Film:
MALA MOJA VEŠTICE
Ljubavna pisma
Alberta i Meleve Ajnštajn
1897-1919
|

Ali nije to ono najgore u ovom filmu. Uostalom, ako je meni film bljutav, ne mora da je takav i drugima. Tema filma su ljubavna pisma dvoje ljudi. Za takva pisma zainteresovane su dve kategorije ljudi. Jednu čine biografi koji ne biraju izvore za svoje delo – samo ako su pouzdani. Oni će čeprkati po intimnim uspomenama ljudi ne bili ih što bolje upoznali kako bi napisali što objektivniju biografiju svog junaka. Drugu kategoriju čine pijačne alapače, mizerne dušice koje u nedostatku svog emotivnog života glođu tuđ. Drugim rečima sramota. Na jednom mestu u filmu Mileva i sama opominje Alberta da pazi kako njena pisma niko drugi ne bi čitao osim njega. E pa ovi nekrofili su ta pisma udarili na doboš.
A naratori, jer pisma oni čitjau, jako su se trudili. Toliko da je to otužno. Kažu tri reči pa onda naprave značajnu pauzu. Dramsku. Pa se onda na ekranu pojave patkice kako plivaju u onoj zelenkasto prljavoj vodi. Kakve veze imaju patke sa temom filma to je nerešiva misterija. Sve u svemu patetično, izveštačeno, neprijatno.
Ali nije to ono najgore u ovom filmu. Autor (na kraju filma se vidi da se u stvari radi o autorki: Mr Anastasia H. Larvol, istoričar) navodi već neko vreme poznate one ružne zapovesti koje je Albert Ajnštajn izdao Milevi Marić kao uslov za zajednički život. Ma jeste nečuveno, ružno od Alberta itd. samoooo... Razborit gledalac se odmah zapita: zašto? Šta je izazvalo tako ružan gest? Albertova grozna narav? Njegov loš karakter? Ili... Ko zna, možda i neko Milevino ponašanje, možda mu je zvocala dok radi, ili mu išla na živce, stavljala mišomor u hranu? A nije pristajala na razvod! Mi to ne znamo, a ne znamo ni zašto se onda ti uslovi uopšte pominju. To je kao kad kažete: „Pera je izvređao Tomu“ i tu stanete i ne odgovorite na goruće pitanje: zašto? Zašto je Pera izvređao Tomu? I ako ne znate, zašto uopšte to pominjete? Policija uhapsila Savu. Zašto? Mora da se kaže. Ovako je nedorečeno. I svakako nepotrebno.
Ali nije ni to nije ono najgore u ovom filmu. Autorka na dva mesta teško obmanjuje gledaoce. Tako kaže da Albert Ajnštajn „nije bio nagrađen za Teoriju relativiteta jer je Nobelov komitet znao da on nije njen samostalni autor“. E ovo je čista izmišljotina. Otkud autorki taj podatak??? Gde to piše? To je mogla videti samo u kristalnoj kugli. Uostalom većina Nobelovih nagrada je dodeljena „nesamostalnim autorima“. Dakle, totalna glupost. Ili zloba.
A već u drugom kadru stoji možda još veća glupost (prosto je teško rangirati): „Umesteo toga, Albert i Mileva dobili su nagradu za svoj rad iz 1906. „O nastanku i apsorbciji svetlosti““ (apsorbciji baš tako piše). Koju nagradu? Od koga? Gde to piše? Čovek bi za trenutak pomislio da su dobili Nobelovu nagradu. Koliko god sam se raspitivao među fizičarima nisam uspeo da saznam da je Mileva Marić dobila ikada ikakvu nagradu za svoj rad. Šta više, nikom nije poznat ni jedan jedini Milevin stručan rad iz oblasti fizike, matematike...
![]() |
![]() |
Velika je misterija da li je autorka (koja bi kao magistarka istorije morala da razlikuje pouzdane od sumnjivih izvora) dakle, da li je autorka neozbiljna i samo neodgovorna ili pak namerno, svesno obmanjuje gldeaoce. I jedno i drugo je sramota.
Albert Ajnštajn kratka biografija
Ajnštajn za početnike o fizici A.bera Ajnštajna
Komentari
Tako mr Anastasia Heidi Larvoll kaže „Potreba novinara da se detaljno i sa 6 prideva ispljuje muzicki izbor autora (...) je izrazito neprofesionalna za struku novinara, obzirom da je potpuno irelevantno za citaoca da li novinar voli klavirsku muziku, rok-balade, Karleusu ili Hevy Metal“. Ova njena primedba nema veze s mojim tekstom (ali je interesantna zato što Anastasia Heidi Larvoll određuje šta je izrazito neprofesionalno za struku novinara). Ja sam međutim napisao da je muzička podloga mlitava, umrtvljujuća, kilava i dosadna. Trik je u tome što bi mr Anastasia Heidi Larvoll da skrene razgovor o tome koliko je ta podloga pogodna za njen film na raspravu o mom muzičkom obrazovanju. Još jednom: muzička podloga u ovom filmuje do-sad-na! Bez obzira kakvu ja muziku volim. Uzgred, ja nisam novinar.
Preskočiću čitav niz drugih čudnih stavova Anastasia Heidi Larvoll jer je sve zasenilo njeno zaista originalno otkriće koje, ako se ispostavi da je tačno, dramatično menja značaj čitave naše nauke. U svetskim okvirima.
Na moje pitanje iz članka: koju su to nagradu dobili Albert i Mileva ona odgovara: „radi se naravno o Nobelovoj nagradi koju je Ajnstajn primio 1922“. Dakle, Mileva je dobitnica Nobelove nagrade! E pa to zaista jeste veliko i origninalno otkriće jer to nije poznato nikom, pa ni samom Nobelovom komitetu, autorima naučnih i drugi enciklopedija, autorima Vikipedije na svim jezicima, udruženjnjima fizičara itd. Itd.
Ova tvrdnje baca u senku sve druge neobične i čudne stavove mr Anastasie Heidi Larvoll, pa na njih neću trošiti vreme.
Potreba novinara da se detaljno i sa 6 prideva ispljuje muzicki izbor autora (koji pri tom ne ukljucuje Prokofjeva) je izrazito neprofesionalna za struku novinara, obzirom da je potpuno irelevantno za citaoca da li novinar voli klavirsku muziku, rok-balade, Karleusu ili Hevy Metal, te kako on subjektivno dozivljava muziku u jednom dokumentarnom filmu. Pitanje koje se namece je, svakako, kavno obrazovanje uopste ima taj novinar? By the way, muzicki izbor ukljucuje Keith Jarret-a (jednog u svetu, a i u Srbiji, vrlo i postovanog i renomiranog jazzistu), norveski jazz band Jazz Police, sa sirokom publikom, te muziku iz filma Piano (Michael Newman), nagradjenu oskarom za sound-track i Bethovenovu minijaturu za chello i klavir. Bethoven je takodje jedan vrlo renomiran kompozitor, kojeg su Mileva i Albert voleli da sviraju.
Sto se tice "... u drugom kadru stoji možda još veća glupost (prosto je teško rangirati): „Umesteo toga, Albert i Mileva dobili su nagradu za svoj rad iz 1906. „O nastanku i apsorbciji svetlosti““ (apsorbciji baš tako piše). Koju nagradu? Od koga? Gde to piše?" radi se naravno o Nobelovoj nagradi koju je Ajnstajn primio 1922, sto svakome sa imalo inteligencije mora biti jasno obzirom da se taj kadar NASTAVLJA na prethodni kadar. U fimovima se to tako radi: ide jedan kadar, pa drugi kadar, pa treci - najcesce su povezani, narocito ako slika ostaje ista, a recenice se nadovezuju jedna na drugu. Sve date informacije mogu se nacu u GORE POMENUTIM DELIMA.
Steta je sto je na ovu temu silom ekonomske muke 'stavljen' jedan potpuno neinformisan, svakako ignorantan, a mozda i mizoginican, seksualno frustriran i nesretan novinar, slabe percepcije, sofisticiranost i, a mozda i slabog filmskog iskustva (obzirom da je nasao za shodno da citaoce informise da je to nesto najgore sto je gledao... Sta li je gledao?), koji je pri tom bio i lenj da procita makar malo od onoga sto o tome pise u literaturi, jer je ishod takve prisile veoma lose novinarsto i izvestaj potpuno irelevantan za javnost. (Takav sadrzaj moze event. da se podeli za kuhinjskim stolom sa mamom ili tetkom, koje su verovatno i krive sto je ovaj "novinar" ovako nesretan, nekulturan i zlovoljan, ali posto je ovo "ipak Srbija" - takve stvari se dogadjaju i ovakvi ljudi sede i rade ovakve poslove).
Sreca je sto ovaj sajt cita relativno mali broj ljudi i sto je njegova publika (oprostite mi) u tom smilsu zanemarljiva. Po komentarima citalastva (pogotovu ovaj poslednji, Sarin) vidim i to da tu ima ljudi koji su potpuno neiformisani o osnovnoj ulozi naucne istorije, ciji je cilj upravo da preispita, te po potrebi revidira manipulisane, lazne ili politicki obojene (te time i neistinite) predozbe iz proslosti.
Film je prikazan u Cirhu na Svecanoj Akademiji povodom postvljanja novog grobnog spomenika M.Maric 2009 (za sta je i stvoren), kao i vise od 10 puta na RTS-u 2, otvorio je festival dokumentarnog filma u Parnuu, Estonia, festivalu umetnicko-dokum entarnog filma u Kopenhagenu, u svim institucijama gde sam odrzala predavanje na ovu temu itd, a mozete da ga vidite na vimeo.com, zove se MY LITTLE WITCH ili MALA MOJA VESTICA, kao i preko Google-search-a , pa prosudite sami. To je uvek najbolje. A. Larvoll
Post scriptum
Napomenucu jos da film "Mala moja vestica" traje samo 17 min i 20 sekundi. "Naratori" su VOJIN CETKOVIC i A. LARVOLL, koji su oglumili (realan) ljubavni dijalog Ajnstajna i Mileve u trajanju od ukupno 8 minuta i 40 sekundi, sto znaci da, iako se novinar ocigledno PUNO namucio gledajuci film, barem se nije DUGO mucio.
Pored ljubavne prepiske Ajnstajnovih, film navodi i naslove, datum i mesto objave 24 naucna clanaka, koje su Ajnstajnovi s velikom verovatnocom ko-autorisali i potpisali zajedno. Ako bi novinar malo dublje usao u novoobjavljenu literaturu na ovu temu, mogao bi i on to da sazna.
SVI IZVORI PODATAKA (reference), kao i detaljna lista muzickog izbora, glumaca i drzavno/verskih institucija koje su finansijski podrzale ovaj film - navedeni su u ODJAVNOJ SPICI.
Cinjenica da Zorkic nije naveo ni jedan od ovih podataka (dakle, utajio ih je) znaci da je hteo da obmane citalastvo ovog sajta, sugestivno dodajuci jos i da "..razborit gledalac mora da skupi puno snage pa da film odgleda do pola". (Ocigledno ga je samo i gledao do pola, dakle oko 8 minuta
S druge strane, cinjenica je da je umesto da INFORMISE, novinar iskljucivo naveo svoje subjektivne EMOCIJE koje je film u njemu izazvao, govori da koren bas tolike njegove zgadjenosti mora da lezi negde drugde. U svakom slucaju, mnogima se ovaj filmic bas dopada, a evo, Zorkicu se BAS ne dopada, sto mene kao autora raduje jer to znaci da sam proizvela jake reakcije, sto je bio moj cilj. Srdacan pozdrav, mr Anastasia Larvoll, istoricar
Inače, zašto neko Milevi Marić pripisuju ulogu u nauci koju ona nema zaista ne znam.
Pitanje je: - Zbog cega?