1 Voyager 2 WEB.jpg

Lansirana davne 1977. godine, sonda Vojadžer 1 (Voyager 1) je najudaljeniji objekat koji je čovečanstvo ikada poslalo u svemir. Njena prvobitna misija bila je da iskoristi retko poravnanje planeta za "Veliku turu" pored Jupitera i Saturna, ali njeno putovanje je nadmašilo sva očekivanja. Danas se nalazi na zapanjujućoj udaljenosti od gotovo 25 milijardi kilometara od Zemlje i nastavlja da se udaljava.

Postavlja se pitanje koje prkosi logici: kako je moguće da i danas održavamo kontakt sa ovom drevnom sondom? Kako uopšte "čujemo" šapat sa letelice koja je toliko daleko da je i samo Sunce za nju tek sjajna zvezda?

Odgovor leži u nizu genijalnih inženjerskih rešenja i nekoliko iznenađujućih, gotovo kontraintuitivnih činjenica o ovoj legendarnoj misiji. Krenimo na putovanje sa Vojadžerom i umovima koji ga vode.

Signal je slabiji od baterije za sat, ali ga ipak čujemo

v3

Predajnik na Vojadžeru ima snagu od samo 22 vata, što je jednako snazi prosečne sijalice u frižideru. Taj signal mora da pređe ogromnu kosmičku prazninu, a putovanje do Zemlje traje otprilike 22 i po sata. Zbog zakona inverznog kvadrata, koji kaže da jačina signala opada sa kvadratom udaljenosti, do trenutka kada stigne do nas, njegova snaga je nezamislivo slaba – manja od bilionitog dela vata, i onda još milijardu puta slabija od toga.

Goldstone

Kako onda uspevamo da detektujemo tako neizmerno slab šapat? Odgovor su gigantske uši okrenute ka kosmosu: NASA-ina Mreža dubokog svemira (Deep Space Network). Koristeći ogromne antene prečnika 70 metara, strateški postavljene u Kaliforniji, Španiji i Australiji, NASA obezbeđuje dvadesetčetvoročasovnu pokrivenost neba. To je svedočanstvo neverovatne osetljivosti tehnologije koju su inženjeri dizajnirali, sposobne da uhvati najtiši odjek sa ivice međuzvezdanog prostora.

Ne koristi solarnu energiju, već nuklearnu

Na udaljenosti na kojoj se Vojadžer nalazi, Sunce je toliko slabo da su solarni paneli praktično beskorisni. Umesto toga, sonda se napaja pomoću nuklearnog izvora energije koji se naziva Radioizotopni termoelektrični generator (RTG). Ovaj uređaj pretvara toplotu, oslobođenu prirodnim raspadom plutonijuma, direktno u električnu energiju.

Prilikom lansiranja, RTG je proizvodio preko 400 vati snage. Međutim, tokom decenija, njegova snaga je značajno opala na ispod 200 vati. Zbog ovog neizbežnog smanjenja, NASA je morala da donosi teške odluke i trajno isključuje pojedine instrumente kako bi sačuvala dragocenu energiju. Danas su aktivni samo instrumenti za merenje magnetnih polja i naelektrisanih čestica. Najpoznatija žrtva ovog procesa bila je kamera, koja je isključena zauvek, ali tek nakon što je snimila svoju poslednju, ikoničnu fotografiju Zemlje sa udaljenosti od skoro 6,5 milijardi kilometara – sliku poznatu kao "Bleda plava tačka".

v1

Napustio je Sunčev "mehur", ali ne i Sunčev sistem

Često se kaže da je Vojadžer napustio Sunčev sistem, ali to nije sasvim tačno. Važno je razlikovati heliosferu i Sunčev sistem. Heliosfera je ogroman zaštitni mehur koji stvara solarni vetar – struja naelektrisanih čestica koje emituje Sunce. Kako se naše Sunce kreće kroz galaksiju, ovaj mehur je stisnut spreda, a izdužen pozadi. Obe Vojadžer sonde su prešle ovu granicu i sada se nalaze u međuzvezdanom prostoru, što su potvrdili podaci koji su pokazali nagli pad solarnih čestica i porast onih koje dolaze iz dubokog svemira.

Međutim, Sunčev sistem, definisan gravitacionim uticajem Sunca, je mnogo veći. Smatra se da se njegova krajnja granica nalazi daleko u hipotetičkom Ortovom oblaku, ogromnom sfernom omotaču ledenih tela. Procenjuje se da će Vojadžeru trebati još oko 300 godina samo da uđe u Ortov oblak, a zatim neverovatnih 30.000 godina da prođe kroz njega.

NASA obavlja "operacije na daljinu" sa milijardi kilometara

Misija Vojadžer nije samo na autopilotu; ona zahteva aktivno rešavanje problema od strane inženjera na Zemlji, što je podvig strpljenja bez premca. S obzirom na to da signalu treba 22,5 sata da stigne do sonde, a još toliko da se odgovor vrati, svaka komanda i njena potvrda zahtevaju čekanje od 45 sati. To je dvodnevna partija šaha sa svemirom.

Na primer, 2023. godine, antena Vojadžera 2 se pomerila za samo 2 stepena, što je bilo dovoljno da se prekine komunikacija. Srećom, inženjeri su predvideli takav scenario i sonda je imala unapred programiranu komandu da povremeno koriguje svoju orijentaciju, što je na kraju i uradila, ponovo uspostavivši kontakt. Nedavno se na Vojadžeru 1 pojavio softverski problem koji je uzrokovao slanje nerazumljivih podataka. Inženjeri su proveli mesece dijagnostikujući kvar, da bi na kraju poslali komandu koja je preusmerila podatke kroz drugi, ispravan deo memorije. Ove softverske intervencije nisu samo popravke; one su genijalni načini da se produži život hardvera koji radi sa sve manje snage.

Njegova tehnologija je drevna, ali je putovanje legendarno

Kada uporedimo tehnologiju Vojadžera sa današnjim standardima, razlika je zapanjujuća. Kapacitet memorije sonde je 13 miliona puta manji od memorije modernog pametnog telefona. Brzina komunikacije je oko 138.000 puta sporija od današnjih standarda.

Pa ipak, uprkos ovoj "zastareloj" opremi, ove sonde predstavljaju najistureniju tačku ljudskog istraživanja. One su naši pioniri u neistraženom, dokaz da genijalnost može prevazići tehnološka ograničenja. Ono što je najneverovatnije jeste da ovaj drevni hardver i danas aktivno prikuplja jedinstvene podatke iz međuzvezdanog prostora – oblasti koju čovečanstvo nikada ranije nije direktno proučavalo.

Zaključak

Misija Vojadžer, prvobitno planirana da traje samo pet godina, sada traje više od četiri decenije, daleko prevazilazeći sve snove svojih tvoraca. Očekuje se da će komunikacija sa sondama verovatno prestati do 2036. godine, kada njihovi nuklearni generatori više ne budu mogli da proizvedu dovoljno energije za slanje signala.

Dok bešumno klize kroz večnu tminu, Vojadžeri nisu samo mašine; oni su produžetak naše radoznalosti, tihi svedoci da je ljudski duh uvek težio ka zvezdama. Kakvu će priču o nama ispričati kada jednog dana, možda, budu pronađeni?

https://www.youtube.com/watch?v=nSMsLYy01_w


Komentari

  • Ljubomir said More
    -
    - Čudo... Navikao sam da kad u ruci... 17 sati ranije
  • Pera said More
    Pa ni to nije tačno. 99% ljudi NE traga... 18 sati ranije
  • Fizičar said More
    Čvrsta materija su strune koje... 21 sati ranije
  • Драган Танаскоски said More
    @Pera Koliko god da ih ima svi oni su... 22 sati ranije
  • Ljubomir said More
    -
    - Dobro onda, koliko sam shvatio, po... 1 dan ranije

Foto...