskoj Zemljinoj orbiti na visini od 500-tinjak kilometara. Tim je činom Sjeverna Koreja pretekla ljutitog južnog rivala i postala deseta država na planeti sposobna da u svemir vlastitom raketom pošalje letjelicu izrađenu u vlastitoj režiji.

Sama raketa temeljena je na staroj Ruskoj tehnologiji. Smatra se kako bi njezin domet u NEmiroljubive svrhe bio oko 13.000 kilometara s atomskom bojevom glavom što je primjerice dovoljno za raketiranje ciljeva u SAD. E sad, svima je jasno kako se rakete namijenjene lansiranju svemirskih letjelica itekako mogu upotrijebiti i u neke druge svrhe. Uostalom MIROljubive rakete su i nastale kao nusproizvod NEMIROljubivih raketa. U demokratskim zemljama svijeta koje su ovladale svemirskih tehnologijama to je nešto pozitivno. Problem je sada nastao iz razloga što se Sjeverna narodna demokratska republika Koreja u svijetu nešto i ne doživljava kao demokratska zemlja te joj ekipa koju predvode SAD i Južna Koreja pošto poto osporavaju pravo da se bavi raketicama nemale nosivosti. Tko tu koga zapravo drži budalom ostavimo na dušu demokratskim i nedemokratskim analitičarima. Činjenica je kako se Sjeverna Koreja upisala u povijest kao deseta po redu zemlja članica svemirskog kluba. Njihovi južni susjedi, iako razvikane tehnološke superiornosti, prije samo nekoliko dana morali su gledati kako se njihova raketna uzdanica po tko zna koji puta mora pokunjeno vraćati u hangar na nova ispitivanja i testiranja. Sjever je pobijedio Jug ma koliko mi šutjeli o tome. Tko je tu pušioničar a tko pipničar ostaje nam da vidimo. Možda jednog 21. decembra zaista i dođe do smaka svijeta pa sve ovo i ne bude važno. Nadajmo se samo kako nikada niti jedna demokratska ili manje demokratska interkontinentalno-svemirska raketa neće biti upotrijebljena za loptanje s atomskim bojevim glavama ni prema kome.

Osobno upućujem čestitke Sjevernokorejcima na tehnološkom uspjehu i postavljanju metereološkog satelita u svemir. Isto ću to napraviti i kada to pođe za rukom Južnoj Koreji, Bangladešu, Palestini, Hrvatskoj, Srbiji, Sloveniji... Svemir je naša budućnost i već danas čovjek u svom svakodnevnom životu i radu direktno ovisi o svemirskim tehnologijama a da toga i nije svijestan. Pitate li me za mišljenje (no dobro, znam da Ne ali želim ga napisati) bio bih najsretniji kada bi u ovom trenutku mješovita Palestinsko-Iransko-Sjevernokorejska osmeročlana posada svemirskog broda bila u Marsovoj orbiti i spremala se za slijetanje na crvenu planetu. To bi značilo da je čovječanstvo već dobrano na putu prema zvijezdama i da se više ne vrtimo oko Zemlje s bezidejnim pogledom na budućnost. Tada bi umjesto na dvotjedni odmor na jednom kamenom molu plaže pokraj Rovinja s jednom predivnom plavom ženom bez problema mogao birati neku od turističkih baza na Mjesecu pa makar ona bila i sa samo dvije zvijezdice na vratima hotelskih soba...

Severna Koreja postala članica kosmičkog kluba