Zbog nedavnih neuspešnih lansiranja komercijlanih teretnih brodova kompanija Orbital ATK (bivši OSC) i SpaceX, NASA je do novembra odložila donošene konačne odluke kome će poveriti prevoz materijala do MKS u drugoj etapi programa komercijalnih teretnih misija.

Komercijalni program snabdevanja MKS (CRS-Commercial Ressuply Services) obuhvata snadbevanja američkog segmenta Kosmičke stanice naučnom opremom, hranom, vodom i vazduhom. Pored toga, sa stanice teretni brodovi odnose potrošene i otpadne materijale, tako da je program CRS od vitalnog značaja za nastavak funkcionisanja MKS.

Prva etapa (CRS-1) u kojoj učestvuju SpaceX i Orbital ATK se završava 2017, pa je NASA raspisala novi konkurs za drugu etapu (CRS-2) snabdevanja MKS koja pokriva period 2018-2024. Na ovom novom konkursu, pored SpaceX i Orbital ATK, čestvuje još tri kompanije. Boeing je predložio teretnu varijantu svog kosmičkog broda CST-100, a korporacija Sierra Nevada (SNC) bespilotnu verzija krilatog broda Dream Chaser. Takodje, tu je i gigant Lockheed Martin (LM) sa vrlo neobičnim projektom sastavljenim od tegljača Jupiter i teretnog broda Exoliner. U ovom tekstu osvrnućemo se na planove kompanije Orbital ATK, dok će sledeći tekstovi obuhvatiti projekte kompanija SNC i LM.

Z3A
Cygnus pred spajanjem sa MKS

Medjutim pre nego se fokusiramo na Orbital ATK, nekoliko reči o konkursu CRS-2. Oficijelno, NASA je objavila novi konkurs u septembru 2014. pre udesa raketa-nosača kompanija Orbital ATK i SpaceX, tako da se očekivalo da ovaj konkurs bude čista formalnost. A onda su prvo u oktobru 2014, a zatim u junu 2015. rakete-nosači obe kompanije (Antares i Falcon-9) eksplodirale za vreme lansiranja. Tada su, skupa sa raketama u nepovrat odneti i teretni brodovi Dragon (SpaceX) i Cygnus (Orbital ATK) čiji je razvoj, uz stalne kritike Kongresa što troši narodne pare, finansirala NASA.

Zbog toga je NASA odlučila da malo sačeka sa donošenjem konačne odluke o pobednicima drugog kruga programa CRS. Prvobitno, NASA je planirala da donese finalnu odluku u maju ove godine, ali je ona odložena za jun. Onda je javljeno da se donošenje odluke odlaže za septembar da bi stručnjaci NASA-e detaljnije proanalizirali primljene ponude. Sada, iz NASA javljaju da će pobednici novog konkursa biti odredjeni tek novembra 2015.

Nezvanični se govori da NASA ne želi da donese konačnu odluku dok obe kompanije prve etape ne obnove lansiranja. Kao što smo javljali, Orbital ATK namerava da se vrati na kosmičku scenu pomoću "pozajmljene" rakete-nosača (RN) Atlas V kompanije ULA. U okviru kontrakta CRS-1, Orbital ATK je dobio 1,9 milijardi dolara od NASA da na MKS dostavi 20 tona materijala. Kako je tokom oktobarskog debakla rakete Antares izgubljen teretni brod Cygnus ("Labud") sa 2,3 tone materijala, da bi ispunila odredbe ugovora sa NASA-om Orbital ATK mora da iz svog džepa pokrije troškove nadoknade izgubljenog tereta. Tako je došlo do ovog vrlo neobičnog ugovora izmedju ove i kompanije ULA da se zakupi RN Atlas V daleko veće nosivosti od Antaresa. Zanimljivo je da ugovor sa NASA-om ne obuhvata raketu-nosač, tako da ne sprečava Orbital ATK ili SpaceX da koriste bilo koje druge rakete-nosače na tržištu. Pored toga, stručnjaci Orbital ATK su modifikovali teretni brod Cygnus time što su povećali hermetički teretni odsek i pravougaone panele sunčevih baterija zamenili sa okruglim. Nova verzija broda Cygnus može da ponese na MKS do 3,5 tone tereta, što je inače jednako sumi ukupnog tereta koja su prva dva Cygnusa prevezla do MKS.

2

Ugradnja novih rakwertnih motora RD-181 na prvi stepen rakete-nosača Antares

Cygnus

Stari (levo) i novi Cygnus

Cygnus Service Module web

Modernizovani Cygnus sa kružnim panelima

Raketa-nosač Atlas V (varijanta 401) treba da bude lansirana sa novom verzijom teretnog broda Cygnus (misija Orb-4) početkom oktobra 2015. sa kompleksa SLC-41 na Kejp Kanaveralu. Kuriozitet ovog lansiranja je u tome što će to biti prvi start Cygnusa sa Kejp Kanaverala, a pored toga Atlas V će prvi put sa Floride lansirati koristan teret na nisku orbitu. Sva lansiranja satelita na niske orbite ovom raketom su inače obavljene iz baze Vandenberg, dok sa Kejp Kanaverala lansirani isključivo aparati koji su ili dospeli na visoke orbite ili upućeni ka drugim nebeskim telima.

Z2F 350x139

Sledeće lansiranje Cygnusa planirano je raketom-nosačem Atlas V

Sledeće lansiranje Cygnusa (Orb-5) planirano je u martu 2016. ali pomoću RN Antares 230 sa novim ruskim raketnim motorima RD-181. Pre toga, u januaru 2016. biće obavljeno testiranje rada motora instaliranih na prvom stepenu koji je proizveden u ukrajinskom "Južmašu" što će biti vrlo zanimljiva rusko-ukrajinska kombincija za američkog kupca. Ukoliko ispitivanje bude uspešno, Orbital ATK planira lansiranje Cygnusa sa kompleksa LP-0A kosmodroma MARS na ostrvu Valops (država Virdžinija). Ovaj lansirni kompleks je oštećen oktobra prošle godine za vreme neuspešnog lansiranja poslednjeg Antaresa, tako da su u toku intenzivni radovi na njegovoj opravci. Ono što je veoma zanimljivo je da Orbital ATK nema nameru da obavi jedno probno lansiranje nove RN Antares 230 pre početka njenog korišćenja u programu CRS, već ide direktno sa novom raketom u sledeću snabdevačku misiju Orb-5. Ovako rizičnim korakom Orbital ATK namerava da uštedi novac i vreme, nadoknadi izgubljeno i što pre nastavi svoje učešće u programu CRS-1.

Antares PadOA web

Dva snimka lansirne rampe LP-0A kosmodroma MARS na ostrvu Valops posle eksplozije rakete Antaresa (gore) i popravkama obavljenim tokom poslednjih meseci        

Ukoliko Orbital ATK uspe da se u oktobru ove godine uspešno vrati na kosmičku scenu i uz to to sa modernizovanim brodom Cygnus većeg kapaciteta, onda je sasvim moguće da od NASA-e dobije zeleno svetlo da nastavi misije snabdevanja MKS u okviru programa CRS-2 sledećih nekoliko godina.

A u vezi CRS-2, ponovo se pokreće pitanje ekonomičnosti rakete Antares. Kada se uporedi koliko je novca podeljeno izmedju dva učesnika prvog dela ovog programa (CRS-1), onda ispada da je lansiranje Cygnusa daleko skuplje od lansiranja Dragona kompanije SpaceX. Naime, jedna misija Dragona košta 133,3 miliona dolara. Od ove sume, 46% (odnosno 57 miliona dolara) otpada na raketu-nosač Falcon-9. Medjutim, misija Cygnusa košta 240 miliona dolara, pa ako se primeni isti odnos cene rakete-nosača onda Antares košta oko 102 miliona dolara, daleko više od Falcon-a.

110 rocket for A ONE mission

Raketa-nosač Antares u montažnom hangaru

Zbog toga je pitanje ekonomičnog nosača od velikog značaja za kompaniju Orbital ATK. Nećemo reći od životnog značaja jer je stapanjem OSC-a sa ATK-om, nova kompanija Orbital ATK postala jedan od značajnijih igrača na američkom vojno-kosmičkom tržištu. Tokom 2014, OSC (prethodnik Orbital ATK) je od NASA dobio 300 miliona dolara u okviru programa CRS-1. To je u poslovanju Orbital ATK bio po veličini drugi kontrakt. Najveći kontrakt iznosa 430 miliona dolara je kompanija ATK potpisala sa Pentagonom pre stapanja sa OSC, dok je treći kontrakt po veličini, u iznosu od 250 miliona dolara, ponovo ATK donela sa sobom u brak sa OSC. To je kontrakt na gradnju bustera na čvrsto gorivo za američku super-raketu SLS. Pored toga, NASA je za program CRS-1 ostala dužna kompaniji Orbital ATK još 240 miliona dolara koje treba da uplati 2016. Kada se sve ove finansije sumiraju, ispada da je Orbital ATK 2014. postao "teži" za 4,44 milijardi dolara.

DWT

Presednik kompanije Orbital ATK Dejvid Tompson

Kao što smo javili, u januaru 2015. su se OSC i ATK udružili u jednu kompaniju sa generalnim direktorom OSC-a Dejvidom Tompsonom (David W. Thompson) na čelu. Struktura Orbital ATK je podeljena na tri osnovna departmenta - "Sistemi letenja" (Flight Systems), "Odbrambeni sistemi" (Defense Systems) i "Kosmički sistemi" (Sapce Systems). Poslednji department je najmanji i učestvuje u ukupnom biznisu kompanije sa 1,15 mlrd dolara, uz dobit od 5,5%. Zanimljivo je takodje da se razvoj nove verzije rakete-nosača Antares sa ruskim motorima RD-181 nalazi u departmentu "Sistemi letenja", dok projekat teretnog broda Cygnus i razvoj veštačkih satelita pokriva department "Kosmički sistemi". Kako Orbital ATK ima dosta ambiciozan program komercijalnih lansiranja preko 20 telekomunikacionih satelita za različite korisnike (skopljeno je ukupno šest kontrakta od 2014.) očekuje se da će udeo departmenta "Kosmički sistemi" porasti na 7 do 9% u sledeće tri godine.  

Grujica Ivanović
Author: Grujica Ivanović
Menadžer planiranja električnih mreža u australijskoj kompaniji Ergon Energy, magistar elektrotehnike. Napisao je veliki broj članaka iz oblasti istraživanja kosmosa koji su objavljeni u časopisima "Galaksija", "Front", "Duga", "Planeta", "Astronomija", "Astronomski magazin", Spaceflight i “Vasiona”, i u dnevnim listovima "Politika", "Večernje novosti" i "Srpska reč". Takođe, u časopisu Power Transmission and Distribution objavljuje stručne tekstove iz elektrotehnike. Pre odlaska u Australiju radio je u EPS/"Elektrokosmet", dok je na RTV Priština uređivao televizijske emisije “Horizonti nauke” i “Ekološki krug”. Autor je dve knjige iz kosmonautike: "Kosmički vremeplov" (1997, BIGZ, Beograd) o prvim programima čovekovog leta u kosmos i "Salyut: The First Space Station - Triumph and Tragedy" (2008, Springer-Praxis, London-New York) o tragediji posade prve orbitalne stanice "Saljut". Jedan je od inicijatora projekta prvog srpskog veštačkog satelita "Tesla-1". Član je Britanskog interplanetarnog društva i Instituta inženjera Australije.

Zadnji tekstovi:


Komentari

  • Dragan Tanaskoski said More
    Srbija je u malo boljoj situaciji od... 7 sati ranije
  • Baki said More
    Teks ima drugi akcenat, ali, svejedno,... 3 dana ranije
  • Miško said More
    Odličan text! 3 dana ranije
  • Siniša said More
    To je tačno. Kad je reč o centru mase,... 4 dana ranije
  • Duca said More
    Pa ako postoje one "mini crne rupe" to... 4 dana ranije

Foto...