Znamo da postoji mnoštvo vrsta drveća, no jeste li znali da na Zemlji raste i pravo Mjesečevo drveće? Istina ima ih svega nekoliko desetaka primjeraka no riječ je o zaista zanimljivoj vrsti. Dakako nije riječ o tome da su astronauti za vrijeme misija Apollo na Mjesecu pronašli drveće pa ga donjeli na Zemlju već o nečem drugom.

Kada su 31. januara 1971. astronauti Apolla 14, Alan Shepard, Edgar Mitchell i Stuart Roosa krenuli ka Mjesecu sa njima se u komandnom modulu Apolla nalazio kontejner sa pomalo čudnim putnicima. Za njih je bio zadužen Rossa.

Svaki od astronauta u misijama ka Mjesecu imao je pravo da prema vlastitom nahođenju, uz odobrenje NASAe, na to epsko putovanje ponese kilogram osobnog tereta. Rossa je za vrijeme pripreme misije sa Edom Cliffom i Stanom Krugmanom iz Ministarstva poljoprivrede SAD, dogovorio da sa sobom ponese pet stotina sjemenki raznolikog drveća (smreka, klen, sekvoja, javor..). Tijekom misije Shepard i Mitchell obavljali su istraživanja na Mjesečevoj površini a Rossa sa specijalnim kontejnerom u kojem su se nalazile sjemenke boravio je u komandnom modulu orbitirajući oko Mjeseca. Pri povratku na Zemlju sve su sjemenke nakratko (neplanirano) bile izložene vakuumu. Biolozi su bili zabrinuti hoće li zbog toga ikoje sjeme proklijati no ono se pokazalo veoma otporno i bezmalo iz svih sjemenki (420 od 500) niknule su mladice, u kontroliranim uvjetima na zemlji. Kada su mladice dovoljno ojačale podijeljene su i presađene na lokacije diljem SAD ali i u Brazilu, Švicarskoj, Japanu, Italiji.

Evidencija koja se o njima vodila vremenom se izgubila. Sudbine Mjesečeva drveća zamalo su prepuštene stihiji vremena i zaborava.

Slučajnost je ipak htjela drugačije. Dave Williams, čuvar Goddardova svemirskog centra u Greenbeltu ponukan upitom jedne učenice (1996.) o Mjesečevom drveću dao si je truda te krenuo u ne baš jednostavan posao popisivanja i sistematizacije gdje se i u kakvom stanju nalaze drveća iz Apollo 14 misije. Pronašao je lokacije za njih osamdesetak. Neka su drveća zbog svoje dobi ili bolesti „uginula“ (Mjesečev bor ispred Bijele kuće) no neka će živjeti još stotinama godina. Od prije nekoliko godina križanjem orginalnog Mjesečevog drveća i običnog drveća dobijena je tkz druga generacija; “polu-Mjesečevo drveće“.

Možemo uvjetno reći kako je ovo prvi primjer međuplanetarne hortikulture. U budućnosti čeka nas mnoštvo ovakvih poduhvata, samo što će domaćinstvo biljkama biti povjereno zatvorenim biosustavima na Mjesecu i Marsu.