Astronautika: misije

Sletjeti na dosad neistraženu površinu Mjesečeva južnog pola pravi je izazov kojeg se prihvatila Europska svemirska agencija (ESA). Upravo je potpisan 6,5 milijuna eura vrijedan ugovor između ESA i EADS Astrium o izradi svojevrsnog sinopsisa buduće robotičke misije na Mjesec čije se lansiranje planira iza 2018.

Umjetnički prikaz LLC negdje u krateru Shackleton na južnom Mjesečevom polu

ESAin Lunar Lander Concept (LLC) u konačnici podrazumijeva lansiranje Ruskom raketom Soyuz iz Francuske Gvajane. Sam lander imati će masu od 700-800kg. Najmanje 60kg korisnog tereta biti će rezervirano za opremu i instrumente. Maleni rover mase 10-tak kg biti će sastavni dio projekta. Njegova je namjena da istraži teren uokolo landera.

Visine od 2.6m i promjera cilindričnog tijela od 2.4m te s neizostavnom robot rukom za uzimanje uzoraka i kasniju analizu u laboratoriju ova će misija odraditi više pionirskih postupaka i usvojiti nekoliko novih tehnologija potrebnih za čovjekov povratak na Mjesec i formiranje tamošnje baze. Složeni navigacijski sustav u sprezi s raketnim motorima i kamerama omogućiti će potpuno autonomno slijetanje na Mjesec.

Simonetta Di Pippo, direktor programa čovjekova leta u svemir pri ESA kaže kao će LLC tražiti minerale a posebice vodu na i ispod površine Mjeseca. Postoje dobre indicije da na Mjesecu ima vode. Moramo ju dokazati i pronaći a tada slijedi tehnički dio njezine prerade i korištenje prema potrebama ljudi koji će tamo živjeti i raditi.

LCC prilazi mjestu slijetanja

U ovoj fazi projekta specificirati će se karakteristike landera, ispitati pojedine tehničke elemente te ustvrditi konačnu cijenu misije za koju se pretpostavlja da neće biti jeftinija od 500 milijuna eura. Konačni DA za ovu misiju ipak je na političarima. Godine 2012. na osnovi rezultata ove studije oni bi trebali odobriti financijska sredstva.

Pretpostavljeno mjesto slijetanja LLC-a je negdje unutar kratera Shackleton na južnom Mjesečevom polu, njegova pozicija omogućava gotovo non-stop osvijetljenost Suncem. Europa ne posjeduje tehnologiju radioizotopnih generatora koji bi landeru davali energiju tijekom petnaestodnevne Mjesečeve noći te je korištenje baterija i solarnih fotonaponskih kolektora jedina energetska opcija.