Proljetno zelenilo pomiješano s bakreno-žutim bojama raznolikog bilja prizor je tako uobičajen za ruralna područja, čak i urbana područja imaju svoje zelene oaze. Počesto čak i ne primjećujemo ljepotu ekosustava u kojem živimo. Milijarde zelenih novčanica potrošili smo za traganjem ma i samo jedne jedine travčice na svijetovima koji nas okružuju. Jednom kada se zaista odlučimo nastaniti Mjesec ili Mars, morati ćemo tamo napraviti vlastite, po svemu sudeći zatvorene ekosustave, neovisne o vanjskim utjecajima koji će svojim stanovnicima davati, zrak, vodu, hranu..
Na svemirskim brodovima i postajama, specijalnim kontejnerima u bespilotnim letjelicama već se godinama eksperimentira s uzgojem raznih kolonija biljnih i životinjskih vrsta. No, nikad dosad nismo pokušali tako nešto načiniti na nekom drugom nebeskom tijelu.
Ipak izgleda kako će se to uskoro promijeniti. Američka tvrtka Paragon Space Development Corporation u suradnji s Google X-PRIZE natječajem intenzivno radi na projektu malenog biološkog kontejnera koji bi sadržavao nekoliko vrsta biljaka s glavnim ciljem - ispitati utjecaj Mjesečeva ambijenta na rast i razvoj biljaka.
Misija Odyssey Moon ima za cilj spustiti na Mjesečevu površinu tkz. lender koji sadržava cijeli set znanstvenih i drugih podsustava te rover, pokretni mali "automobil" za istraživenje okolnog područja. Obzirom je riječ o niskobuđetnoj misiji od svega 30 milijuna USD, pred ovaj su projekt postavljeni izuzetno visoki zahtjevi ali i nastojanje da se relativno skromnim sredstvima realizira ozbiljna znanstveno-istraživačka misija našeg prirodnog satelita.
Jedan od najvažnijih podsustava ove misije je svakako i mali zatvoreni laboratorij - zelena oaza na Mjesecu, čiji je cilj riješenje problematike zatvorenog sustava u kojem mogu rasti biljke te praćenje njihova životna ciklusa kako bi se dobili odgovori na pitanje - kako će se Zemljske biljke ponašati u stranom ambijentu. Iako se na prvi pogled ovo čini kao jednostavna misija riječ je o izuzetno zahtjevnim propozicijama postavljenim pred projektante zelene oaze.
Kako riješiti velike temperaturne oscilacije na Mjesecu, temperatura se noću (koja traje 15 dana) spušta i na minus 150°C a po danu penje na gotovo isto toliko ali s pozitivnim predznakom. Kako zaustaviti pogubna svemirska zračenja a istovremeno osigurati da biljke primaju dovoljno Sunčeva svjetla? Na koji način riješiti izmjenu kisika i ugljik dioksida u zatvorenom sustavu? Što načiniti s vodoom i Mjesečevom gravitacijom koja iznosi samo 1/6 Zemaljske? Ovo su samo neka pitanja na koje ekipa iz Paragona (trenutno za NASA rade na izgradnju sustava za održavanje života na novoj generaciji svemirskih brodova klase Orion i Altair) trebaju u vrlo skoro vrijeme naći odgovore. Naime misija je planirana za 2014. godinu i biti će to prva privatna misija istraživanja Mjeseca u povijesti! Inače, osnivači Paragona - MacCallum, njegova supruga i Jane Poynter imaju dugoogdišnje iskustvo s zatvorenim ekosustavima. Dovoljno je sjetiti se projekta "Biosphere 2" u kojem su igrali veoma važnu ulogu i kao znanstvenici i kako stanovnici kompleksa, početkom devedesetih godina prošlog stoljeća.
Zanimljivo je kako i pored svih eksperimenata zapravo nećemo znati kako će se male/velike biljke ponašati na Mjesecu. Što će se zapravo dogoditi? Hoće li sitne travčice na Mjesecu postati pravi divovi ili neće uspijeti preživjeti?