Orbitalni modul "Tjan gun-2" će biti lansiran 2016

Kina planira da 2016. lansira drugi orbitalni modul “Tjan gun-2” (, Tiangong - “Nebeski dvorac”) u okviru programa gradnje kosmičke stanice sa ljudskom posadom.

Od kada je ovaj program započet pre tri godine, svi poslovi se odvijaju prema planiranom grafiku. Paralelno, radi se na razvoju novih kosmičkih aparata i neophodne infrastrukture na zemlji neophodne za njegovu realizaciju.

Ovo je prošle nedelje izjavio načelnik kancelarije Programa pilotirane kosmonautike Kine Van Čžao Jao. Prema njegovim rečima, na ključnim etapama razvoja trenutno se nalaze osnovni kosmički aparati projekta. To su:

  • Orbitalni modul “Tjan gun-2”
  • Automatski teretni brod “Tjan žou” (Tianzhou - “Nebeski brod”)
  • Raketa-nosač “Čan čžen-7” (CZ - “Veliki marš”)
  • Pilotirani kosmički brod “Šen žou-11” (Shenzhou – u slobodnom prevodu “Božanstveni brod” ili “Božanski brod”)
  • Raketa-nosač “Čan čžen-2F-Y11”.    

“Tjan gun-2” predstavlja sledeću generaciju kineskih orbitalnih stanica,

Prvi orbitalni modul “Tjan gun” koji je lansiran septembra 2011, kružio je oko Zemlje do nedavno (20. septembra 2014.). Za to vreme, sa njim su spojena tri kosmička broda serije “Šen žou”.

Prvi (“Šen žou-8”, novembar 2011.) je spojen sa modulom automatski, leteo je bez posade. Tokom dve sledeće misije, “Šen žou-9” (jun 2012.) i “Šen žou-10” (jun 2013.) na modulu su boravile posade od po troje tajkonauta, uključujući dve prve Kineskinje u kosmosu - Liu Jang i Van Ja Pin.

“Tjangun-2” može takodje da ugosti posade od po tri tajkonauta uz maksimalni neprekidni boravak u trajanju od 20 dana. Dužina modula je 14,4m, maksimalni prečnik 4,2m a masa 20t.

Tiangong 2 space laboratory model

 Maketa orbitalnog modula “Tjan gun-2”

Modul će imati dva uredjaja za spajanje, tako da će primate kako kosmičke brodove sa ljudskim posadama, tako i teretne aparate. Oni će posadu i modul “Tjan gun-“ snabdevati neophodnim materijalima za nastavak istraživanja.  

Lansiranje modula je planirano za novog kosmodroma na ostrvu Hajnan (Južna Kina) čija je gradnja praktično završena pre samo nekoliko nedelja.

Kina namerava da priprema inženjere-kosmonaute

Zamenik glavnog konstruktora Centra za pripremu kosmonauta Huan Vej Fen je na nedavno završenom kongresu Asocijacije učesnika kosmičkih letova u Pekingu izjavila da Kina planira selekciju kosmonauta-inženjera.

Očekuje se da će budući tajkonauti raditi na kosmičkoj stanici koja bi trebala da postane operativna oko 2022. Na njoj, kineski naučnici nameravaju obiman naučno-istraživački program što će zahtevati od članova posade profesionalne navike i iskustva u različitim oblastima nauke i tehnike. Takodje, moguće je da medju budućim kineskim kosmonautima budu i lekari.

LIU Yang CUHK 2012

Liu Jang – prva Kineskinja u kosmos

Nova, treća po redu grupa kineskih tajkonauta biće odabrana sledeće godine. U njoj, za razliku od druge grupe, neće biti žena, buduće da su obe Kineskinje koje su letele u kosmos – Liu Jang i Van Ja Ping – još uvek aktivne i pripremaju se za buduće misije.

Lansiranja u Kini obavljena septembra 2014.

Kina je u septembru 2014. obavila tri kosmička lansiranja, tokom kojih je na orbitama oko Zemlje izbačeno pet veštačkih satelita.

Prvo su 4. septembra sa kosmodroma Czju Cjuan raketom-nosačem “Čan čen-2D” (CZ-2D) na orbitu izbačeni telekomunikacioni satelit CX-1-04 i eksperimenalni satelit LQ. Visine njihovih orbita su izmedju 770 i 810 km, dok je nagib orbita nešto veći od 98 stepeni.

  siczjan
  Lansiranje satelita Šic zjan-11’ raketom CZ-2B

Satelit CX-1-04 je mase oko 100kg i predvidjen za daljinsko sondiranje zemljine površine radi rešavanja privrednih problema kao što su irigacija, hirdologija, meteorologija, elektronergetika i oktlanjenja posledica elementarnih nepogoda.  

Satelit LQ će se koristiti za testiranje sistema multimedijskih komunikacija.

Osmog septembra, sa kosmodroma Taj Juan na orbitu su raketom-nosačem “Čan čen-3B” (CZ-3B) lansirana još dva satelita. Osnovni korisni teret je satelit daljinskog sondiranje “Jao gan-21”, dok je prateći satelit “Tjan to-2”. “Jao gan-21” je dospeo na orbitu parametara 476km x 493km x 97,42o sa koje će proučavati prirodne resurse pojedinih oblasti Kine, posebno razvoj agrokultura. “Tjan no-2” je razvijen u Institutu za odbranu i namenjen je za testiranje opreme malih satelita.  

Poslednji ovomesečni kosmički start u Kini obavljen je 28. septembra sa kosmodroma Czju Cjuan. Tada je raketom-nosačem “Čan čen-2B” (CZ-2B) na orbitu izbačen satelit “Šic zjan-11-07” (“Praktika”).

Satelit kruži oko Zemlje orbitom parametara 684km x 706km x 98.11o x 98,67 min. Iako je u vesti o lansiranja ovog satelita rečeno da je namenjen za eksperimente u oblasti kosmičke nauke i tehnike, iza ovakvih generalnih objašnjenja agencije Hsinhua krije se najčešće vojni karakter novog kineskog satelita.

Kina je spremna da pomogne drugim državama u obuci kosmonauta

Na 27. kongresu Asocijacije učesnika kosmičkih letova u Pekingu prvi kineski kosmonaut Jan Li Vei je izjavio da je Kina spremna da pomogne drugim držvama, posebno onim u razvoju, u pripremama njihovih kosmonauta za letove u kosmos.

“Tokom poslednjhih 20 godina, Kina je stvorila kompletna system izbora i pripreme kosmonauta. Mi želimo da sa partnerima iz drugih država podelimo dostignuća kineskog pilotiranog kosmičkog programa”, rekao je Li Vei.

Yang Liwei

Jan Li Vei – prvi kineski kosmonaut

Prema njegovim rečima, 2018. biće završeni radovi na kompletiranju sledećeg orbitalnog modula “Tajn gun-2”, a četiri godine planiran je završetak gradnje kineske kosmičke stanice.

Kina je, po Li Vei zainteresovana za medjunarodnu saradnju u korišćenju kineske kosmičke stanice. Podsećamo, da će u to vreme, ako se problem izmedju SAD i Rusije izglade, korišćšenje Medjunarodne kosmičke stanice najverovatnije ući u finalnu fazu. Mudri Kinezi očigledno na to računaju i nude alternative.    

Grujica Ivanović
Author: Grujica Ivanović
Menadžer planiranja električnih mreža u australijskoj kompaniji Ergon Energy, magistar elektrotehnike. Napisao je veliki broj članaka iz oblasti istraživanja kosmosa koji su objavljeni u časopisima "Galaksija", "Front", "Duga", "Planeta", "Astronomija", "Astronomski magazin", Spaceflight i “Vasiona”, i u dnevnim listovima "Politika", "Večernje novosti" i "Srpska reč". Takođe, u časopisu Power Transmission and Distribution objavljuje stručne tekstove iz elektrotehnike. Pre odlaska u Australiju radio je u EPS/"Elektrokosmet", dok je na RTV Priština uređivao televizijske emisije “Horizonti nauke” i “Ekološki krug”. Autor je dve knjige iz kosmonautike: "Kosmički vremeplov" (1997, BIGZ, Beograd) o prvim programima čovekovog leta u kosmos i "Salyut: The First Space Station - Triumph and Tragedy" (2008, Springer-Praxis, London-New York) o tragediji posade prve orbitalne stanice "Saljut". Jedan je od inicijatora projekta prvog srpskog veštačkog satelita "Tesla-1". Član je Britanskog interplanetarnog društva i Instituta inženjera Australije.

Zadnji tekstovi:


Komentari

  • Rapaic Rajko said More
    Kao diplomirani ucesnik skole, mogu vam... 1 dan ranije
  • Zoran said More
    Religija STOP
    DA astronomija,
    bravo... 2 dana ranije
  • Duca said More
    Higsov bozon "stvara" samo oko 5% mase... 4 dana ranije
  • Baki said More
    Nije direktno vezano za temu, ali nije... 4 dana ranije
  • Miki said More
    Aha, ok, ovako se pojavljuje. Može se... 4 dana ranije

Foto...