Da, to su isti oni Poljaci kojima smo se prije samo desetljeće ili dva smijali kada su kod nas dolazili na ljetovanje u peglicama i s konzervama hrane te prodavali stolne podmetače u parku prije nego bi ih organi reda najurili. U međuvremenu su nas očigledno prestigli za koje desetljeće.. Stoga, još jednom „Bravo za Poljsku"!

Hermes, nesuđeni

Od utorka 11. septembra Poljska je pristupila u punopravno članstvo pri Europskoj svemirskoj agenciji (ESA), te postala njena dvadeseta članica. Poljski ministar ekonomije Waldemar Pawlak i direktor ESAe Jean-Jacques Dordain potpisali su u Varšavi sporazum o pridruživanju Poljske ESAi koju sada čini konglomerat od čak dvadeset zemalja; Austrija, Belgija, Velika Britanija, Danska, Finska, Francuska, Njemačka, Grčka, Irska, Italija, Luxemburg, Nizozemska, Norveška, Portugal, Španjolska, Švedska, Švicarska, Češka, Rumunjska i sada Poljska. Istina, Poljska aktivno sudjeluje u nekoliko programa ESA još od 2007. no sada je ta suradnja okrunjena i formalnim pridruživanjem.

Pored navedenih zemalja još nekoliko njih usko surađuje s ESA u pojedinim programima. Nakon prvih sovjetskih i američkih satelita zemlje Europe shvatile su nužnost svemirskih istraživanja te uvidjele da same, pojedinačno, nemogu parirati i provoditi kompleksne svemirske misije. Objedinjavanjem resursa izbjegnuto je dupliranje kapaciteta čime se za manje novaca dobilo – više. Istina, ponekada je poprilično teško uskladiti interese svih zemalja članica ali stvari funkcioniraju na razini dobrih kompromisa. Osim pouzdanih raketa iz skupine Ariane, metereoloških, komunikacijskih, navigacijskih i istraživačkih satelita te međuplanetarnih letjelica ESA ima i vlastite zemaljske kapacitete smještene u nekoliko zemalja dok se raketodrom Kourou nalazi u Francuskoj Gvajani blizu ekvatora što daje dobar početni impuls prilikom lansiranja raketa.

Tijekom povijesti nekoliko je projekata napušteno kao neperspektivno nakon što su doslovce progutali milijarde USD, jedan od tkvih primjera je raketoplan Hermes.

Zemlje nastale raspadom bivše Jugoslavije još uvijek nisu shvatile važnost svemirskih istraživanja. Pristup neke od njih ESAi čini se kao daleki san, čak i kao simbolični čin shvaćanja svijeta u kojem živimo.

Na kraju, da, to su isti oni Poljaci kojima smo se prije samo desetljeće ili dva smijali kada su kod nas dolazili na ljetovanje u peglicama i s konzervama hrane te prodavali stolne podmetače u parku prije nego bi ih organi reda najurili. U međuvremenu su nas očigledno prestigli za koje desetljeće.. Stoga, još jednom „Bravo za Poljsku"!