Program globalnog pozicioniranja započet osamdesetih godina (1976.) prošlog stoljeća od strane nekadašnje sovjetske vojne mašinerije danas se pomalo pretvara u pravog i ozbiljnog konkurenta naširoko poznatom američkom GPS-sustavu.
Ruske letjelice tipa GLONASS
Početkom tjedna s Ruskog raketodroma Baikonur smještenom u Kazahstanu uspješno je u svemir lansirana snažna raketa nosilica Proton-M koja je na visoku kružnu putanju od 19.140km iznad površine Zemlje dopremila čak tri GLONASS-M satelita. Tijekom ovih dana sva tri satelita zauzela su svoje predviđene pozicije i započela s radom. Riječ je o letjelicama iz tkz. druge generacije na kojima je rad započet devedesetih godina. Njihova je masa 1480 kg a dimenzije 2.4x3.7 m, sa izvučenim solarnim panelima maksimalna dužina iznosi im skoro osam metara. Opremljeni su s više od dvadesetak raznih antena za prijem i predaju podataka. Životni vijek ovih letjelica iznosi nekoliko godina.
Iako u Rusiji danas posjeduju i modernije letjelice treće generacije tipa GLONASS-K, zbog sporog priljeva sredstava još se uvijek u proizvodnim pogonima nalaze najmanje tri letjelice tipa GLONASS-M koje će biti lansirane tijekom naredne godine.
Sustav GLONASS danas je dostupan za komercijalnu upotrebu, a u njegovom iskorištavanju diljem svijeta svoju šansu vide i privatne kompanije. Za potpunu pokrivenost potrebne su najmanje 24 letjelice u Zemljinoj orbiti. Po svojom karakteristikama i mogućnostima GLONASS nimalo ne zaostaje za američkim pandamom i budućem Europskom GPS sustavu Galileo. Kontrolni centar GLONASSa smješten je u Moskvi a radioteleskopi za kontrolu rada i komunikaciju s satelitima nalaze se u Petrogradu, Ternopolu, Eniseisku i Komsomolsku.
Svi svjetski GPS sustavi su međusobno kompatibilni i moguće je kombinirati sgnale jednih i drugih.
KOJI TELESKOP DA KUPIM?
