kliknite na slike

Negdje u svemiru exoplaneta preblizu matične zvijezde

Shematski prikaz „Zone života“

Kepler, lov na nove svjetove u punom zamahu

Život na exoplanetama oko zvijezda male mase veoma se teško može razviti

Život na planetama oko drugih zvijezda ipak neće biti tako česta pojava kako smo dosad smatrali. Nova istraživanja mogućnosti postojanja života na exoplanetama koje orbitiraju oko zvijezda male mase gotovo u potpunosti mijenjaju koncept „zone života.

Ekipa znanstvenika iz Astrophysical Institute u Potsdamu koju predvodi René Heller upravo je publicirala znanstveni rad pod nazivom; „Tidal Effects Change 'Habitable Zone' Concept“. U njemu se navode zaključci istraživanja koji bitno smanjuju mogućnost da se na exoplanetama smještenim u tkz. konvencionalnoj zoni života, koje pripadaju zvijezdama male mase, stvore uvjeti pogodni za nastanak i razvoj života.

Astronomi otkrivaju exoplanete od 1995. Dosad je na listi potvrđenih otkrića preko pet stotina njih, a taj broj raste iz dana u dan.

Znanstvenici u vječnoj potrazi za životom na drugim nebeskim tijelima fokusirali su se na postojeća saznanja o životu na Zemlji. Osnovne pretpostavke za život na exoplanetama su; postojanje vode u tekućem stanju, neagresivna atmosfera, povoljne temperaturne prilike i dovoljna udaljenost od matične zvijezde. Prostor oko zvijezda u kojem se na njihovim planetama mogu ostvariti ovakvi uvjeti nazvan je „zonom života“.

Heller i njegov tim smatraju kako se sam položaj exoplaneta u zoni života oko zvijezda male mase nemože smatrati potencijalnim dobrim mjestom za nastanak i razvoj života.

Zbog Tidalova efekta na takvim nebeskim tijelima praktično ne postoji sezonsko njihanje osi planeta. Zemljina se os naginje 23.5° tijekom puta oko Sunca, to uzrokuje sezonske izmjene godišnjih doba. Kod zvijezda male mase i njihovih exoplaneta taj se proces odvija milijunima godina te dok na jednom polu traje ledena zima na drugom je prevruće! Dakle nema sezonske izmjene godišnjih doba a temperaturne razlike na polutkama su ogromne što uzrokuje neprestane olujne vjetrove.

Globalni vulkanizam na njima posljedica je unutrašnjih geoloških procesa, nešto što u našem susjedstvu najbolje možemo vidjeti na primjeru Jupiterova satelita Io.

Naposljetku tu je još i pojava koju svakodnevno vidimo da se događa i s našim Mjesecom. On Zemlji uvijek pokazuje istu stranu. Exoplanete zvijezda male mase u većini slučajeva imaju sinhroniziranu rotaciju oko vlastite osi s ophodnim periodom oko matične zvijezde. To uzrokuje da je jedna strana takvog nebeskog tijela stalno izložena ekstremno velikim zračenjima zvijezde a druga je u permanentnom mraku.

Postojanje tekuće vode u takvim je uvjetima veoma neoptimistično i moguće eventualno u malim oazama na granicama neoliko međusobno „suprotstavljenih“ područja ili u mikrolokacijama oko nepredvidivih vulkana na veoma kratko vremensko razdoblje.

Sve to daje novu sliku nepogodnosti nastana i razvoja života u „zoni života“ oko zvijezda male mase. Heller i ekipa smatraju kako je na tim svjetovima zona života zapravo nenastanjiva. Svoje stavove i istraživanja temelje na exoplaneti GI581g koja se nalazi u konvencionalnoj zoni života no na njoj nisu uočene sezonske promjene a dan je sinhroniziran s ophodnim periodom oko zvijezde.

Heller zaključuje kako su šanse za nastanak života u takvim uvjetima veoma male. Potraga za životom na exoplanetama u svemiru mora krenuti ne od pronalaska drugih exoplaneta već od pronalaska drugih zvijezda poput našeg Sunca a zatim i nebeskih tijela oko njih na sličnim udaljenostima kao što je to slučaj s Zemljom.

Da stvar nije „crno-bijela“ već smo odavno svjedoci. Život u svemiru nastaje i opstaje čak i u uvjetima za koje smo smatrali da su nemogući. Sjetimo se samo nemalog iznenađenja ranih sedamdesetih godina kada su Zemaljske bakterije preživjele više godina potpuno izložene smrtonosnom okolišu na Mjesecu. Uostalom sve letjelice koje upućujemo na druge svijetove u našem planetarnom sustavu prije lansiranja prolaze kroz složen postupak sterilizacije kako se ne bi dogodila kontaminacija istih (mikro)organizmima s Zemlje koji očigledno mogu preživjeti i nemoguće uvjete. Hellerov rad smanjuje šanse za postojanje života u svemiru no on zasigurno pronalazi i alternativne pravce nastanka, razvoja i opstanka.