Astronautika: misije

Osvrt na gotovo nevjerojatan preokret u utrci ka Mjesecu

Znate već kako je krenula utrka u svemir.. Sputnik, potom Gagarin pa Armstrong a onda svemirske postaje, raketoplani i tisuće znanih i neznanih bespilotnih letjelica. Sedamdesetih smo osvojili Mjesec, ljudi i roboti su bili tamo i tu je priča stala na gotovo trideset godina. Sredinom devedesetih pomalo bojažljivo smo ponovo poslali „nešto“ ka Mjesecu a zatim je naš prirodni satelit nanovo došao u fokus interesa. Ipak sve se to i nadalje činilo jako dalekim gledano kroz prizmu čovjekova povratka na Mjesec.

Posada Apola 8

Danas, početkom 2017. godine situacija se iz korijena preokrenula. Rusi se iz financijske krize pokušavaju izvući i turističkim letovima kozmonauta Soyuza oko Mjeseca negdje 2022. mada je cijela ta zamisao dobrano na (polu)klimavim ali ne i nemogućim nogama. Istovremeno, njihov novi svemirski brod Federacija u to bi neko vrijeme trebao biti spreman za letove i daleko od Zemljine orbite. Kinezi se drže svog plana i progama. I njima je u bliskom vidokrugu kruženje taikonauta oko Mjeseca ali uključivo i slijetanje na njegovo tlo. Ne treba zaboraviti ni Indijce, Japance, Europljane no oni su u ovoj priči jako, jako, predaleko daleko da bismo ih čak i spominjali.

Preostali su još samo amerikanci. I dok smo kritički razmišljali kako najviše šanse za povratak oko i na Mjesec imaju Kinezi dolaskom novog predsjednika SAD stvari su se okrenule „dok si rekao keks“. Spoj privatnog kapitala i avanturističkog duha te politička riječ „idemo na Mjesec“ preko noći je na svjetlo dana iznjedrila situaciju u kojoj bi SAD nanovo mogle potvrditi svoj primat u svemirskim istraživanjima gledano kroz prizmu ljudskog prisustva u svemiru.

Teško su se amerikanci mirili s godinama i godinama kada njihovi astronauti mogu u svemir samo i jedino sa ruskim svemirskim brodovima Soyuz. Partija pokera odjednom je postala napeta. Bude li sve po planu, a nema razloga niti mogućnosti da netko ustopira SpaceX, dvoje astronauta će pod iznimnom dozom rizika od tragičnog ishoda krenuti putem Apolla 8 te pedeset godina nakon Bormana, Lovella i Andersa zasjeniti sve ostale takmace ili pretendente na novo razdoblje pilotirane astronautike.

Ipak, treba stvari realno sagledati, dogodi li se tragedija biti će to još jedan „danak u krvi“ čovjekova stremljenja ka zvijezdama, ka zvijezdama kojima pripadamo, od kojih smo nastali i u koje ćemo se naposljetku pretvoriti kao gradbeni materijal.