Sergej Aleksandrovič Volkov (СергейАлександровичВолков)

Andreas Enevol Mogensen (Andreas Enevold Mogensen)

Ajdin Akanuli Ajimbetov (АйдынАқанұлыАйымбетов)


Sergej Aleksandrovič Volkov (Сергей Александрович Волков)

Volkov

Komandant kosmičkog broda "Sajuz TMA-18M" Sergej Volkov pripada jednoj od nekoliko "kosmičkih dinastija" Zvezdanog grada. Njegov otac je proslavljeni kosmonaut Aleksandar Volkov koji je krajem 80-ih i početkom 90-ih tri puta leteo u kosmos, na orbitalnoj stanici "Saljut-7" i kosmičkom kompleksu "Mir".

Volkov je dva puta leteo u kosmos, gde je nakupio gotovo 366 dana. Tri puta je izlazio u otvoreni kosmos i proveo 18 časova i 34 minuta izvan stanice.

Sergej Volkov je ukrajinskog porekla. Rodjen je 1. aprila 1973. u Čugujevu (oblast Harkova, Ukrajina). Srednju školu koja nosi ime kosmonauta Vladimira Komarova završio je 1990. u Zvezdanom gradu u vreme kada se njegov otac Aleksandar pripremao za svoj treći i poslednji kosmički let. Pet godina kasnije završava Tambovsko više vojno-avijaciono učilište, a 2009. Rusku akademiju državne službe - odsek za državno i oblasno upravljanje.  

Marta 1996. počinje njegova vojna pilotska karijera na avionu IL-76 divizije Čkalova u podmoskovlju. Pored ovog, osvojio je još avione L-29, L-39, Tu-134 i IL-22. Ima ukupan nalet od preko 500 časova. Pored toga, Volkov je instruktor padobransko-desantne obuke i oficir-ronioc. Vojnu uniformu je nosio 16 godina, do juna 2012. kada je posle transformacije Centra za pripremu kosmonauta iz vojne u civilnu ustanovu, u činu pukovnika prebačen u rezervu.

Volkov je manje od dve godine posle početka njegove vojne vazduhoplovne karijere, u decembru 1997. uvršten medju kosmonaute-kandidate. Dve godine kasnije, po završetku osnovne obuke, postaje kosmonaut-istraživač i odmah pristupa pripremama za kosmičke letove na MKS u okviru grupe kosmonauta. Godinu i podana je proveo u rezervnoj posadi misije MKS-7, posle čega se tokom 2003. pripremao u osnovnoj ekipi koja je trebala šatlom misije STS-114 da stigne na MKS. Zbog tragedije šatla Columbia dolazi do izmene grafika letova spejs šatla, pa je posada prekinula obuku.

U februaru 2004. Volkov je uključen u osnovnu posadu misije MKS-11, ali godinu dana kasnije doneta je odluka da umesto njega na MKS leti evropski astronaut Tomas Rajter.

Onda je ponovo bio dubler 10-posade posete MKS, tako da je konačno maja 2009. imenovan u osnovnu posadu MKS-17, skupa sa Olegom Kononjenkom, koji se inače trenutno nalazi na MKS. U njihovoj misiji, koja je počela aprila 2008. pridružla im se nakratko simpatična Južnokoreanka Li So Jon. Tokom prve misije, Volkov je dva puta izlazio u otvoreni kosmos. Let je trajao gotovo 200 dana.

Njegova druga kosmička misija započeta je 7. juna 2011. na kosmičkom brodu "Sajuz TMA-02M". Dva dana kasnije, skupa sa Japancem Satosi Furukavom i Amerikancem Majklom Fosumom, dospeva na MKS gde su proveli 167 dana. Tada je obavio jednu kosmičku šetnju tokom koje je, izmedju ostalog, "lansirao" mikrosputnjik "Kedr".

Sergej Volkov je heroj Ruske Federacije.

Njegova supruga Natalija radi kao računovodja. Imaju ćerku i sina.

Volkov obožava različite sportske discipline, igra tenis, bavi se jedrenjem na vetru, mnogo čita i redovan je posetioc muzeja.


Andreas Enevol Mogensen (Andreas Enevold Mogensen)

Mogensen

Kada sam na sajtu Centra za pripremu kosmonauta pratio intervjuu koji su članovi posade kosmičkog broda "Sajuz TMA-18M" dali novinarima pred ulazak u simulator, imao sam dva utiska o Andreasu Mogensenu, prvom Dancu u kosmosu. Prvo, da me toliko podseća na Nila Armstronga u vreme njegovog prvog leta na brodu "Džemini-8" marta 1968. Drugo, da je imao problema u svom obraćanju na ruskom, tako da mu je Volkov nekoliko puta preveo pitanja. Posle malo natezanja, novinari su ga zamolili da govori na engleskom. Tada je rekao da je za njega ogromna čast da bude prvi Danac u kosmosu i da leti pored jednog takvog kosmičkog asa kakav je Sergej Volkov.        

Mogensen je rodjen 2. novembra 1976. u Kopenhagenu, gde je 1995. završio srednju školu. Godine 1999. magistrirao je projektovanje aviona na Imperijalnom koledžu u Londonu, a 2007. doktorirao u istoj oblasti na Univerzitetu Teksas u SAD-u. Naše drage mlade čitaoce ne treba da iznenadi ovakvo uragansko akademsko napredovanje Mogensena. Na Zapadu, velikoj broj mladih odmah posle diplomiranja nastavlja studiranje radi sticanja magistarskog zvanja (uglavnom sa minimalnim praktičnim iskustvom) ili doktorske disertacije.

Zanimljivo je da su prve godine njegove profesionalne karijere bilo posvećene potpuno drugoj vrsti posla od onog za koga se školovao. Posle diplomiranja, tokom 2000. Mogensen je radio kao inženjer održavanja bušilica na naftnoj platformi blizu obala Konga i Angole. U periodu 2001-2003. radio je u naučno-istraživačkom odseku danske kompanije Vestas Wind Systems, a od 2004. do 2007. bio je naučni saradnik Centra kosmičkih istraživanja i aspirant katedre aviokosmičke tehnike na Univerzitetu Teksas. Onda je godinu dana proveo kao specijalista sistema upravljanja položaja kosmičkih aparata u kompaniji HE Space Operations, a onda još godinu dana u britanskom kosmičkom centru Surej (Surrey) poznatom po gradnji malih veštačkih satelita.

Kada je maja 2009. formirana četrvrta grupa astronauta Evropske kosmičke agencije (ESA), Mogensen je bio jedan od njenih članova. Po završetku osnovne obuke u novembru 2010. zvanično postaje astronaut ESA-e i kreće sa pripremama u Evropskom centru astronauta (EAC) u nemačkom gradu Kelnu.  

Još za vreme osnovne obuke, Mogensen septembra 2010. odlazi u Zvezdani grad gde tokom dva meseca uči ruski jezik i upoznaje se sa ruskim delom MKS, kosmičkim brodom "Sajuz" i skafandrom "Sokol" koga kosmonauti nose za vreme lansiranja u kosmos i povratka na Zemlju. Takodje, učestvovao je u trenažnim letovima na avionu Tu-134. Dve godine kasnije dobija potrvrdu o uspešnom završetku programa obuke na trenažeru kosmičkog broda "Sajuz", što mu je bilo zeleno svetlo da jednoga dana može biti imenovan za brodskog inžnjera u nekoj od budućih posada.  

I nagrada je ubrzo stigla. Avgusta 2013. ESA je objavila da je Mogensen odredjen za člana osnovne posade kosmičkog broda "Sajuz TMA-18M" i to u svojstvu prvog brodskog inženjera. Medjutim, za razliku od svojih kolegaiz grupe astronauta ESA-e koji su učestovovali u šestomesečnim misijama osnovnih posada na MKS, Mogensenu je poverena "skromnija" desetodnevna misija posete.

Mesec dana kasnije, Mogensen je proveo pet dana u podvodnoj laboratoriji Aquaris, koja se nalazi na dubini od 20 metara, pored obale Floride. Sledeće zime, u januaru 2014. skupa sa Volkovim i jednim instruktorom Centra za pripremu kosmonauta proveo je dva dana usred snegom pokrivene čume, vežbajući preživljavanje u slučaju prunudnog povratka daleko od planirane tačke ateriranja.  

Mogensen je oženjen i ima jednogodišnju ćerkicu.

Bavi se ragbijem, alpinizmom i ronjenjem.

O letu u kosmos prvi danski astronauta je izjavio: " To je ogromna čast. U Danskoj se sa velikim interesovanjem prati ova ekspedicija. Veoma sam srećan što sam prvi danski astronaut. Bez obzira na to što imam iskustva u drugim sferama, rad u kosmosu je nešto sasvim drugo". Takodje, dodao je da mu se posrećilo što će imati priliku da bude skupa sa tako iskusnim astronautima i kosmonautima kao što su Sergej Volkov, Genadij Padalka, Skot Keli, Mihail Korninenko i drugi. "Iskoristiću priliku da od njih naučim što mogu više o radu na MKS. To je posebno, unikatno mesto". O eksperimentima na stanici, Mogensen je rekao da će najveći deo vremena provesti u evropskom modulu Columbus. "Biće previše posla tokom tih deset dana, imaću pune ruke sa evropskim i danskim eksperimentima. Toliko sam oduševljen i sa nestrpljenjem čekam ovu misiju".    


Ajdin Akanuli Ajimbetov (Айдын Ақанұлы Айымбетов)

Ajimbetov

Iako kratkotrajna, ova misija će ostati upamćena po tome što su u njoj učestvovali prvi danski astronaut Andreas Mogensen i prvi kazahstanski kosmonaut Ajdin Ajimbetov.

Ajimbetov je rodjen 27. jula 1972. u selu Zarja Komunizma, u Taldi-Kurganskoj oblasti, u tadašjoj sovjetskoj republici Kazahstan.

Sa odličnim je završio osnovnu i srednju školu, a 1993. diplomirao je na Armavirskom višem vojno-avijacionom učilištu, posle čega mu je privsojeno zvanje "pilota-inženjera". Od maja te iste godine služio je kao pilot-lovac Oružanih snaga nezavisne Republike Kazahstan. Ima čin vazduhoplovnog pukovnika.

U decembru 2009. počinje da radi kao savetnik predsednika "Kazkosmosa". Takodje, radio je u Institutu kosmičkih istraživanja u odseku za informacione sisteme kosmičkih tehnologija. Pored toga, od proleća 2012. predaje u [koli mladih kosmonauta u Astani.    

Ajimbetov je prvi put predao molbu da postane kosmonaut 1993. Osam godina kasnije, u maju 2001. to je ponovo uradio. Sada je medjutim njegova molba ozbiljnije razmotrena, tako da je Ajimbetov prošao medicinske preglede u Moskvi u okviru programa budućeg kosmičkog leta koji je dogovoren izmedju Rusije i Kazahstana.

U novembru 2002. je zvanično postao kosmonaut Republike Kazahstan, tako da ;pola godine kasnije odlazi u Rusiju gde skupa sa ruskim kosmonautima prolazi kroz različite etape obuke za letove u kosmos. Ispite za prijem medju aktivne kosmonaute je prošao u Zevzdanom gradu sa odličnom ocenom, tako da jula 2005. postaje "kosmonaut-istraživač".

Od 2005-2009. Ajimbetov učestvuje u pripremama za let na MKS, ali bez direktnog imenovanja u neku od kosmičkih posada. Tada je u dogovoru dve strane odlučeno da kao član jedne od osnovnih posada koje su trebale da lete u kosmos septembra 2009. provede pola godine na MKS. Medjutim, samo nekoliko meseci pre toga, iz Kazahstana je javljeno da zbog novčanih problema, nije moguće platiti "Roskosmosu" za let Ajimbetova u kosmos. Time su njegove pripreme privedene kraju i ona de vraća natrag u Astanu.    

Bez obzira na to, Ajimbetov oktobra 2012. uredbom predsednika Kazahstana dobija status kosmonauta Republike Kazahstan. U maju 2014. direktor "Kazkosmosa", kosmičke agencije Kazahstana, Talgat Musabajev je obelodanio da se Ajimbetov razmatra za člana posade koja bi trebala da leti na MKS 2017. Medjutim, onda je usledila poznata epopeja sa britanskom pevačicom Sarom Brajtman tako da je njeno mesto u kabini kosmičkog broda "Sajuz TMA-18M" u aprilu 2015. ostalo upražnjeno. Samo nekoliko dana kasnije, pročulo se da je Ajimbetov jedan od najozbiljnijih kandidata da zauzme upražnjeno mesto. Krajem maja 2015. iz "Kazkosmosa" je i zvanično potvrdjeno da se na najvišem mestu razmatra da upravo Ajimbetov leti u kosmos. Mesec dana kasnije, 22. juna 2015. "Roskosmos" javlja da će Ajimbetov leteti u kosmos u septembru umesto učesnika leta britanske pevačice Sare Brjatman. Kasnije, je njegov status u posadi promenjen u zvanje "brodskog inžnjere broj 2". Za njegovog dublera imenovan je ruski kosmonaut Sergej Prokopjev, koji je jedno vreme takodje važio za glavnog kandidata upražnjenog mesta.  

Tako je neočekivanim obrtom dogadjaja Ajdin Ajimbetov dobio priliku da maltene "u minut do dvanest" poleti u kosmos. U istoriji kosmonautike bilo je svega nekoliko slučajeva da se neko od kosmonauta imenuje za člana posade u veoma kratkom vremenskom periodu pre početka misije. Naravno, to se ne odnosi na one koji su se kao dubleri pripremali pa su zbog bolesti nekog od žlanova osnovne posade uskočili kao zamena. Prvi takav slučaj se desio krajem leta 1969. kada su praktično mesec i po dana pre lansiranja kosmičkog broda "Sajuz-8" oba člana osnovne posade (Nikolajev i Sevastjanov) zbog loših ocena tokom finalnog treninga zamenjeni ne dublerima, već novoformiranom ekipom sastavljenom od veterana kosmonauta [atalova i Jelisejeva.

Ajdin Ajimbetov je zvanično prvi kosmonaut Republike Kazahstan, medjutim on nije prvi Kazak u kosmosu. Prvi Kazak u kosmosu je bio sovjetski kosmonaut Toktar Aubakirov. On je oktobra 1991. obavio osmodnevni let na orbitalnom kompleksu "Mir". Mali kuriozitet. Aubakirov je tada leteo u kosmos skupa sa Aleksandrom Volkovim, ocem sadašnjeg komandana Ajimbetova - Sergeja Volkova. Drugi Kazak u kosmos je sadašnji direktor "Kazkosmosa" Talgat Musabajev. On je kao ruski kosmonaut tri puta leteo u kosmos. Na orbitalnom kompleksu "Mir" i MKS proveo je ukupno više od 340 dana i sedam puta izlazio u otvoreni kosmos.    

Ajimbetov sa suprugom Lilijom ima dve ćerke i jednog sina.

Fotografije posade    
administracija   Ajimbetov2
     
Andreas during   Ostale fotografije
     
Grujica Ivanović
Author: Grujica Ivanović
Menadžer planiranja električnih mreža u australijskoj kompaniji Ergon Energy, magistar elektrotehnike. Napisao je veliki broj članaka iz oblasti istraživanja kosmosa koji su objavljeni u časopisima "Galaksija", "Front", "Duga", "Planeta", "Astronomija", "Astronomski magazin", Spaceflight i “Vasiona”, i u dnevnim listovima "Politika", "Večernje novosti" i "Srpska reč". Takođe, u časopisu Power Transmission and Distribution objavljuje stručne tekstove iz elektrotehnike. Pre odlaska u Australiju radio je u EPS/"Elektrokosmet", dok je na RTV Priština uređivao televizijske emisije “Horizonti nauke” i “Ekološki krug”. Autor je dve knjige iz kosmonautike: "Kosmički vremeplov" (1997, BIGZ, Beograd) o prvim programima čovekovog leta u kosmos i "Salyut: The First Space Station - Triumph and Tragedy" (2008, Springer-Praxis, London-New York) o tragediji posade prve orbitalne stanice "Saljut". Jedan je od inicijatora projekta prvog srpskog veštačkog satelita "Tesla-1". Član je Britanskog interplanetarnog društva i Instituta inženjera Australije.

Zadnji tekstovi:


Komentari

  • Baki said More
    Teks ima drugi akcenat, ali, svejedno,... 2 dana ranije
  • Miško said More
    Odličan text! 3 dana ranije
  • Siniša said More
    To je tačno. Kad je reč o centru mase,... 4 dana ranije
  • Duca said More
    Pa ako postoje one "mini crne rupe" to... 4 dana ranije
  • Baki said More
    21.03.2024. - "Razlog je identificiran,... 6 dana ranije

Foto...