Ocena korisnika:  5 / 5

Zvezda aktivnaZvezda aktivnaZvezda aktivnaZvezda aktivnaZvezda aktivna
 

Kineska mornarica zvanično raspolaže sa 5 nuklearnih napadačkih podmornica (SSN), 4 nuklearne nalističke (SSBN) i preko 50 napadačkih na dizel pogon.

kp1

Kineski naučnici su objavili da su načinili veliki korak ka stvaranju nadzvučne podmornice. Toj tehnologiji, koja bi lako mogla da se primeni na torpeda i vojne ili civilne podmornice, teorijski bi trebalo od Šangaja do San Franciska – preko 10.000 km – svega 100 minuta! Ako ti se sve ovo ne čini dovoljno ludim, čuj ovo: Kinezi baziraju svoju tehnologiju na superkavitaciji, koja je razvijena u Sovjetskom Savezu tokom 60-ih godina, u vreme Hladnog rata.

Kao što svi znamo, svakom objektu je mnogo teže da se kreće kroz vodu nego kroz vazduh. Glavni razlog je veliki otpor. Bez ulaženja u složenost dinamike fluida, voda je jednostavno mnogo gušća od vazduha[1] – i zato treba mnogo više energije da bi se telo kretalo kroz nju. Kad sledećeg leta (ili sledeće decenije?) odeš opet na more, pokušaj da pomeraš ruke pod vodom ili da potrčiš pa ćeš se i sâm uveriti.

Slično kao što mali auto ima prblem da se kreće uz vetar, podmornica ili torpedo zahtevaju ogromnu snagu da bi postigli veliku brzinu kroz vodu. To je razlog zbog koga, čak u danas, većina podmornica i torpeda nije brža od 40 čvorova (75 km/h). Moguće su i veće brzine, ali to zahteva toliko snage da prestaju da budu praktični.

kp2
Kako rade normalan torpedo i superkavitacioni torpedo.

Tehniku superkavitacije Sovjeti uveli su pre više od 65 godina, sa eksplicitnom namerom da stvore torpeda ogromne brzine. Namera im je bila da drastično smanje otpor vode tako što bi stvorili mehur gasa kroz koji bi se torpedo kretao. Njihovi naučnici su tako stvorili supertorpedo ВA-111 „Шквал“, koji je koristio specijalni nosni konus za stvaranje superkavitacionog omotača, omogućavajući torpedu brzinu od preko 200 čvorova (370 km/h) – mnogo, mnogo puta brže od standardnih torpeda koje su posedovali Amerikanci.

Pored Rusa[2], jedine zemlje koje još poseduju superkavitaciono oružje jesu Iran (koji su verovatno preradili ruski „Шквал“ i nazvali ga „Hoot”) i Nemci, koji poseduju naprave fenomenalnog imena Superkavitierender Unterwasserlaufkörper („superkavitaciono podvodno brzo telo“). Amerikanci takođe rade na sopstvenom supertorpedu, ali se vrlo malo informacija može da naći o tome.

kp3

Sve ovo nas dovodi do Kine. Za razliku od prethodnih ideja, koje su podrazumevale lansiranje velikom brzinom (95 km/h) da bi se stvorio inicijalni superkavitacioni mehur, metod koji je opisao Harbinov Tehnološki Institut u Kini koristi „specijalnu tečnu membranu“ koja smanjuje otpor pri malim brzinama. Ta tečnost se konstantno posipa po objektu kako bi dopunjavala membranu koja se osipa putovanjem kroz vodu. Kada podmornica/torpedo dostigne brzinu, izgleda da koristi istu tehniku ispuštanja gasa kroz vršni konus da bi dostigla superkavitaciju. (Nakon ove tačke detalji postaju malo manje jasne).

U teoriji, superkavitacija može da obezbedi brzine veće od brzine zvuka – koja pod vodom iznosi 1.480 metara u sekundi. Pri toj brzini moguće je stići od Šangaja do San Franciska za prilično ispod dva sata! Nepotrebno je reći da nema zemlje na svetu koja ne bi volela da u svom arsenalu ima podmornicu koja može da obiđe svet za pola dana – posebno zemlje koje poseduju nuklearne projektile, kao što su Kina, Rusija, Francuska, SAD ili Britanija.

kp4
Vrh ruskog torpeda „Шквал“. Vide se ventili za izbacivanje gasa, koji u kombinaciji sa ravnim nosom stvaraju superkavitacioni mehur.

U praksi, međutim, vrlo je a) teško upravljati sa superkavitacionim plovilom (konvencionalne metode, kao što je kormilo, ne funkcionišu ako nisu u kontaktu s vodom) – i b) razvoj podvodnog motora koji može da razvija veliku brzinu na tako velikim rastojanjima je vrlo, vrlo težak posao. Nažalost, pod vodom nije moguće koristiti mlazni motor – a generalo, rakete imaju goriva da rade samo nekoliko minuta a ne nekoliko sati. Možda bi bila moguća niklearne snaga, ali kao i supersonična podmornica, to su za sad samo puste želje.

Dr Li Fengchen, profesor sa Harbin Instituta, podvlači da njihova tehnologija nije ograničena samo za vojne namene. Tačno je da su podmornice i torpeda na vrhu liste želja – ali bi ista tehnologija bila nešto izuzetno za civilni transport, pa čak i za povećavanje brzine plivanja. „Ako bi odelo za plivanje moglo da stvara i zadržava majušne mehuriće u vodi, značajno bi se smanjio otpor vode; plivanje u vodi bi postalo lako kao letenje kroz vazduh,“ kaže Li.

kp5
Michael Felps nosi plivačko odelo „Speedo LZR“ koje značajno smanjuje otpor vode.

Kao i uvek kada se govori o naprednim (i potencijalno militantnim) tehnologijama, teško je reći koji koliko je to daleko odmaklo od koriščenja u realnom životu. Ako civilni istraživači ostvaruju značajan napredak, potpuno je sigurno da su vojni otišli mnogo dalje. Wang Gouyu, još jedan koneski inženjer, izjavio je za „South Chipa Post“: „Primarni cilj [superkavitacije] još uvek je u rukama vojske, tako da je najveći deo projekta obavijen velom tajne”.

P.S.

Rusi su 2000. godine uhvatili, sudili i osudili na 20 godina američkog pomorskog oficira, špijuna, kapetana u penziji Edmonda Popea – navodnog „biznismena“, za čeprkanje po tajnama o torpedima „Шквал“. Međutim, predsednik V. Putin ga je posle nepunih godinu dana u zatvoru oslobodio i pustio iz humanitarnih razloga, jer mu je konstatovan rak kostiju.

 


[1] Dinamička viskoznost vode na 20° iznosi 1,002 N s/m2×10-3, a vazduha 1,125 N s/m2×10-6

[2] Sovjeti su proizvodili ova torpeda u Kirgistanu, u državnoj fabrici. Rusi su 2012. tražili vlasništvo na 75% tih fabrika u zamenu za otpisa ogromnog duga Kirgizije.

Draško Dragović
Author: Draško Dragović
Dipl inž. Drago (Draško) I. Dragović, napisao je više naučno popularnih knjiga, te više stotina članaka za Astronomski magazin i Astronomiju, a učestvovao je i u nekoliko radio i TV emisija i intervjua. Interesuje ga pre svega astronautika i fizika, ali i sve teme savremenih tehnologija XXI veka, čiji detalji i problematika često nisu poznati široj čitalačkoj publici. Izgradio je svoj stil, lak i neformalan, često duhovit i lucidan. Uvek je spreman na saradnju sa svojim čitaocima i otvoren za sve vidove komunikacije i pomoći. Dragovićeve najpoznatije knjige su "KALENDAR KROZ ISTORIJU", "MOLIM TE OBJASNI MI" i nova enciklopedija "NEKA VELIKA OTKRIĆA I PRONALASCI KOJA SU PROMENILA ISTORIJU ČOVEČANSTVA"

Zadnji tekstovi:


Komentari

  • Boris Saksida said More
    Dragane,....baš lepo!A Marino.....baš... 6 sati ranije
  • Boris Saksida said More
    Ko bi sve to (barem malo!)... 6 sati ranije
  • Boris Saksida said More
    R.I.P. 6 sati ranije
  • Neđo said More
    Čovjek na Mjesecu do kraja ove decenije... 17 sati ranije
  • Dragan Tanaskoski said More
    Srbija je u malo boljoj situaciji od... 22 sati ranije

Foto...