Space Simulator

Prilikom konstrukcije svemrskih letjelica inženjeri moraju “zaboraviti” na klasične pretpostavke okružja u kojem će neka tehnička tvorevina raditi. Zasigurno ste na nekom mobitelu, usisavaču, ventilatoru…vidjeli oznake kako će stvar raditi prema garantiranim specifikacijama ukoliko se nalazi u temperaturnom rasponu npr. od -10°C do +45°C, određenoj vlažnosti sredine, atmosferskom pritisku i slično. Sami lako uviđamo da se naši mobiteli izvrgnuti zimskim temperaturama u najmanju ruku ponašaju usporeno, zaboravimo li pak tu “igračkicu” ljeti ispod vjetrobranskog stakla automobila teško da ćemo se ponovo služiti njome, privremeno crni ekran najmanje je što se može dogoditi..

U svemiru vladaju neki potpuno drugačiji uvjeti. Radijacija, ekstremne razlike temperature, odsustvo atmosfere, vakuum, samo su neki od uvjeta koje u normalnim okolnostima na Zemlji nemožemo iskusiti. Zbog toga u NASAi svoje letjelice, landere, rovere i njihova sklopovlja redovno podvrgavaju svemirskim (ne)prilikama. U tu svrhu koristi se Jet Propulsion Laboratory Space Simulator. Zgrada u kojoj je postavljena velika komora sposobna da nakratko simulira svemir često se koristi ne bi li inženjeri prije slanja letjelica daleko od Zemlje provjerilii jel sve radi kako je planirano odnosno gdje se nalazi potencijalna kritična točka koja bi mogla ugroziti skupu misiju.

Svemirski simulator je zapravo čelična komora cilindričnog oblika promjera osam a visine dvadeset i šest metara opremljena mnogobrojnim sustavima koji omogućavaju primjerice simulaciju jakog Sunčevog zračenja ili temperaturnih razlika između -195°C do +93° C. Svemirski simulator izgrađen je 1962. godine i otada niti jedna letjelica koju je gradio ili opremao JPL nije dobila zeleno svjetlo za lansiranje prije nego je s uspjehom položila test u njemu. Gotovo da i nije bilo letjelice koja je iz prvog pokušaja prošla test u našoj komori kaže Andrew Rose. Javnosti praktično nepoznata laboratorija u pomalo neuglednoj zgradi s prerijetkim medijskim predstavljanjima, redovito se nadograđuje kako bi čim bolje mogla odsimulirati uvjete diljem Sunčeva sustava. Zato, kada slijedeći puta uživate u povratnim informacijama koje nam šalju svemirske letjelice sjetite se kako dio zasluga i slave pripada upravo ljudima koji na Zemlji žive najbliže svemiru.