Šestog novembra 2017. u 88. godini preminuo je slavni američki astronaut Ričard Gordon, član posade druge mesečeve ekspedicije.

 rg1
Astronaut Ričard Gordon (1929-2017.)

Po šesti put ove godine pišem nekrolog posvećen nekom od legendarnih osvajača kosmosa. Ričard Frensis Gordon (Richard Francis Gordon), astronaut grupe 1963, "kosmički kauboj" iz misije "Džemini-11" (septembar 1966.), pilot "Apola-12" za vreme druge misije na Mesec (novembar 1969.) i nesuđeni komandant broda "Apolo-18" (1973.), preminuo je 6. novembra u San Markosu (San Marcos), Kalifornija.    

Sa astronautom Gordonom sam se prvi put "sreo" negde u leto 1973. kada sam bio u osnovnoj školi. Bilo je to na stranicama "Krašovog" kosmičkog albuma "Osvajanje svemira". Tamo sam jednoga dana, zalepio sličicu na kojoj se Gordon vidi kako u jaše raketni blok "Ejdžina", za vreme svoje vratolomne kosmičke šetnje. I za sve ove godine, kako prema Gordonu, tako i prema ostalim pionirima osvajanja kosmosa i ljudima koji su kao prvi zemljani pohodili Mesec, gajim najtoplija osećanja i sećanja na vremena kada su generacije mladih maštale o kosmosu.

Gordon se rodio u Sijetlu (država Vašington), 5. oktobra 1929. Po završetku srednje škole upisao je hemiju na univerzitetu Vašington, gde je diplomirao 1951. Godinu dana kasnije pristupa Mornaričkim snagama, prolazi kroz letačku obuku i 1953. postaje mornarički pilot. Četiri godine kasnije završava školu probnih pilota i učestvuje i uspitivanjima aviona F-8U, F-11F, FJ i A-4D. Bio je glavni probni pilot aviona F-4H "Fantom".

Godine 1961. pobedio je u transkontinentalnoj "trci" aviona na relaciji Los Anđelos - Nju Jork, kada je postavio rekord u brzini leta preko teritorije SAD od 2 časa i 47 minuta (1400 km/č).

Imao je ukupan nalet od 4500 časova.       

Gordon je postao astronaut iz drugo pokušaja. Bio je jedan od finalista druge grupe astronauta 1962. (tamo je, između ostalih bio i Nil Armstrong, koji je kasnije postao prvi čovek na Mesecu), ali je Hjuston otvorio vrata za Gordona u oktobru 1963. kada je odabrana treća grupa sastavljena od 13 astronauta. Dve godine kasnije imenovan je u rezervnu posadu misije "Džemini-8" (Gemini) i osnovnu posadu broda "Džemini-11". Bio je na vezi sa astronautima za vreme misije "Džemini-9" juna 1966.           

Svoj prvi kosmički let Gordon je obavio u svojstvu pilota broda "Džemini-11" od 12, do 15. septembra 1966, skupa sa astronautom Čarlsom Konradom (Charles Conrad). Tada je postavljen rekord u brzini spajanja broda sa raketnim blokom "Ejdžina" (spajanje je obavljeno 1 čas i 34 minuta posle lansiranja, pre isteka druge orbite!) i rekord u visini orbite od 1368 kilometara do koje je brod dospeo zahvaljujući motoru "Ejdžine". Time su simularane dve važne etape leta na Mesec - spajanje na orbiti za veoma kratko vreme i "poletanje" sa niske orbite u duboki kosmos.

rg2
Posada broda "Džemini-11", Gordon i Konrad

rg4

Lansiranje broda "Džemini-11" na vrhu rakete-nosača "Titan-II"

rg5
Kosmički "kauboj" - Gordon jaše raketni blok "Ejdžina"

rg6
Raketni blok "Ejdžina" povezan užetom dužine 30 metara sa brodom "Džemini-11"

 

rg7
Gordon (levo) sa Konradom po povratku iz svog prvog kosmičkog leta

Gordon je tada dva puta izlazio u otvoreni kosmos gde je ukupno proveo 2 časa i 42 minuta. Tada je imao puno problema sa zamagljenjem vizira šlema, tako da se jedva vratio natrag u kabinu broda.     

U decembru 1966. imenovan je za pilota komandnog modula u rezervnoj posadi treće misije "Apolo" (Apollo). Međutim, posle pogibije prve posade broda "Apolo" januara 1967. dolazi do promene u redosledu misija i posada tako da u novembru te godine postaje pilot rezervne posade misije "Apolo-9" i član osnovne posade "Apolo-12". U to vreme još uvek se nije znalo koja će od misija biti prvi na Mesecu, ali se pretpostavljalo da će jedna od misija koje su kasnije označene kao "Apolo-11" i "Apolo-12" biti prva.

Svoj drugi i poslednji kosmički let Gordon je obavio od 14. do 24. novembra 1969. kao pilot komandnog modula modula "Jenki kliper" (Yankee Clipper) broda "Apolo-12", skupa sa komandantom Konradom i pilotom mesečevog modula "Intrepid" Alanom Binom (Alan Bean). Bila je to druga čovekova ekspedicija na Mesec. Lansiranje džinovske rakete-nosača "Saturn V" je obavljeno po tmurnom vremenu, tako da je dok je raketa letela između dva sloja kišnih oblaka dugim mlazom usijanih gasova izazvala munju koja ju je dva puta pogodila. Lansiranje je međutim obavljeno bez zastoja, tako da su Konrad i Bin, kao treći četvrti čovek stupili na Mesec, u oblast Okeana bure. Dok su njih dvojica istraživali površinu Meseca, gore na orbiti kružio je kao "najusamljeniji" čovek u svekolikoj vaseljeni, astronaut Ričard Gordon.      

rg8
Druga mesečeva ekspedicija - posada "Apola-12", astronauti (l-d) Konrad, Gordon i Bin

rg9
Gordon u simulatoru komandnog modula za vreme priprema za misiju "Apolo-12"

 

rg10
Pred lansiranje "Apola-12" (l-d) - Bin, Gordon i Konrad odlaze na lansiranu rampu

rg12

Fz7oXWU
Grom udario u raketu - Lansiranje "Apola-12"

rg13

Mesečev modul "Intrepid" leti na Mesec - snimak je napravio Gordon iz komandnog modula

rg14
Rađanje Zemlje nad mesečevim horizontom - snimak sa "Apola-12"

rg15
Brijanje u kosmosu - Gordon (desno) sa Konradom za vreme leta ka Zemlji

rg16 Konrad, Gordon i Bin u karantinu po povratku sa Meseca

Samo nekoliko meseci po povratku sa mesečeve orbite, Gordon je imenovan za komandanta rezervne posade "Apolo-15" planirane za jul 1971. Po tradiciji u Hjustonu, rezervna posada automatski postaje osnovna u trećoj misiji posle one u kojoj je bila rezervna, što je značilo da je Gordon time postao i komandant misije "Apolo-18". Međutim, posle odluke da se poslednje tri mesečeve misije ("Apolo-18-20") ugase, Ričard Gordon je izgubio poslednju šansu da zakorači na Mesec.

Posle toga kraće vreme je radio u programu gradnje spejs šatla, ali znajući da su vrata kosmosa za njega već bila zatvorena, napušta NASA-u u januaru 1972. Istovremeno, prekida vojnu službu u Mornaričkim snagama u činu kapetana (ekvivalent zvanju pukovnika). Radio je jednom fudbalskom klubu, bio direktor kompanije koja je proizvodila tečne eksplozive za naftnu industriju. Do 1981. radio je u naftnoj kompaniji AMARCO po Teksasu i Oklahomi, da bi te godine prešao u Los Anđeles, u kompaniju Scott Science and Technology koju je osnovao njegov drug iz treće grupe astronauta Dejvid Skot (David Scott).       

Ričard Gordon je autor nekoliko radova rezultata ispitivanja aviona Pomorskih snaga i nosilac nekoliko medalja za zasluge u istraživanjima kosmosa.

U Hjustonu, među astronautima, Gordonova porodica je bila najbrojnija - brojala je šestoro dece (četiri ćerke i dva sina). Prva je rođena ćerka Kerlin (1954.) a  poslednja ćerka Dajana (1961.). Punih 60 godina proveo je u braku sa Barbarom Fild (Field) koja je preminula 2014. Oženio se po drugi put sa Lindom Saunders koja je preminula samo dva meseca pre Gordona.

Rastajemo se sa još jednim veteranom kosmičkih letova, Ričardom Gordonom koji je sa svoja dva kosmička leta obeležio istoriju astronautike.  ž

rg17 Poslednji susret veterana sa Meseca - astronauti Gordon ("Apolo-12"), Sernan ("Apolo-10/17" i Šmit ("Apolo-17")

 

rg18
"Fantazija" - slika astronauta-umetnika Alana Bina kompletne posade "Apolo-12" na Mesecu, u znak pijeteta prema Gordonu koji nije dobio priliku da korača površinom Meseca

Grujica Ivanović
Author: Grujica Ivanović
Menadžer planiranja električnih mreža u australijskoj kompaniji Ergon Energy, magistar elektrotehnike. Napisao je veliki broj članaka iz oblasti istraživanja kosmosa koji su objavljeni u časopisima "Galaksija", "Front", "Duga", "Planeta", "Astronomija", "Astronomski magazin", Spaceflight i “Vasiona”, i u dnevnim listovima "Politika", "Večernje novosti" i "Srpska reč". Takođe, u časopisu Power Transmission and Distribution objavljuje stručne tekstove iz elektrotehnike. Pre odlaska u Australiju radio je u EPS/"Elektrokosmet", dok je na RTV Priština uređivao televizijske emisije “Horizonti nauke” i “Ekološki krug”. Autor je dve knjige iz kosmonautike: "Kosmički vremeplov" (1997, BIGZ, Beograd) o prvim programima čovekovog leta u kosmos i "Salyut: The First Space Station - Triumph and Tragedy" (2008, Springer-Praxis, London-New York) o tragediji posade prve orbitalne stanice "Saljut". Jedan je od inicijatora projekta prvog srpskog veštačkog satelita "Tesla-1". Član je Britanskog interplanetarnog društva i Instituta inženjera Australije.

Zadnji tekstovi:


Komentari

  • Baki said More
    Teks ima drugi akcenat, ali, svejedno,... 2 dana ranije
  • Miško said More
    Odličan text! 3 dana ranije
  • Siniša said More
    To je tačno. Kad je reč o centru mase,... 4 dana ranije
  • Duca said More
    Pa ako postoje one "mini crne rupe" to... 4 dana ranije
  • Baki said More
    21.03.2024. - "Razlog je identificiran,... 6 dana ranije

Foto...