Blizina Suncu od 1,800.000 km i visoka temperatura je imala presudnu ulogu u sudbini ovog nebeskog tijela. Prilikom prolaza kroz perihel 28. na 29. novembra 2013. kometa ISON se raspala na mnoštvo manjih gromada koje su, usitnjene i omotane maglicom prašine i gasova, nastavile zaobilaziti Sunce. |
Od ove dugonajavljivane komete za koju se očekivalo da će tokom decembra biti sjajan prizor na nebu i vidljiva golim okom, ostale su samo krhotne koje će se vidjeti većim teleskopima kao slaba maglica na svom nepovratnom putovanju u hladne vanjske dijelove Sunčevog sistema iz kojeg se nekad cjelovita kometa ISON pojavila. |
Dodatak: (30.11.2013 u 18:47) |
Evo i posljednji snimak sa SOHO satelita na kojem je jasno da je kometa samo gomila usitnjenih gromada i naglo gubi u sjaju. Difuzna je maglica bez uočljivog centralnog jezgra iako je blizu Sunca. Rep je kolektivan, od svih tih gromada. Čudno, izgleda da baš nije bila bogata ishlapljivim elementima u dubljoj unutrašnjosti. Ili joj je sastav bio više kamenit, skoro pa sličan planetoidima? Teško da će se išta moći vidjeti kada se malo udalji na noćnom nebu. Sjećam se pre par godina isto je bio slučaj sa kometom Elenin koju je otkrio također Rus. I za nju se očekivao velik sjaj, a na kraju raspad. Slaba povelika difuzna maglica na CCD snimcima. |
ISON
|