Ne natruhe traga naše galaktike već istinsku ljepotu noćnog neba

Mliječni put, taj baršunasto-difuzni svjetleći trag naše galaktike na noćnom nebu bio je nešto što su naši djedovi i bake, majke i očevi svake vedre noći vidjeli na zvjezdanoj pozadini kao impozantnu svjetleću strukturu. Njihovi su pak pretci toj pojavi davali svakojaka objašnjenja. Nekima je to bila Rimska cesta, drugima Kumova slama, trećima Mliječni put.. no nitko nije znao što je to zaista. A onda je Galileo Galilei usmjerio primitivan teleskop i tajna je otkrivena..

Živimo u planetarnom sustavu, jednom od „bezbrojnih“ u našem zvjezdanom gradu, našoj galaktici koja broji preko 250 milijardi zvijezda. Naše Sunce samo je jedna od njih, omanja i pitoma, srećom po nas. Poput gradova na Zemlji i gradovi u svemiru različito su organizirani. Zvjezdani grad u kojem živimo spiralnog je oblika, kažemo da se radi o pravilnoj spiralnoj galaktici.

Nažalost, u svojoj ljudskoj samodopadnosti i bahatosti stigli smo do tematike koju nazivamo svjetlosno zagađenje. U naravi zbog neadekvatne i neprimjerene javne i privatne rasvjete toliko smo poosvjetlili noćno nebo da danas jedva da vidimo i najsjajnije zvijezde a kamo li difuzni trag galaktike.

Svjetlosno zagađenje jedino je zagađenje za čije je riješavanje potrebno MANJE vremena, novaca, napora nego za njegovo stvaranje! Naše podneblje pozitivno je reagiralo na napore astronoma (ali i ne samo njih!) i medija te struke kako bi se stvar barem stavila pod kontrolu. Nažalost čini se kako je došlo vrijeme za novi krug edukacije po tom pitanju. Trenutak je odličan, zapadni svijet suočava se s nedostatkom energenata i energije a svjetlosno zagađenje prilika je za uštedu i razumijevanje cijele problematike. 

Noćna rasvjeta je civilizacijska nužnost, no ona itekako može kohabitirati sa zvijezdama. U prijevodu, idemo u novi krug edukacije i riješenje problema, na doborbit i zadovoljstvo svih, bez mana!