Ovo je jedan od novijih članaka s NASA-inog sajta Svemirskog teleskopa James Webb.

Slike su opisane u tekstu. Nekoliko dodatnih komentara je umetnuto u prijevod.

Webb vidi slavljenički vatromet rađanja novih zvijezda

NASA-in Svemirski teleskop James Webb je zabilježio infracrveno svjetlo iz brojnih izvora onkraj guste prašine u zvjezdanom sustavu FS Tau(ri), koje dosad nismo mogli vidjeti. Uz dodatak mnoštva pozadinskih galaktika koje nalikuju vatrometu za proslavu 250. obljetnice osnutka Sjedinjenih Država, na ovoj slici svjetlucaju i brojne protozvijezde - zametci zvijezda koji su se oblikovali u gustim džepovima plina i prašine. Ti vrući zgusnuti objekti male mase, na koncu će se razviti u punokrvne zvijezde, sposobne u svojim jezgrama izgarati vodik, onako kako to čini Sunce. Protozvijezde u FS Tau su stare približno od 1 do 3 milijuna godina, što ih prema kozmičkim mjerilima čini vrlo mladima. Usporedbe radi, naše Sunce je staro 4,6 milijardi godina.

Zvijezde male mase odašilju manje zračenja i proizvode stelarne vjetrove manjih brzina od onih s većom masom, što znači da one svoj okoliš remete u puno manjoj mjeri. Zbog toga je FS Tau izuzetno koristan za proučavanje razvoja zvijezda male mase, bez onih smetnji koje nam stvara međudjelovanje mladih zvijezda veće mase i njihova okoliša. Par protozvijezda koje na ovoj slici stvaraju najveće difrakcijske šiljke, a koje se vide malo lijevo od središta slike i koje nose oznaku FS Tau A, imaju oko pola Sunčeve mase. (Prethodna rečenica očigledno nema puno smisla. Blizu središta slike su zbilja dvije zvijezde, ali samo ta koja je najsjajnija i koja je lijevo od središta nosi oznaku A. Ona ima oko dvije trećine Sunčeve mase i promjer koji je za oko trećinu veći od Sunčevog. Stara je oko pola milijuna godina. Prim. prev.)

Iako su ti objekti mladi i male mase, oni svejedno mogu utjecati na svoju okolicu, dijelom i zbog odljeva koje proizvode. Znanstvenici pretpostavljaju da ti odljevi, vidljivi ovdje i kao narančasto i crveno pramenje, i kao široke plohe svjetla, stižu iz FS Tau B, protozvijezde koja se nalazi malo desno od središta slike. (FS Tau B ima oko trećinu Sunčeve mase i starost od oko 2,5 milijuna godina. Prim. prev.) I ona pokazuje narančaste difrakcijske šiljke. Dok se FS Tau B hrani okolnim plinom i prašinom i na taj način raste, ona istovremeno dio toga materijala odbacuje dalje od sebe, u vidu mlazova. Za šire odljeve se drži da su posljedica međudjelovanja magnetskog polja protozvijezde i pregrijane tvari koja joj je najbliža i koja se nalazi unutar akrecijskog diska. Taj se disk ovdje vidi kao tamna pruga koja je otklonjena za 30 stupnjeva. (Taj se disk puno više ističe na Hubbleovoj slici. Materijal u disku je za Webba puno prozirniji. Disk izgleda otklonjen za 30 stupnjeva od okomice na ravninu neba. Prim. prev.)

Procjepi između pojedinih odljeva, netom otkriveni ovim Webbovim opservacijama, dodatno idu u prilog zamisli prema kojoj protozvijezde na sebe nakupljaju tvar u diskretnim epizodama (a ne kontinuirano). U razdobljima tijekom kojih protozvijezde na sebe nakupljaju materijal i time povećavaju svoju masu, one istovremeno u različitim smjerovima izbacuju usijanu tvar. Između tih epizoda rasta, one su razmjerno neaktivne.

Kako protozvijezde izbacuju te odljeve, tako one i oblikuju svoj okoliš. Taj se utjecaj na ovoj slici najbolje vidi kao istaknuti svjetloplavi grebeni od plina i prašine blizu FS Tau B. Ta gušća područja su vjerojatno nastala na mjestima gdje su odljevi naišli na međuzvjezdanu tvar i zbili je. Za sjaj tih plavih grebena je zaslužno svjetlo iz obližnjih protozvijezda koje se od njih odražava. Nadalje, Webbova osjetljivost otkriva različite teksture plina i prašine u cijelom ovom području.

I široki raspon boja dobivenih u ovom promatranju pruža obilje informacija, osobito o tome gdje se nalazi prašina i u kojoj mjeri ona zaustavlja svjetlo iz izvora na tome dijelu neba. Svjetlo plavljih (kraćih) valnih duljina je upijeno i raspršeno prašinom, dok se ono crvenije (tj. dužih valnih duljina) nekako uspijeva provući. Zbog toga pozadinske galaktike iza gušćeg, nama bližeg materijala na ovoj slici izgledaju crvenije. Obrnutno, galaktike koje izgledaju žuće vidimo iza manje prašine koja bi zaustavljala njihovo svjetlo. Nekolicina bijelih zvijezda koje se vide na slici su nam vjerojatno bliže od FS Tau.

Dodatna slika uspoređuje fotografije FS Tau snimljene NASA-inim Svemirskim teleskopom Hubble, odnosno Webbom. Hubbleova slika, snimljena u vidljivom svjetlu, pokazuje to zvjezdorodno područje kao pretežno skriveno gustom prašinom. Webb vidi kroz prašinu i otkriva nam kako tamošnje protozvijezde preoblikuju svoj okoliš.

NASA, ESA, CSA, STScI; Image Processing: Alyssa Pagan (STScI)

Velika slika: 

Velika dodatna slika: